Crnogorci se pripremaju za proslavu 90. godina školskog broda „Jadrana“ kojeg od raspada Jugoslavije odbijaju vratiti Hrvatskoj, gdje mu se po Flotnoj listi desetljećima nalazila matična luka, grad Split.
Prije par dana zapovjednik crnogorske Ratne mornarice, kapetan fregate Milan Jevtović, dao je i prigodničarsko-birokratski intervju tamošnjim medijima. Intervju je odrađen u predvidljivo revijalnom, napuhanom tonu; sve je super, sve je bajno i sjajno, fešta se neviđena sprema.
Ali, ni slova o tome tko je i kada Crnogorcima uopće poklonio brod? Kapetan ni da zucne kada namjeravaju brod vratiti vlasniku? Nije lijepo.
Tzv. „vlasništvo“ nad brodom Crnogorci pravdaju tako što vele da su brod „prvi ugledali“ kada je na ruti od luke Hamburg, gdje je izgrađen, 16. srpnja 1933. prvo uplovio u Tivat.
Kao, prva luka uplova smatra se matičnom luka „Jadrana“?! Svašta. Nije neka tajna, u Tivat je uplovio da bi ispraznio fekalne vode i uglancao se do visokog sjaja pred finalni polazak za Split, gdje se održala centralna proslava prijema novog broda u ondašnju mornaricu. Vidljivo po ostarim crno-bijelim fotografijama, bio je to masovni, narodni doček koji se može mjeriti samo sa dočekom wimbeldonskog osvajača Gorana Ivaniševića 2001. godine.
Dakle, nismo uvjereni da je argument lokacije prvog pražnjenja fekalnog otpada nešto što se uvažava na bilo kojem sudu. Pa i onome u Ugandi ili Kinšasi. Uglavnom, Crnogorci ovih dana pripremaju dernek oko velikog jubileja.
Prema nekim srpskim tabloidima, Lepa Brena odbila je poziv da pjeva na palubi broda. Navodno je preko svojih menadžera poručila da ne želi svoje ime vezati uz “nečije mutljavine oko broda”.
Prije pet godina, u kolovozu 2018., za proslave 85. rođendana broda Jadran, isto je učinila i Vanna. Odbila je nastupiti na spektakularno nasjavljenom koncertu u čast rođendana ukradenog broda.
Crnogorci nisu problem
U ovoj priči, realno, Crnogorci nisu problem. Tuđi brod koriste radi fabrikacije vlastite pomorske i maritimne povijesti. Hrvatska političari će i ovaj nadolazeći dernek šutke odgledati. Svaki ozbiljniji napori da se prisili službena Podgorica na povrata otetog broda već neko vrijeme su pasivizirani. Možda griješimo, ali odlučnih i energičnih zahtjeva sa hrvatske strane – nema.
Okej, ključni crnogorski NATO susjed, Italija, i nešto dalja Turska, upozoreni su od strane naše diplomacije na neriješeni status broda, što mu je poprilično ograničilo radijus plovidbe. Nema dugo da su Crnogorci namjeravali brod remontirati brod u Turskoj. Nakon što su brifirani od strane Zagreba, Turci su prekinuli razgovore oko remonta.
Umjesto da povratak „Jadrana“ bude jedan od ključnih uvjeta crnogorskog približavanja EU, hrvatska politika dalje od prosvjednih diplomatskih nota, očito, nije sposobna dobaciti.
Plenković se mora uključiti
Poanta je u tome da se Jadran može vratiti samo ako se u priču osobno involvira premijer Plenković. Tete-a-tete razgovor sa novim šefom crnogorske države, mladim Jakovom Milatovićem, jedini je način.
Povratak broda mora biti postavljen po učinkovitom ultimatumskom pristupu „ili – ili“. Grlić-Radmana bolje je držati podalje od broda. Za njegove kapacitete to je nedohvatljiva razina diplomatske misije.
Predsjednika RH, „mad doga“ Milanovića, za „Jadran“ nije briga. Bolje. Tu bi politički skandal na hrvatsku štetu bio zagarantiran.
Jakov Milatović? Za sada je engima. Dojma smo da zbog njegovih mladih godina, tek mu je 36-ta, nema razvijen dublji emotivni odnos prema „Jadranu“ i vremenu raspada Jugoslavije. Za razliku od Đukanovića koji je na ukradenoj imovini gradio identitet obnovljene crnogorske državnosti, Milatović bi se takve imovine lako mogao i trebao riješiti. Na koncu, šef stranke imena „Europa sad“, tek treba dokazati koliku mu je doista stalo od dobrih odnosa sa Hrvatskom i vladavine prava.
Da bi se Crna Gora u potpunosti pridružila Europskoj uniji mora se konačno početi i europski ponašati. Temeljni test bit će povratak š/b „Jadran“, dogovorno i mirnim putem, ili sudskim putem. Svaki put ima svoju cijenu: političku, materijalnu i financijsku.
Teško na želudac pada činjenica da splitskog gradonačelnika Ivicu Puljka, za povijesni brod emocionalno, povijesno i pravno neraskidivo vezanog uz Split, ne haje ni najmanje. Čak iz je svog gradonačelničkog ureda dao deložirati veliku maketu „Jadrana“ koju je naslijedio od Andre Krstulovića Opare koje je za svog mandata raskošnu maketu izvukao na svjetlo dana.
Jadranska straža
Pobogu, upravo je u Splitu, u čuvenoj pomorskoj organizaciji „Jadranska straža“ koju su osnovali istaknuti Splićani, rođena ideja o izgradnji školskog jedrenjaka. Ne samo da je „Jadranska straža“ osnovana u Splitu 1922., nego je to udruženje služilo i kao brana talijanskim teritorijalnim apetitima.
Istaknuti splitski i hrvatski političari Juraj Biankini i Ivo Tartaglia, predvodnici utemeljenja „Jadranske straže“, borili su se za izgradnju školskog broda „Jadran“ pokušavajući beogradskoj čaršiji objasniti značaj razvoja pomorskog kadra i mornarice za opstojnost i razvoj hrvatske Dalmacije.
Propašću Kraljevine Jugoslavije u travnju 1941., organizacija je prestala postojati. Kao su to neki povjesničari primijetili, nikada prije, a ni kasnije, nije postojala značajnija i utjecajnija građanska pomorska organizacija kao što je bila „Jadranska straža“ pod vodstvom Splićana. Bilo kako bilo, još jedan rođendan legendarni jedrenjak dočekat će daleko od svoje luke i svoga grada.
M. Marković/ Foto: press
