Moram priznati da, koliko god sam prezirao Ivicu Đikića, nekadašnjeg urednika velikosrpskih Novosti, a danas samo novinara, bivšeg novinara i zamjenika glavnog urednika ugaslog Ferala, imao sam bar neko mišljenje o njemu kao piscu i novinaru.
Piše: Ante Križić
Ali ovo danas kod Ace, ovo mumljanje do nerazumljivosti, ovo bijedno i nesuvislo opravdavanje lizanja Pupovčevog čanka, to jadno opravdavanje nečega protiv čega su se oni i njegovi kamaradi kao borili – a to je čisti klijentelizam – nema u čovjeku ostaviti što drugo osim žaljenja.
Do neprepoznatljivosti neverbalna osoba, usporenih misli, koja očajnički pokušava pronaći izlaz iz vlastitih kučinastih zapletenosti izaziva samo sažaljenje. Pa i to karakteriziranje Duvna, o kojem je jedva nešto promucao, kao surovog krševitog kraja ( surovost po povijesti a ne po zempljopisu inače ne bi postojalo široko i prostrano Duvanjsko polje) je totalno plitko.
No, ono što me najviše zanimalo bilo je zašto je taj velikosrpski agent iz duvanjskog kraja pisao roman “Beara” o kako on piše, glavnom organizatoru srebreničkog genocida.
Kopkalo me zašto bi jedan Pupovčev ližičanak poput Đikića pisao o srebreničkom genocidu kad je glavni posao svih Pupovaca i njihovih čankolizaca sakrivanje srpskih zločina. To mi je bilo nepojmljivo i nelogično.
No, barem sam u ovoj emisiji dobio odgovor. Đikić ustvari želi odgovornost za genocid u Srebrenici prebaciti na osobnu Bearinu odgovornost. U tom grmu leži Đikić. Skinuti sa velikosrpske politike crimen organizacije genocida i pripisati to tamo nekom nevažnom Beari.
Đikić tako tvrdi da nije postojao plan ubijanja srebreničkih Muslimana do ulaska u Srebrenicu i to objašnjava time da nisu bili spremni autobusi i vojnici određeni za strijeljanje.
Čak kad bi to i bila istina, kakav plan ti treba da pobiješ par tisuća ljudi ako imaš zločince na licu mjesta. Dovoljno je nekoliko stotina pušaka i nekoliko stotina za zločin spremnih ljudi i kamion municije. Kakav ti poseban plan za to treba!?
Uspoređujući to sa Trećim Rajhom Đikić govori da je to već bila organizacija i da je to neusporedivo. Al’ Đikić isto tako zna, ali prešućuje, da se srpska vojska i prije Srebrenice već dokazala u zločinu. Nije im Srebrenica bio prvi zločin. Prije toga ona ima iskustvo rata u Hrvatskoj, ima Ovčaru, ima Škabrnju, ima Petrinju, Glinu, Voćin, Kusonje, Pakrac, ima Prijedore, Foče, Bijeljine, Zvornike, Višegrade u BiH. Vojska tzv. RS imala veliko iskustvo u zločinima do srebreničkog pokolja.
Moram priznati da sam mislio da jegeneral Glasnović malo pretjerivao kad je nazvao Đikića velikosrpskim agentom, mada, ako netko radi u velikosrpskom listu nema što drugo biti. Ali čovjek ponekad pomisli, pa ima ljudi koji jednostavno rade za novac. Ali, nakon njegovog objašnjenja Beare i Bearine uloge u srebreničkom genocidu, general je, kao i velikoj većini slučajeva, ispao u pravu.
Đikić je stvarno velikosrpski agent koji jedan planirani zločin, koji nije bio iznimka nego pravilo, želi individualizirati i svesti ga na karakter Ljubiše Beare.
Foto:hrt
Bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić komentirale je pregovore nakon izbora. Tvrdi da je domaća…
Predsjednik Vlade Andrej Plenković sudjelovao je na svečanom otvorenju nove zgrade Srednje škole Čakovec, a…
Nakon nove akcije EPPO-a u kojoj su uhićeni bivši pomoćnik ministrice, bivši dekan i bivši profesor…
Komentiraj