Ana Mari Ljutić, 38-godišnja majka dvojice dječaka (3,5 i 1,5 godina), ima tumor s metastazama po cijelom tijelu i bori se za život. Uz mnogobrojne cikluse kemoterapija, Ana Mari svakog dana mora popiti 16 tableta, a sve je krenulo početkom druge trudnoće.
Liječnici su joj otkrili rak dojke. Hitno su carskim rezom porodili drugog sina, a njoj su davali par dana života. Godinu dana kasnije ona je još u teškom stanju.
“Najsretniji dan u mojem životu bio je kad sam ugledao svog drugog sina Matiasa nakon što su ga porodili carskim rezom. Istovremeno, to mi je bio najteži dan u životu i nemam riječi kojima bih vam opisao kako sam se osjećao.
Liječnici su mi rekli da će supruga možda poživjeti još koji dan. Otpisali su je i rekli su mi da se pripremim za njezinu smrt”, započinje svoju mučnu priču Dino Ljutić (35) iz Zagreba
Njegova obitelj grčevito se bori za majčin život koji je do rujna 2016. godine bio sretan i ispunjen. Dino i Ana Mari (38) zajedno su 13 godina, a zadnje četiri godine su u braku. Smatrali su da im je život ispunjen kad im se rodio prvi sin Marko (3), a kad je Ana Mari ostala trudna drugi put, njihovoj sreći nije bilo kraja. No ubrzo su počeli problemi.
Bolove pripisali išijasu
– Ja sam kuhar, a moja supruga je trgovkinja u trgovačkom lancu. Bila je trudna dva mjeseca kad se u rujnu 2016. godine počela žaliti da se osjeća slabo, da joj je teško na poslu. Pojavili su se bolovi u kralježnici. Isprva smo vjerovali kako su povezani s poslom ili trudnoćom. Bila je kod liječnika koji je preporučio čuvanje trudnoće. No u listopadu bolovi su postali daleko jači – prisjeća se Dino.
Svi koji žele pomoći obitelji Ljutić mogu to uplatom na broj žiro-računa: IBAN HR 9423400093112557332 u Privrednoj banci Zagreb na ime Dino Ljutić. SWIFT za uplate iz inozemstva je PBZGHR2X.
Već u studenom situacija je postala nepodnošljiva pa su otišli na Hitnu u KBC Zagreb. Liječnik je rekao da je riječ o išijasu te da će ubrzo proći.
– Rekao mi je da se u trudnoći ne radi magnetna rezonancija pa nas je poslao doma. No bolovi su bili strašni i više nismo imali što čekati. Otišli smo u KB Dubrava po drugo mišljenje, no ondje su joj prepisali lijekove protiv bolova i potvrdili dijagnozu s Rebra – nastavlja Dino.
Smatra kako je Ana Mari sigurno predosjećala da dijagnoza nije točna jer je cijelo vrijeme strahovala za bebu. Zato su otišli u Kliniku za ženske bolesti i porode gdje su im potvrdili da se beba dobro razvija i da je s trudnoćom koja je sad u sedmom mjesecu sve u redu. Tom prilikom dobila je infuziju nakon čega joj je bilo bolje pa se vratila kući.
Posumnjali na malignu bolest
– No to poboljšanje trajalo je svega dva dana. Počela je padati u nesvijest, a pojavili su se i trudovi. Opet dolazimo u Petrovu gdje su joj dali lijek koji zaustavlja trudove. Sjedio sam u čekaonici, bilo je oko pola jedan ujutro kad je liječnica konačno izašla u hodnik. Rekla mi je da sumnja u malignu bolest. Nesvjestan svega oko sebe i potpuno iscrpljen samo sam procijedio: Super, konačno netko ima naznake o dijagnozi.
No čim sam to izgovorio shvatio sam što sam zapravo rekao. Poslali su me doma i rekli da se vratim ujutro. Stigao sam već oko sedam. Ušao sam u njezinu sobu, a ona me nije prepoznala. Nije znala gdje se nalazi. Okupili su se liječnici i pitali je zna li kad je rođena. Rekla je da ne zna i poslali su je na hitan pregled na Rebro – nastavlja Dino pokazujući nam opsežnu medicinsku dokumentaciju.
Rekli su mu da će umrijeti
Ondje su joj konačno ipak napravili magnetnu rezonanciju, a čekajući nalaze, na lijevoj dojci joj se stvorila krasta veličine pet kuna. Zabezeknuti liječnik tada je rekao da bi mogla imati tumor na dojci.
– Kirurg nam je nakon par dana potvrdio da se tumor nije vidio ranije jer je rastao prema unutra, a tek sad je izbio na površinu kože. No u tom trenutku mojoj supruzi stanje je bilo toliko teško da su me liječnici pozvali u sobi rekli sljedeće: Gospođu ćemo lijekovima dovesti u vegetativno stanje. Danas ćemo hitnim carskim rezom poroditi vašeg sina i pokušat ćemo ga spasiti, a potom će ona možda živjeti još nekoliko dana.
Stigao moj mali borac Matias
Ostao sam u šoku. Imao sam 100 pitanja, ali iz mene nije izašlo niti jedno – govori Dino.
– Dao mi je ruku i rekao da će učiniti sve što može. U tom času Ana Mari imala je edem na mozgu, epilepsiju, visoki tlak i metastaze u jetri, kralježnici i limfi. A tad je stigao moj mali borac Matias.
Rođen je kao neurološki rizično dijete s krvarenjem u mozgu prvog stupnja. Imao je 2,70 kilograma. Još na intenzivnoj dobio je bubrežnu infekciju koja je za bebu u tom stanju životno ugrožavajuća, no svemu se othrvao – objašnjava Dino.
Supruga je u bolnici provela sljedećih mjesec dana. Imala je svakodnevne epileptične napadaje koje su ublažavali lijekovima, no ona je bila doslovno poput biljke. Dino se prisjeća da je tijekom posjeta jedino gledala u strop nesvjesna svega oko sebe. I dalje u vegetativnom stanju, liječnici su započeli onkološko liječenje koje je još u tijeku. Svaka tri tjedna ide na kemoterapiju, a ovih dana slijedi joj 21. ciklus.
Još ide na kemoterapiju
– Bila je u vegetativnom stanju do travnja 2017. godine. Kad se probudila, to je bila druga osoba. Nije pričala još sljedećih mjesec dana. Konačno su je iz bolnice otpustili doma, no liječnici su nam rekli da možemo očekivati da će zauvijek ostati kao biljka. No ja sam vjerovao u nju i znao sam da je borac, a posebno sam zahvalan liječnicima onkolozima koji nisu odustajali od nje. Zahvalan sam i svima koji su molili za njezino ozdravljenje. Malo po malo počela je govoriti, postala je pokretna. Ona danas nije ni sjena onome što je bila i još uči neke osnovne životne stvari, ali tu je sa nama, živa je – kaže Dino opisujući kako njegova supruga nakon povratka iz bolnice ne razumije svoje zdravstveno stanje.
Zaboravila je pisati i čitati, ponovo uči jesti samostalno ili obavljati neke osnovne radnje poput primjerice kuhanja kave. No njezino srce kuca za djecu s kojom je izrazito nježna i puna ljubavi. Oni su još premaleni da bi shvatili sve što se zbiva, ali znaju da je mama bolesna i da se u svemu oslanjaju na tatu.
Mama je još na bolovanju i tek je u lipnju čeka odlazak pred komisiju na kojoj će utvrditi je li za invalidsku mirovinu.
Zbog svoje savjesti i velike ljubavi trudim se omogućiti joj sve alternativne mogućnosti i pripravke kako bi joj se stanje poboljšalo i neki od njih imaju učinka. Ona napreduje, no iako smo oboje cijelog života radili i nikad nismo bili socijala, dovedeni smo do nezavidne financijske situacije koja iziskuje velike troškove.
Na svakodnevne potrebe, čajeve, masti, lijekove i pripravke koje nabavljam te razne logopedske i druge specijalističke dodatne vježbe koje plaćam privatno mjesečno trošimo oko 12.000 kuna.
Tata strahuje od budućnosti
– Naši ukupni prihodi su njezinih 2500 kuna bolovanja i mojih 3900 kuna za porodiljni. Iskreno, prvi put u životu strahujem za nas i za budućnost naše djece – opisuje Dino.
Obiteljska ušteđevina se istrošila, a pomažu im roditelji od svojih malih mirovina te prijatelji koji su im potpora u financijskom i emotivnom smislu. Štede na svemu kako bi imali dovoljno za mamine potrebe.
Svi koji žele pomoći Dini Ljutiću i njegovoj obitelji mogu to uplatom na broj žiro-računa: IBAN HR 9423400093112557332 u Privrednoj banci Zagreb na ime Dino Ljutić. SWIFT za uplate iz inozemstva je PBZGHR2X.
Maxportal/Foto:privatniarhiv
