Slaven Čolak u otvorenom pismu Miroslavu Šeproviću, bivšem predsjedniku Ustavnog suda piše: “Hrvatskoj javnosti ne treba Vaša sprdnja – trebaju joj istina, odgovornost i pravda.”
Poštovani gospodine Šeparoviću,
obraćam Vam se javno, kao građanin Republike Hrvatske, kao osoba koja je gotovo šesnaest godina bila izložena posljedicama neosnovanog kaznenog progona u predmetu tzv. „HPB Bankomat“, kao predsjednik uprave grupacije Fantasyland iz Samobora, ali prije svega kao čovjek kojemu su hrvatske institucije, uključujući i Ustavni sud Republike Hrvatske, godinama uskraćivale djelotvornu zaštitu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Vaša najnovija objava, u kojoj predsjedniku Republike Hrvatske Zoranu Milanoviću poručujete da se s njim sada, kada više niste na dužnosti, možete „malo sprdati“, nije samo neprimjerena za osobu koja je godinama obnašala najvišu dužnost u Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Ona je, po mom mišljenju, uvredljiva za sve građane Republike Hrvatske koji su od Ustavnog suda očekivali zaštitu prava, zakonitosti, pravne sigurnosti i vladavine prava, a ne demonstraciju bahatosti, političkog nadmudrivanja i osobnog obračuna.
Vi ste, gospodine Šeparoviću, zadnja osoba koja bi danas trebala bilo kome dijeliti lekcije o Ustavu, pravnoj državi, odgovornosti, pristojnosti ili javnoj komunikaciji.
Ako smatrate da Vas je predsjednik Milanović svojim izjavama neosnovano prozvao, ako smatrate da Vas je nazvao kriminalcem bez osnove i ako smatrate da su Vam time povrijeđena osobna prava, onda svoja prava trebate ostvariti onako kako ih ostvaruju svi građani Republike Hrvatske – sudskim putem. Pred sudom, u zakonitom postupku, pred nadležnim sucem i na temelju dokaza.
To bi bio jedini ozbiljan, institucionalan i pravno dostojanstven odgovor osobe koja se godinama predstavljala kao čuvar Ustava Republike Hrvatske.
Međutim, Vi to ne činite. Umjesto sudskog postupka, umjesto dokazivanja istine pred sudom, umjesto korištenja pravnih sredstava koja su na raspolaganju svakom građaninu, Vi birate javno ruganje, ironiju, osobne dosjetke i političko nadmetanje. Time se ne „sprdate“ s predsjednikom Milanovićem, nego se nastavkom takvog postupanja zapravo sprdate s građanima Republike Hrvatske, s institucijom koju ste vodili i s temeljnom idejom pravne države.
Jer građani Republike Hrvatske nemaju privilegij da se s nekim „malo sprdaju“ kada im je povrijeđeno pravo. Oni moraju tužiti, dokazivati, čekati godinama, plaćati odvjetnike, pristojbe, vještačenja i trpjeti posljedice neučinkovitog pravosuđa. Vi ste, kao bivši predsjednik Ustavnog suda, imali dužnost biti primjer poštovanja tog puta. Umjesto toga, izabrali ste javnu predstavu.
Pritom je Vaše postupanje krajnje proturječno.
Kada je predsjednik Milanović najavio sudjelovanje u parlamentarnoj političkoj utakmici, Vi ste kao predsjednik Ustavnog suda javno istupili pred cijelom hrvatskom javnošću i tvrdili da je gospodin Milanović prekršio Ustav Republike Hrvatske. Ako je to bilo tako, ako je predsjednik Republike doista počinio tako ozbiljnu povredu Ustava kako ste tada tvrdili, onda se s punim pravom postavlja pitanje kako je moguće da isti taj Milanović nakon toga može nastaviti normalno obnašati dužnost predsjednika Republike Hrvatske, sudjelovati u političkom životu i potom ponovno tražiti demokratski legitimitet građana.
Ne može se Ustav tumačiti kao svetinja kada to odgovara trenutnom političkom obračunu, a kao neobvezna politička poruka kada treba snositi stvarne institucionalne posljedice. Upravo takav pristup razara povjerenje građana u Ustavni sud i stvara dojam da se Ustav Republike Hrvatske ne primjenjuje jednako prema svima, nego selektivno, oportuno i prema političkoj potrebi trenutka.
Posebno Vam se obraćam zbog onoga što smatram jednom od najskandaloznijih odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske u predmetu tzv. „HPB Bankomat“.
U tom predmetu, u kojemu su osumnjičeni i optuženi bili poslovni ljudi, a ne teroristi, ratni zločinci ili osobe koje bi predstavljale neposrednu opasnost za državu i javnu sigurnost, Ustavni sud Republike Hrvatske, pod Vašim predsjedanjem i uz sudjelovanje ustavnih sudaca, odbio je ustavnu tužbu protiv pritvora uz obrazloženje koje predstavlja potpuno nerazumijevanje same biti presumpcije nevinosti i prava na slobodu.
Napisati da „bez obzira na presumpciju nevinosti javni interesi pretežu nad interesom pojedinca za slobodom“ u predmetu gospodarskog kriminala, i to u fazi u kojoj osoba nije pravomoćno osuđena, znači opasno relativizirati jedno od najvažnijih načela pravne države.
Presumpcija nevinosti nije ukrasna rečenica u Ustavu. Ona nije formalnost. Ona nije načelo koje se može jednostavno zaobići rečenicom o „javnom interesu“. Ona je temeljna zaštita svakog građanina od državne sile. Kada se s najviše ustavnosudske razine poruči da „bez obzira“ na tu presumpciju javni interes preteže nad slobodom pojedinca, tada se šalje poruka da država može pritvarati, progoniti i uništavati ljude, a da Ustavni sud neće biti brana takvom postupanju, nego njegov naknadni zaštitnik.
Upravo zato smatram da je Ustavni sud Republike Hrvatske u tom predmetu propustio izvršiti svoju temeljnu ustavnu dužnost. Umjesto da zaštiti pravo na slobodu, pravo na pravično suđenje, pravo na presumpciju nevinosti i pravo na djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud je dao ustavnopravni pokrov postupanju koje je tijekom godina proizvelo nesagledivu osobnu, poslovnu, imovinsku i društvenu štetu.
Nakon gotovo šesnaest godina kaznenog postupka tzv. „HPB Bankomat“, svi optuženi pravomoćno su oslobođeni. Time se postavlja jednostavno pitanje: gdje je bio Ustavni sud kada je trebao spriječiti posljedice koje se više ne mogu popraviti?
Gdje ste bili Vi, gospodine Šeparoviću, kao predsjednik Ustavnog suda, kada je trebalo zaštititi ljude od postupka koji je trajao gotovo šesnaest godina?
Gdje je bila ustavnosudska zaštita kada su uništavani poslovi, projekti, reputacije, obitelji i životi?
Gdje je bila zaštita prava kada je projekt Fantasyland u Samoboru, projekt od iznimne gospodarske i razvojne važnosti, godinama blokiran pod teretom kaznenog postupka koji je na kraju pravomoćno završio oslobađajućom presudom?
Danas se Vi javno predstavljate kao osoba koja ima pravo nekome držati lekcije, ironizirati, moralizirati i „sprdati se“. Međutim, s pozicije ljudi koji su šesnaest godina trpjeli posljedice nefunkcioniranja institucija, Vaša šutnja i postupanje Ustavnog suda u tim predmetima nisu bili šala. To nije bila sprdnja. To je bila stvarna životna, poslovna i pravna katastrofa.
Vi ste godinama bili na čelu institucije koja je trebala biti zadnja linija obrane građana od samovolje državne vlasti. Umjesto toga, u predmetima od ključne važnosti, Ustavni sud se pokazao kao institucija koja reagira prekasno, formalistički ili nikako. Takav Ustavni sud ne štiti građane. Takav Ustavni sud štiti sustav od odgovornosti.
Zato Vam javno poručujem: ako smatrate da su izjave predsjednika Milanovića neistinite, uvredljive ili pravno nedopuštene, tužite ga. Pokrenite postupak, dokažite pred sudom da su navodi protiv Vas neistiniti. To je put pravne države.
Ali ako to ne činite, a javnosti se obraćate dosjetkama i ruganjem, onda se otvara legitimno pitanje bojite li se upravo onoga na što ste godinama upućivali druge građane – sudskog postupka, dokazivanja, ispitivanja činjenica i mogućnosti da pred sudom ne uspijete.
Građani Republike Hrvatske imaju pravo postaviti to pitanje. I ja ga postavljam javno.
Jer nije prihvatljivo da bivši predsjednik Ustavnog suda javno prozivanje na koje se poziva pretvara u osobni performans, umjesto da pravnim putem zaštiti svoju čast ako smatra da mu je ona povrijeđena. Nije prihvatljivo da osoba koja je godinama bila na čelu najviše ustavnosudske institucije sada javno pokazuje prezir prema istom pravnom sustavu u kojem obični građani moraju tražiti zaštitu svojih prava.
Gospodine Šeparoviću, pravna država ne brani se Facebook objavama, ironijom, dosjetkama i osobnim uvredama. Pravna država brani se zakonitim radom institucija, nepristranim odlučivanjem, jednakom primjenom prava na sve, poštovanjem presumpcije nevinosti, zaštitom prava na slobodu i učinkovitim sankcioniranjem nezakonitog rada državnih tijela.
Upravo zato Vi niste osoba koja bi danas trebala dijeliti lekcije o primjerenosti bilo čijih izjava.
Prije nego što ponovno nekome spočitnete neprimjerenost, objasnite hrvatskoj javnosti zašto Ustavni sud pod Vašim predsjedanjem nije spriječio posljedice u predmetima u kojima su građanima i poduzetnicima bila teško povrijeđena prava.
Objasnite zašto je u predmetu tzv. „HPB Bankomat“ prihvaćena logika prema kojoj javni interes, navodno, može pretegnuti nad slobodom pojedinca „bez obzira“ na presumpciju nevinosti.
Objasnite zašto su ljudi gotovo šesnaest godina morali čekati pravomoćno oslobođenje, dok su im istodobno uništavani poslovi, projekti, ugled i životna egzistencija.
Objasnite zašto Ustavni sud nije bio stvarna zaštita, nego institucija koja je štitila državni aparat od odgovornosti.
Dok na ta pitanja ne odgovorite, Vaše javno „sprdanje“ s bilo kime ne zvuči duhovito. Ono zvuči kao nastavak istog odnosa prema građanima koji su godinama čekali pravdu, a od Ustavnog suda dobivali formalizam, šutnju ili odluke koje su dodatno legitimirale nepravdu.
Zato Vam javno poručujem: prestanite dijeliti lekcije drugima i počnite odgovarati na pitanja o vlastitoj odgovornosti.
Jer netko tko je godinama bio na čelu Ustavnog suda Republike Hrvatske ne može se nakon svega ponašati kao komentator s društvenih mreža. Ne može se rugati predsjedniku Republike, a istodobno izbjegavati sudski put ako smatra da su mu povrijeđena prava. Ne može se pozivati na Ustav kada mu odgovara, a šutjeti o posljedicama odluka Ustavnog suda kada su građanima nepovratno uništeni životi i poslovi.
Hrvatskoj javnosti ne treba Vaša sprdnja. Hrvatskoj javnosti trebaju istina, odgovornost i pravda.
S poštovanjem prema Ustavu Republike Hrvatske, ali bez ikakvog poštovanja prema institucionalnoj bahatosti i neodgovornosti,
Slaven Čolak
predsjednik uprave grupacije Fantasyland iz Samobora
