Ivica Todorić, vlasnik koncerna Agrokor, čiji dugovi prema bankama i dobavljačima dosežu vrtoglavih 45 milijardi kuna kupio je 2015.g. preko tvrtke Agrokor projekti d.o.o. dionice Hrvatske poštanske banke d.d.
Mladen Pejnović, bivši ravnatelj bivšeg Državnog ureda za upravljenje državnom imovinom koji je nedavno ukinut nakon osnivanja Ministarstva za državnu imovinu, u medijima je neposredno prije privatizacije izjavljivao kako u privatizaciju HPB-a ulazi Agrokor, no nitko nije ni slutio o kojem Agrokoru se radi te da Ivica Todorić u pričuvi ima više Agrokora.
Ovaj Agrokor projekt d.o.o. koji je kupio dionice HPB-a osnovan je 2011.g. sa temeljnim kapitalom od 20.000,00 kuna, a za 2014.g. poduzetnik je dana 28.05.2015.g. podnio izjavu o neaktivnosti iz čega proizlazi da se radi o tvrtki bez ikakvog boniteta. Očito je kako je već tada Ivica Todorić znao u kakvom se stanju ovaj javnosti poznati koncern Agrokor nalazi, jer dugovi prema dobavljačima i bankama, pa i Sberbanci, nastali su i prije privatizacije Hrvatske poštanske banke 2015.g.
Na koji način i s čijim novcem je Ivica Todorić kupio dionice HPB-a, kada je u vrijeme kupnje dionica HPB-a njegov koncern Agrokor bio dužan više od 45 milijardi kuna. Je li brojka od 60. 000 zaposlenih u Agrokoru zaista točna, i radi li se o zaposlenima u Srbiji i Sloveniji, ili zaposlenima u Republici Hrvatskoj, nije poznato, isto kao što nije poznato je li Agrokor u Srbiji i Sloveniji izdvojen zasebno na neke druge Todorićeve Agrokore koji nemaju veze sa hrvatkim koncernom Agrokor kao što je to slučaj sa Agrokor projekti d.o.o. preko koje su kupljene dionice HPB-a.
Mladen Pejnović, Tomislav Vujić, Čedo Maletić, Ivica Todorić
Koliko milijuna ili milijardi kuna su tvrtke iz grupacije Agrokor i povezane osobe zadužene u hrvatskim bankama, Hrvatskoj poštanskoj banci, Croatia banci i dr., pitanje je na koje će revizija morati dati odgovore, a odgovornost snosi i Ministarstvo financija i Hrvatska narodna banka koja je dozvolila da u privatizaciji Hrvatske poštanske banke d.d. sudjeluju osobe čije tvrtke državi duguju stotine milijuna kuna poreza, a bankama i dobavljačima milijarde kuna.
A banke i Hrvatska narodna banka dužne su pratiti izloženost klijenata i s njima povezanih osoba, iz čega se sasvim logično zaključiuje kako postoji sprega Ministarstva financija i Hrvatske narodne banke koja radi protivno zakonu i interesima Republike Hrvatske. Javiti se na bilo koji javni natječaj potrebna je potvrda o podmirenim poreznim obvezama, pa se postavlja pitanje na koji način je Todorićev Agrokor dobivao poslove putem javnih natječaja i poticaje države u milijardama kuna, a i pored toga ostao bankama, državi i dobavljačima dužan više od 45 milijardi kuna.
Sve je to vidljivo, odnosno trebalo bi biti vidljivo u financijskim izvješćima koja se dostavljaju bankama, a koja je dužna kontrolirati i Hrvatska narodna banka kao regulator poslovanja prilikom nadzora koji se vrše na mjesečnoj, tromjesečnoj, polugodišnjoj i godišnjoj razini. I nije neka nauka zaključiti kako je cijeli dtržavni aparat i bankarski sustav bio podređen interesima Ivice Todorića i ostalih koji su u njegovom netransparentnom usponu na račun građana direktno i indirektno sudjelovali.
Kako su poslovne banke Agrokora i Hrvatska narodna banka dozvolile jednoj privatnoj tvrtki zadužiti se milijarde kuna kredita i ostati dobavljačima dužan više od 16 milijardi kuna, pitanje je i za Hrvatski sabor, i Vladu RH, ali i za državno odvjetništvo koje godinama prikriva stvarni kriminal pokretanjem nekih izmišljenih slučajeva kao što je to tzv. „HPB Bankomat“, a koje pokretanje je prema mišljenjima mnogih visokih dužnosnika u politici i pokrenuto upravo radi smanjenja vrijednosti HPB-a kako bi se izvršila predaja Banke u vlasništvo interesnih skupina i krupnog kapitala.
Igrom slučaja, HPB Bankomat je pokrenut upravo u vrijeme kada je HPB-om upravljao Čedo Maletić blizak s obitelji Todorić koja ga je nakon razrješenja u HPB-u zaposlila u tvrtku Multipluscard u sastavu Agrokora. Koliko je kredita Čedo Maletić odobrio tvrtkama u sastavu Agrokora i povezanim društvima nepoznato je, no kako saznajemo samo nekoliko tvrtki dobilo je na desetke milijuna EUR-a upravo u HPB-u.
Mnogo je pitanja, a odgovore treba tražiti, a kako stvari stoje i istražiti što sad već spada u sferu nacionalne sigurnosti, a ne u nadležnost Državnog odvjetništva u postojećem sastavu koji je sve ove godine Agrokor zaobilazi u širokom luku.
RUSI PREKO AGROKORA PLANIRALI PREUZETI BANKARSKI SEKTOR I TURISTIČKE PROJEKTE! NO, POJAVILI SE NEKI NOVI KLINCI KOJIMA JE DRŽAVNI INTERES IZNAD SVEGA!
Rusi su sve, samo ne naivni i hazarderi, a kad ulažu znaju gdje, zbog čega i kako će se naplatiti. Širenje Sberbank u bankarskom sektoru i zauzimanje strateških pozicija unaprijed je dogovoreni plan, jer tko bi lud odobravao kredit od milijardu EUR-a prezaduženom Agrokoru, ukoliko ne postoji izlazna strategija za Banku.
Ruska Sberbanka zasigurno ima interese širenja na bankarskom tržištu, osiguranju i turizmu, što je jedan od razloga kreditiranja Ivice Todorića preko kojeg bi Sberbanka preuzimala gospdarski potencijal države, računajući na podršku korumpirane politike koja se već 25 godina rotira na relaciji Agrokor – Markov trg i obrnuto. No, nitko ni u snu nije očekivao, pa ni Rusi da bi neki MOST ili Živi Zid , a tada 2014-te godine nisu ni postojali, srušio i Karamarka, i Milanovića, i SDP i HDZ, te da bi na čelo Vlade RH došla osoba koja baš i nije sklona zastupati interese Ivice Todorića i Sberbanke.
Proces uništenja i preuzimanja triju velikih i strateški bitnih tvrtki u vlasništvu države koje se bave bankarskim, osiguravateljskim i poštanskim uslugama, Hrvatske poštanske banke, Croatia osiguranja i Hrvatskih pošta započet je upravo za vrijeme Milanovićeve Vlade koja je dionice Hrvatske poštanske banke prodala po početnoj cijeni od 600 kuna jedna dionica, iako su mediji mjesecima prije uvjeravani kako će vrijednost dionice dosegnuti iznos od 1100 kuna za jednu dionicu, a već smo ranije pisali o netransparentoj prodaji dionica koje su se mogle kupiti samo u paketima ne manjim od 100 000 EUR-a čime je običnim građanima i malim ulagačima onemogućeno postati vlasnikom dionica HPB-a.
Privatizacija HPB-a obavljena je pod velom tajnosti nakon što je adekvatnost kapitala Banke pala znatno ispod zakonom propisanog minimuma i iznosila 6,8%, te su umjesto postupanja Hrvatske narodne banke i postavljanja povjerenika ili posebne uprave nezakonito provedeni postupci pojednostavljenog smanjenja temeljnog kapitala, a uvjeti i procedure prodaje dionica Banke provedeni protivno zakonu pogodujući samo određenim ulagačima a na štetu države kao vlasnika HPB-a.
Istup u medijima ruskog veleposlanika sa poredanim brojnim ordenjma po sebi sve više nalikuju na unaprijed dogovoreni igrokaz kojim bi se Vlada RH uključila u spas navodno hrvatskog Agrokora i zaštitu radnih mjesta nepoznatog broja, upravo kao što je nepoznat i stvarni pprezni dug, dug prema bankama i dug prema dobavljačima.
A koliko je Agrokor hrvatski, dovoljno govori činjenica o izdvojenim dionicama Merkatora koje se nalaze u vlasništvu nizozemske tvrtke Agrokor Investments B. V., kojega vlasnički kontrolira Ivica Todorić. Cijela nacija, političke elite i mediji najavljivali su preuzimanje Merkatora kao hrvatski projekt i hrvatski uspjeh, a Ivica Todorić dionice Merkatora prebacio u Nizozemsku. O kupoprodajnoj operaciji između koncerna Agrokor i Agrokor Investmenta svoje je dioničare u petak na portalu Ljubljanske burze obavijestio Mercator.
Kako se navodi u priopćenju, Mercator je u četvrtak od tvrtke Agrokor Investment iz Amsterdama dobio obavijest da je zaključila kupoprodajni ugovor s Agrokorom temeljem kojega je s Agrokoru d.d. Zagreb prodala 615.384 dionica Mercatora (MELR). Time se je, navode u Mercatorovoj obavijesti, vlasnički udio Agrokora d.d. u Mercatoru povećao s 59,47 na 69,57 posto, dok se je vlasnički udio Agrokor Investmentsa B.V. u Mercatoru smanjio sa 28,64 na 18,53 posto.
POSLOVNA TAJNA, BANKARSKA TAJNA, DRŽAVNA TAJNA, NACIONALNI INTERESI…
Sve oko Agrokora je tajna, Poslovna, bankarska, a sad i porezna prema riječima ministra financija Zdravka Marića. Država umjesto da Todoriću zbog neplaćenih poreza zablokira i oduzme svu imovinu i dionice po Nizozemskoj i ostalim destinacijama, osmišljava modele kojim bi se tom istom Ivici Todoriću omogućio nastavak uništenja države i njenog gospodarstva.
Mali i srednji poduzetnici, obrtnici i obični građani stavljaju se na stup srama i javno prozivaju od ministra financija i korumpiranih političara, dok istovremeno s druge strane ministar Zdravko Marić javnosti obznjanjuje kako je porezni dug Ivice Todorića i Agrokora porezna tajna. HBOR koji je nedavno odobrio kredit Agrokoru od 50 milijuna EUR–a objavio je kako je i taj kredit bankarska tajna. Državni novac državne banke privatnoj tvrtki dužnoj 45 milijardi kuna. Sve same tajne oko Agrokora, države i Ivice Todorića. Država daje jamstva i garancije, potiče Agrokor sa milijardama kuna, a Agrokor i pored
toga dužan više od 45 milijardi kuna. I sve tajna.
Ovdje je zasigurno netko lud, a to nije Ivica Todorić, već očito svi građani koji to trpe. Spašavanje Agrokora predstavlja se kao nacionalni interes, javljaju se brojni političari dajući podršku Agrokoru i Ivici Todoriću. A ministar financija Zdravko Marić i poptredsjednica Vlade Martina Dalić otišli su i korak dalje, obavljaju razgovore sa kineskim bankarima i hrvatskim dobavljačima kako pomoći Agrokoru.
Agrokoru koji Hrvatskoj ostavlja dugove, uništava dobavljače, malo i srednje poduzetništvo.
Ivici Todoriću koji po svijetu osniva tvrtke i pakira neopterećenu imovinu stečenu u sprezi sa tom istom politikom koja u ime Agrokora pregovara.
Jer, zašto mu i ovaj put ne pomoći, možda i direktno doznačiti na račun u Nizozemskoj da se gospodin ne muči sa prebaivanjem, jer transakcija ipak košta.
Ili možda malo sofisticiranije. Neka Sberbanka i kinezi odobre desetak milijardi EUR-a novih kredita Agrokoru i Ivici Todoriću, država im preda u vlasništvo i ostatak Hrvatske koji nije privatizirao, pa nek se svi skupa namire i raskusuraju.
A Sberbanci ne treba kapital kojeg ionako ima previše. Može i Hrvatska poštanska banka, i Croatia osiguranje, i Hrvatske pošte, i turistički projekt, i otoci, i vode, i šume, i naftna polja, i HEP, …
Tko zna zna. A Todorić zna.
Ne treba nam ni Hrvatski fond za privatizaciju, ni Agencija za upravljanje državnom imovinom, ni Državni ured za upravljanje državnom imovinom, ni Marićevo Ministarstvo za državnu imovinu.
Nek se sve zove Agrokor.
D. Lukić/foto:
