“Izlazak iz Kluba Domovinskog pokreta nije bio planiran, jer da je bio planiran ja bih kao Zlatko Hasanbegović osnovala svoju stranku i time osigurala financije za svoj politički rad.
Novac vezan uz mandat saborskog zastupnika sam potpisala Domovinskom pokretu, tako da će ga on dobivati do kraja mandata. Toliko, inače, o optužbama oko nekakvog planiranog pothvata”, rekla je za portal Direktno Karolina Vidović Krišto i nastavila.
“U politiku sam ušla s namjerom mijenjanja Hrvatske nabolje, i to je ujedno i odgovor o mojoj političkoj budućnosti. Da, inicirat ću organizacijsku strukturu kako bi ideje o Hrvatskoj kao socijalnoj i pravednoj Hrvatskoj mogle zaživjeti u svakodnevnom životu.
Priča o desnici više jednostavno nije aktualna, s obzirom na to da na političkoj sceni imamo ključne stranke koje su bez ideologije, i jedini smisao njihovog postojanja je zadržavanje privilegija današnjih moćnika. To vidite i na primjeru Ovršnog zakona kojeg brane i HDZ i SDP i HNS.
Moji politički ciljevi nisu nikakvi desni politički ciljevi, već razumski politički ciljevi koji su, možemo reći, univerzalnog karaktera: jednakost građana pred zakonom, socijalna i društvena pravda te beskompromisna borba protiv svih vrsta zloupotreba, nepotizma i korupcije. Lopovluk nije ni lijevi ni desni, već je jednostavno lopovluk.
O desnici i Domovinskom pokretu
U potpunosti sam svjesna da su događanja oko izlaska dr. Vrkljana i mene razočarala jako puno ljudi. Pogotovo što je Domovinski pokret od dobrog dijela hrvatske javnosti bio percipiran kao treća opcija. Razloge zašto smo napustili Domovinski pokret smo iznijeli i više ne želim pridodavati javnoj diskusiji o tom razdvajanju, jer Hrvatsku ne tišti problem tog razdvajanja, već problemi izazvani politikom Plenkovićevog HDZ-a i SDP-a, to jest ‘duboke države’.
Dr. Vrkljan i ja, kao i drugi koji će nam se pridružiti, bit ćemo od hrvatskih birača ili nagrađeni ili kažnjeni, kao i svi drugi, a hrvatski je narod u povijesti pokazao da zna razdvojiti žito od kukolja. I devedesetih je bilo na desetine stranaka. Ali Hrvati su izabrali dr. Franju Tuđmana jer su prepoznali da je on iskreni hrvatski vođa. Danas je hrvatska država činjenica, ali je treba urediti. A to je drugi stupanj uspostave hrvatske države koju treba uspješno dovršiti.
O raskolu klubu Domovinskog pokreta
Činjenica je da se dr. Vrkljana i mene od strane mainstream medija ignorira ili blati. Hrvatski građani su svjesni da ti mainstream mediji nisu slobodni, te da ako nekomu daju široki prostor, a drugoga manipulativno tretiraju kao Vrkljana i mene, onda je jasno tko se bori za građane, a tko za moćnike i elite. Jer, kao što znamo, imamo tri stupa koruptivne duboke države: politiku, medije i pravosuđe, i dok se ne izborimo za pravnu državu nećemo moći uspostaviti društvenu pravdu i gospodarski napredak. Vrkljan i ja, otvarajući široki spektar anomalija u hrvatskom društvu, pokazujemo da nismo pod ničijom kontrolom, a drugi će biti cijenjeni sukladno svome radu.
O kritikama Miroslava Škore da nije posjetil izbornu jedinicu (devetu) još od održanih parlamentarnih izbora te kako vas zapravo optužuje da ste izmanipulirani od gospodina Vrkljana, kaže:
Osobno sam sa svojim podupirateljima iz moje izborne jedinice otvorila aferu Krš-Pađene, koja je u mojoj izbornoj jedinici, i imam vrlo aktivnu komunikaciju s biračima iz moje izborne jedinice. Navodna manipuliranost uopće ne zaslužuje poseban komentar.
O slanju otvorenog pisma premijeru Plenkoviću oko Tedeschija i Šeparovića
Itekako će postići rezultat. Ovdje imam potrebu naglasiti da politički rad znači govoriti, upozoravati i osvještavati javnost o pojedinim pitanjima te davati rješenja. I da budem kristalno jasna – u Hrvatskoj nisu problem ljudi niti sposobni poduzetnici niti vrijedni radnici, kao niti uspješni znanstvenici. Hrvatski temeljni problem je nefunkcionalnost vladavine prava, to jest, sprječavanje primjene zakona od strane moćnika. U trenutku kada institucije počnu funkcionirati, navedena gospoda će imati drugi društveni tretman i ulogu od ove koju danas imaju.
O ‘dubokoj državi’ u Hrvatskoj
Prije nekoliko godina u procesu pristupanja Bugarske Europskoj uniji, u tzv. Progress Reportu, Europska je komisija konstatirala da korupcijom i organiziranim kriminalom dominiraju strukture bivše bugarske komunističke tajne službe, a poseban problem pričinjava činjenica da su krakovi te, nazovimo je, bugarske “UDBE”, dominantne u svim političkim strankama. Onda pogledajte hrvatsku tzv. društvenu elitu – pravosudnu, medijsku, političku i gospodarsku.
Nekad Vam se čini da čitate “Who is who” (tko je tko) u UDBI, KOS-u, KPJ, itd. Pogledajte životopise Plenkovića, Milanovića, Božinovića, Tedeschija, Todorića, Roglića, Ante Vlahovića i onda iz tih ključnih igrača imate izvedenice njihove djece i/ili njihovih poslušnika.
Naravno da vladavini duboke države pridonose i oni koji se krivo predstavljaju, i onda se daju kupiti, na primjer funkcijama, kao što upravo svjedočimo u slučaju Davora Stiera.
Stier je javno zastupao antiklijentelističku politiku, temeljenu na kršćanstvu i konzervatizmu, a sada vidimo da je napravio dogovor s tom ‘dubokom državom’, prestao je javno govoriti i sad ga se imenuje za veleposlanika, što podrazumijeva i visoka materijalna primanja.
Ukratko, osim klasične korupcije postoji i korupcija koju možemo nazvati političko-duhovnom korupcijom. Izlaz iz današnjih hrvatskih problema su 3D: Dekorumpiranje, Demokratizacija i Dekomunizacija.
R.I. /Foto:pxll
