Predsjednički kandidat SDP-a Zoran Milanović gostovao je u RTL-ovoj središnjoj informativnoj emisiji i razgovarao s novinarkom Damirom Gregoret. Izvrijeđao je premijera Andreja Plenkovića, a napao i RTL-ovog Zoprana Šprajca.
Čuli ste premijera, rekao je da “malo previše plačete za kandidata s karakterom” zbog toga što vam se ne sviđa datum izbora, 22. prosinca.
“Mene čudi da vaš kolega Šprajc nije pitao Plenkovića jedino bitno pitanje, on (Plenković) je nešto mudrovao o tome kad je umro Franjo Tuđman. Nitko nije rekao da je ovaj datum nezakonit, on je nemoralan. Drugi datum na raspolaganju bio je 29. prosinca.”
“Zato što to je lopovluk i sramota.”
To su teške riječi.
“Ne, to su fine riječi. 29. prosinca se vraća puno veći broj ljudi koji se vraćaju iz inozemstva, iz Irske, tamo gdje su otišli za vrijeme HDZ-a. Jednostavno će 22. prosinca manje ljudi glasati. 5. siječnja će se ići na skijanje. To nisu samo moji birači.”
Želite reći da HDZ želi da što manje ljudi glasuje?
“Očito. To je apsolutno očito. Kada bi prvi krug bio 29. prosinca i drugo 12. siječnja, izašlo bi ukupno više ljudi.”
Idu i HDZ-ovi birači na skijanje.
“Niste me slušali, govorio sam o građanima i mogućnosti da što više građana izađe na izbore. Plenković laže, a vaš kolega je šutio. Izbori moraju biti sada radi se o mogućnosti dva datuma i Vlada je odabrala onaj koji garantira da će manje ljudi glasati.
Tjedan dana radi ogromnu razliku, 130.000 građana neće moći glasati jer kuhaju sarmu, gledaju čekove koje su platili i neće se zadržati u Hrvatskoj radi mene, Kolakušića, Škore i Kolinde. To je šteta za demokraciju. Stvarni motivi HDZ-a su jasni svakom normalnom čovjeku, da smanje broj birača računajući da će pomoći kandidatkinji čiji je glasnogovornik Plenković.
Zašto ste odabrali slogan “normalno”? Kakav je to slogan?
“Jer želim da zemlja uđe u jedan normalan tok.”
Što je sada nenormalno?
“Puno toga je nenormalno. Recimo ovakvo ponašanje je nenormalno. Ovakvo ponašanje nije normalno jer je cinično. Dakle, gledam te u oči, nestajem u noći. Lažem te, prodajem ti priču da je to što radim zakonito, pričam o nečijoj nervozi. Nema nikakve nervoze, ja ću pobijediti na tim izborima.”
Kako možete promijeniti te nenormalne stvari s pozicije predsjednika države, a sami ste za nju govorili da je ceremonijalna? Rekli ste da vam nije jasno zašto Kolinda Grabar-Kitarović želi ceremonijalnu, a ne izvršnu funkciju.
“Prvo, ja sam prije toga bio predsjednik Vlade i to ne znači da mi je to prednost, bit će onih koji mi to zamjeraju. S razlogom ili bez razloga.”
Čak ste govorili i da se predsjednik treba birati u Saboru…
“Pazite, vi me sad možete prekidati u svakoj rečenici, ja na to neću reagirati, kao što bi Plenković reagirao da izađe i potuče se u Saboru.”
Nismo vidjeli da se potukao.
“Ni to niste vidjeli? Ok. U redu. Dakle, ja sam rekao što sam rekao i iza toga stojim. Rekao sam da je ceremonijalna dužnost. Jest. Da je simbolička, jest. Ali simbolika se može popunjavati na ovaj ili onaj način.”
Zašto onda želite takvu funkciju?
“Rekao sam već 20 puta u zadnjih nekoliko mjeseci…”
Ja i dalje ne razumijem.
“Dobro, ja razgovaram i s vama i s građanima. Naprosto smatram da je Hrvatska u kandžama jedne stranke, jedne političke klijentele i kartela, da to Hrvatsku umara i šteti i moji motivi su da se to promijeni. Da živimo normalnije, da nema jezika mržnje, da nema manipulacije od strane političara HDZ-a.”
Imali ste i vi situacija u svojoj vladi. Ljudi koji su bili s vama sada drže većinu HDZ-u. No vratimo se na kampanju.
“Čekajte, gospođo Gregoret, optužili ste me da sam isti kao i HDZ. Nisam isti, razlika je enormna. Pozvali ste me očito ovdje da što manje objasnim. To što ste vi nanijeli kao primjer nema veze. Ljudi koji su digli ruke nisu protjerani iz vlade zbog korupcijskih afera. To je njihova savjest, njihov teret. Ja sam kao predsjednik vlade ovako-onako omogućio nekim ljudima neke stvari i normalno je da među toliko puno ljudi ima onih koji odaberu krivo. Moja poruka, ako se sjećate, bila je vratite mandate. Ali oni nisu otišli jer su imali vile, parkirane Mercedese u šorovima, to su greške, to su nezgodne situacije…”
Dobro, bilo je tu svega, ajmo na kampanju.
“Gledajte, načelno imam problema s tim relativiziranjem ‘bilo je tu svega’. Nije bilo ničeg koruptivnog, radi se o ljudskim greškama, radi se o neusporedivim stvarima. Gledajte, u kampanji ću potrošiti malo novaca.”
Koliko? Osam milijuna?
“Ne, mi nemamo toliko. Otkud vam to?”
Hoćete li imati donatore?
“Malo ih je, to nisu veliki novci. Ima nekih privatnih i nekih korporativnih. Malo ih je, u granicama zakona. No vidite i do sada koji su to troškovi. Internet, to us mali novci, plakati s kojima smo krenuli i tu ćemo vjerojatno i stati jer zašto da polijepim Hrvatsku plakatima gdje se smijem.”
To je novac iz stranke?
“Iz stranke i donacija pojedinaca, to je mali novac. Mislim da svatko tko dosad gleda koliko je to koštalo, imat će problema da nađe ozbiljnije troškove. Ono što me čeka u kampanji u sljedećim tjednima su malo skuplji oblici oglašavanja, što je recimo televizija. Imat ćemo tu specifičan plan tu. Nema među donatorima nikoga iz javnog sektora.”
Ima nekoga s kime ste radili?
“Ima i to je već objavljeno, čudno mi je da ne znate. Ima ljudi za koje je radila moja firma, oglasio se jedan iz Njemačke koji mi je donirao. To su javni podaci.”
Foto:rtl
