Najjeziviji detalj cijele priče vidi se na dvije naslovnice: hrvatske (“hrvatske”) Novosti i srpski Informer, mediji koji bi po svemu trebali biti suprotni, u trenutku hrvatske tragedije pišu isto. Jedni su prije par godina objavili “Lijepa naša lijepo gori”, drugi danas objavljuju “Izgore im lijepa njihova”.
Različite države, različite ideologije, različite publike, ali isti refleks – naslađivanje nad požarima, nad stradanjem ljudi koji gube živote i domove. To je dokaz da ekstremi, bez obzira na zastavu, uvijek pronađu zajednički jezik kad treba udariti po Hrvatskoj.
Jedan je hrvatski, drugi srpski. Jedan se predstavlja kao “lijevi”, drugi kao “desni”. Jedan glumi progresivnu satiru, drugi je otvoreni tabloid koji vrijeđa sve kritičare Vučićeva režima. Jedan je medij manjinske zajednice, drugi je medij kojeg se i u Srbiji ljudi srame.
Ali kad je riječ o hrvatskim tragedijama retorika im je identična. I to je jezivo.
Jedni su prije par godina objavili “Lijepa naša lijepo gori”. Drugi danas objavljuju “Izgore im lijepa njihova”. Razlika je samo u jeziku i grafičkom stilu. Poruka je ista: naslađivanje nad tuđom nesrećom.
To je srž priče: kad gori Hrvatska, kad ljudi bježe iz kuća, kad vatrogasci riskiraju živote, kad se borba vodi za svaki metar šume – dva medijska svijeta koji se inače mrze, odjednom postaju isti. I jedni i drugi koriste tragediju kao materijal za provokaciju, klikove, političke poruke ili jeftinu zabavu.
To je ogledalo regije. To je dokaz da ekstremi, bez obzira na zastavu, uvijek pišu istu rečenicu. I da se na kraju sve svodi na isto: kad strada Hrvatska, uvijek se nađe netko tko će to pretvoriti u naslov, u sprdnju, u “umjetnost”, u tabloid.
Zato je ova fotografija važna. Ne zbog dizajna, ne zbog naslova, nego zbog činjenice da pokazuje kako se dvije ideologije i dva narativa u trenutku hrvatske tragedije pretvore u isti ton.
M. Marković/Foto: Facebook
