Prije dana dana promovirana je knjiga Budimira Lončara “Od Preka do vrha svijeta“. Tim povodom Lončar je dao opširan intervju u kojem je kazao da je embargo bio dobar za Hrvatsku, a spomenuo i kako mu je Tuđman nudio mjesto ministra vanjskih poslova, ali je on zbog Gojka Šuška odbio.
Na njegovu izjavu reagirao je Perica Jurič, jedan od Tuđmanovh najbližih suradnika 90-ih godina, prvi šef tajne službe u demokratskoj Hrvatskoj i, po logici stvari, upućen u brojne tajne tog vremena.
Perica Jurič piše:
“Budimir Lončar izjavljuje kako mu je Tuđman više puta nudio mjesto ministra, a on to zbog Gojka Šuška svaki put odbio. Meni je poznato da se posredno nudio i Vrhovec, koji možda nije bio kao Lončar velik, a možda je bio i veći, ili manji, svejedno.
S nadležnog mjesta je poručeno da se strpe dvadesetak godina.
Gojko Šušak je bio ministar obrane, u čijem mandatu je ostvarena vojna i politička pobjeda.
Ja znam da se nekima gadi svaka Hrvatska. Ali treba dati svoj doprinos da ta zemlja bude bolja.
Lončaru svaku sreću i zdravlje, ali njegovi svjetovi su nestali u vrtlogu vremena. I nisu nešto što se po dobru može pamtiti“, napisao je Perica Jurič.
Za podsjetiti je da je Tuđman sve hrvatske kadrove koji su bili na službi u Beogradu pozvao da se stave na raspolaganje Hrvatskoj. Brojni su to prihvatili, a Budimir Lončar se nije odazvao. Bio je jedan od najžešćih protivnika osamostaljenja hrvatske države i ostao je uz Jugoslaviju, a do jeseni 1991. branio je integritet SFRJ u međunarodnoj javnosti.
Engleska povjesničarka Carol Hodge u knjizi “Britain and the Balkans“ (Britanija i Balkan), navodi da se Budimir Lončar zalagao za embargo na uvoz oružja u doba kada je agresorska JNA imala ogroman arsenal oružja, čemu se Hrvatska tada zbog nedostatne opremljenosti nije mogla oduprijeti. Tada je uveden embargo na isporuku oružja kao jedna od glavnih poluga politike međunarodne zajednice i onemogućen svaki značajniji pokušaj Hrvatske na pravo na samoobranu.
U Hrvatskoj je javnosti ta informacija postala šire poznata nakon članka objavljenog 2006. u Večernjem listu pod imenom “Lončar ’91. osudio Hrvatsku na smrt”. U članku se navodi: Lončar nalaže Vladislavu Jovanoviću, Miloševićevu čovjeku u UN, da pošalje pismo Vijeću sigurnosti, a potom i sam daje izjavu pred VS, tražeći uvođenje embarga.
Četiri godine kasnije, 2010. Zvonimir Despotu Večernjem listu iznosi dodatnu potvrdu negativne uloge Lončara citirajući zaključak Vlade demokratskog jedinstva od 27. rujna 1991., a dodatnu potvrdu dao je dr. Franjo Gregurić u intervju Jutarnjem listu u veljači 2019. godine.
“Vlada Republike Hrvatske ocjenjuje da savezni sekretar za vanjske poslove gospodin Budimir Lončar kontinuirano zastupa politiku podjednake odgovornosti za jugoslavensku krizu izjednačavajući agresore Republiku Srbiju i JA i napadnutu Republiku Hrvatsku.
Takvi pristrani stavovi gospodina Lončara kulminirali su njegovim nastupom na sjednici Vijeća sigurnosti s porukama o jednakoj krivici i ‘zajedničkoj nesreći hrvatskog i srpskog naroda instrumentaliziranih na tako žalostan način od strane uzajamno isključivih političkih opcija’.
Neprihvatljivo je i žalosno da stanje u Jugoslaviji i napadnutoj Hrvatskoj bolje od gospodina Lončara poznaju, razumiju i tumače diplomati stranih zemalja što je posebno došlo do izražaja u nastupu američkog državnog sekretara gospodina Jamesa Bakera na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a. U skladu s izraženim ocjenama Vlada RH odriče pravo saveznom sekretaru vanjskih poslova gospodinu Budimiru Lončaru da djeluje i nastupa i u ime Republike Hrvatske.”
Te informacije publiciraju u najčitanijim dnevnim novinama u Hrvatskoj u vrijeme dok je Lončar savjetnik Stjepana Mesića, što mu očito nije naškodilo, jer ga je Ivo Josipović također zadržao na Pantovčaku.
Nove optužbe dolaze 2019. godine. Objavljeni su dokumenti o Lončarovim aktivnosti iz 1945. godine iz kojih je vidljivo da je Budimir Lončar, kao šef zadarske Ozne, mnoge Hrvate iz Dalmacije poslao pred prijeki sud ili na robiju.
M.Marković/Foto: nacional.hr
