Varaždinski umjetnik Nikola Vudrag uspio je nešto o čemu neki mogu samo sanjati. Njegova mrežasta skulptura Iron Maiden prodana je za nevjerojatnih 712.000 eura na dobrotvornoj aukciji u Varšavi. Daleko najveća cijena na aukciji, a ujedno i najveći iznos za koji je neki hrvatski umjetnik prodao svoje djelo
Skulptura “Čelična djeva” hrvatskog kipara Nikole Vudraga prodana je za golemu sumu, 712 000 eura, čime je potukao sve dosadašnje rekorde prodaje hrvatskih umjetnina. Tu je cijenu postigao na dobrotvornoj aukciji u dvorcu Palača Jana III u Varšavi.
Uspordbe radi najvažnija djela kipara Ivana Meštrovića ili slikara Vlahe Bukovca dosegnula su cijenu do 200.000 eura. Tako da ih je Vudrag daleko nadmašio
Organizatori aukcije u Poljskoj pozvali su Nikolu Vudraga kao jedinog stranog umjetnika, a on im je poklonio skulpturu u dobrotvorne svrhe. Ispred ulaza u dvorac bile su također izložene Vudragove skulpture golemih metalnih Dijamanata.
Na velikoj dobrotvornoj aukciji, koju su organizirali Omenaa Mensah i Rafal Brzoska vlasnici OmenaArt Foundation i Rafal Brzoska Foundation, na prodaju je stavljeno 15 radova najvećih poljskih umjetnika. Na aukciji, za koju su se ulaznice prodavale po cijeni od tri do pet tisuća eura.
“Drago mi je da su me šefovi pozvali. Sve prikupljeno ide u humanitarne svrhe, a na aukciji je prikupljeno 1.380.000 eura, idu za školovanje i pomoć djeci u Keniji, Gani te Ukrajini i Poljskoj” objasnio je Vudrag
Nakon uspjeha u Poljskoj ispričao je:
“Bio sam kao Joe Biden ujutro, hodao sam okolo. Nisam mogao vjerovati što se događa, da je ovaj rad prodan po takvoj cijeni. To je duplo od ostalog što se postiglo, što su skupili. Kupila je kompanija koja se bavi investiranjem u industrijske zgrade. Napavljena je od pet i pol tisuća metalnih šipki od tri centimetra, predstavlja grčku kazališnu masku Persona i simbolizira uloge u životu.”
Vudragu je u ranijem intervjuu o sebi ispričao:
“Iz Zagreba sam doselio u Varaždin i u dogovoru sa Željkom Bunićem, direktorom Varaždinskog komunalnog poduzeća Varkom iznajmio bivšu tvornicu na sjeveru Varaždina u kojemu sam otvorio prostor kojeg sam nazvao “RezervArt”. “RezervArt” je zapravo Hrvatska udruga za promociju i razvoj intelektualnog i umjetničkog stvaralaštva.
Na 60.000 kvadratnih kilometara parka nalazi se tvornica u kojemu sam se smjestio s još svojih osmero kolega umjetnika i bliskih nam struka. Želja nam je oformiti umjetničku industriju koja može konkurirati ozbiljnijim inozemnim galerijama i institucijama”.
U Varaždinu, ispred Tehnološkog parka, podigao je kip Nikole Tesle visok trinaest metara. Vudrag je i autor Tuđmanove biste izrađene od odlivenih metaka.
I publika i struka slažu se da je Vudragova bista Franje Tuđmana jedina na kojoj predsjednik sliči samome sebi.
“Ja sam umjetnik koji je 1991. godine bio u kinderbetu. Kad su bombardirali, baka mi je govorila da grmi. Ljudi su plakali kad je Tuđman umro, znači bio je važan.
Osjećao sam pritisak da obranim struku i pokažem da znamo napraviti Franju Tuđmana koji sliči Franji Tuđmanu. I napravio sam ga. Bez pritiska mi nije zanimljivo raditi. Pritisak raščisti mozak i proces. To je čista raw energy, koja s ideologijom nema baš nikakve veze.”
“Francuzi su gledali mene, klinca, koji je dobio modelirati predsjednika. Isto kao da mi Francuzi daju modelirati Napoleona. To je čast. U udžbeniku vidim Franju Tuđmana sa slikom Franje Tuđmana, a ne Jacksona Pollocka. Čovjek mora sličiti na sebe kad se radi spomenička bista. Tuđman je prvi hrvatski predsjednik. Spomenik njemu spomenik je svim braniteljima i mora biti reprezentativan.”
Spomenik je u cjelosti odliven od čahura metaka – skulptura je izrađena većinom od mesing bronce, čiji veliki udio čini mesing dobiven od rastopljenih čahura koje su prikupili iz raznih vojnih institucija. Koncept i izvedba su usklađeni, u formi i u materiji, te je skulptura zbog toga “istinita”.
– Radi se o činjenici da skulptura sliči na sebe, što je već dovoljan šok za razne varijacije na temu prvog hrvatskog predsjednika. Danas, gdje je upravo dr. Franjo Tuđman najdraža tema umjetničke spomeničke kritike trebalo je razlučiti pomodno od vječnog. Umjetničku slobodu od spomeničkog standarda.
Moja je umjetnička struka, životni poziv, takav da se ne mješam u politiku jer se politika mjeri u mandatima, a umjetnost u stoljećima, a da bih bio umjetnik, moram biti objektivan.”
D.M /Foto: press
