Povezivanje EU fonda za obranu i kupnja borbenog lovca loša je PR-ovska priča

25 veljače, 2021 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Suprotno dojmu stvorenom u stručnoj i široj javnosti, sudjelovanje Hrvatske u Europskom obrambenom fondu i aktualni proces nabave višenamjenskog borbenog aviona dvije su posve odvojene stvari. Hrvatsko sudjelovanje i apliciranje na taj novi EU fond uopće nije povezan sa nabavom aviona.



Naime, EU fond za obranu je, u suštini, dio stalnih pokušaja unutar EU-a da se stvori integralna suradnja članica u obrani. Riječ je o „staroj“ inicijativi PESCO (Permanent Structured Cooperation) koja je započela još 2014. godine potaknuta valom terorističkih napada po Europi i priljevom velikog broja imigranata s područja sjevera Afrike i Bliskog istoka. 2017. formiran je Europski obrambeni fond unutar PESCO inicijative gdje vodeću ulogu imaju Njemačka i Francuska.

Jedan od fundamentalnih ciljeva PESCO-a, odnosno Europskog obrambenog fonda,  je suradnja obrambenih industrija te razvoj tehnologija članica EU-a. Za razdoblje do 2027. godine predloženo je oko 13 milijardi eura za budžet EU obrambenog fonda.

Vratimo se malo na hrvatski proces nabave borbenih aviona. Francuska je, kako je poznato, ponudila rabljeni lovac Dassault Rafale, ali taj ponuda ne predviđa privrednu kompenzaciju, niti benefite za osiromašenu hrvatsku privredu. Nije privredna kompenzacija, ili „offset“ kako se to nekada zvalo,  ako zemlji od koje nabavljamo avione prodamo neki naš proizvod.

Vrijednost privredne kompenzacije je u prijenosu tehnologija kojih Hrvatska nema i s kojima u kratkom vremenu može proizvesti konkurentne proizvode s kojima će otvoriti nova radna mjesta, ali i etablirati na međunarodnom tržištu. Prava vrijednost projekta kupnje borbenog aviona je u njegovom shvaćanju kao okidač za velike gospodarske uloge i pokretanje tehnoloških grana koje do sada nismo imali. Manje su pritom bitne EU regulative koje se formalno nameću i limitiraju industrijsku suradnju. Naime, kupac tehnike je taj koji prodavatelju diktira što želi.

Francuska PR-ovska priča

Za vrijeme nedavne posjete Zagrebu francuska ministrica obrane Florence Parly politički zavodljivo poručila kako „zna da može računati na odlučnost Hrvatske u donošenju proračuna Europskog fonda za obranu“. Neki su te riječi protumačili otprilike ovako – „Hrvati, kupite Rafala, a mi vam otvaramo vrata silnih milijarda iz EU fonda za obranu“. Lijepo zvuči, ali neće tako biti. Rekli bi cinici – francuska PR-ovska priča i ništa više od toga.

Hrvatska ima pravo na sudjelovanje u obrambeno fondu, bez obzira kupila ili ne kupila borbene avione. Privlačenje sredstava iz fonda ovisi isključivo  o predloženim projektima i  hrvatskim sposobnostima osmišljavanja projekata i apliciranja na proračun fonda.

Drugim riječima, Hrvatska kupnjom Rafala možda može kupiti nekakvu generalnu političku naklonost Francuske, ali to nije uopće presudno da bi Hrvatska sudjelovala  u EU obrambenom proračunu i privlačila novce. Cijela ta priča, ponovimo, ovisi isključio o hrvatskim sposobnostima i projektima koje će predložiti. 

Analiziranje, organizacija, smišljanje projekata, upravljanje istima, stručna znanja vezana uz međunarodno poslovanje, sposobnosti izrade EU projekata, razvojni vojni planovi, strateški dokumenti obrane…. –  sve to nam Francuzi ne mogu dati.

Što nam Francuzi mogu dati?

Te stavke valjda moramo imati unutar svojih redova. Hrvatska može sa bilo kojom članicom EU-a predlagati zajedničke razvojne, tehnološke projekte i zajednički aplicirati na obrambeni fond. Međutim, ponavljamo, ta priča o bilateralnoj vojnoj suradnji Zagreba i Pariza ni na koji način nije povezana sa nabavom borbenih aviona. Posve pogrešan dojam. 

Drugo, s Francuskom u području obrane Hrvatska nikad ništa konkretno nije radila. Bilo je tu nekih sitnih pokušaja kao onaj iz 2009. godine sa kupnjom radiokomunikacijskih uređaja francuskog Thalesa pa se ta priča pretvorila u skandal. Uređaji su plaćeni 150 milijuna kuna da bi na koncu godinama stajali u nekom skladištu te ih veći dio ni do danas nije u uporabi. U toj priči još je i Pomorski centar za elektroniku u Splitu ostao bez nekih dobrih poslova koje su preuzeli Francuzi. Radili su Francuzi i nekakav audit HRM-a, ali glavni forte audita bio je pokušaj prodaje fregata klase Fremm. To čak stoji i u zaključku dokumenta (!?). 

U suradnji dviju oružanih snaga ne možemo se podičiti intenzivnom strateškom, pa čak ni suradnjom na nižim razinama.

Dakle, teško da nam Francuzi mogu biti strateški partner u obrani. Može li se to promijeniti  u budućnosti – tema je za raspravu.

Kupiti neki složeni i skupi aeronautički proizvod s verbalnim obećanjem zemlje prodavača da će nam, tobože, osigurati „političko sponzorstvo“ kod apliciranja na EU fondove jako je opasna situacija, jer kako vrijeme od potpisivanja ugovora počinje protjecati, za očekivati je kako će se, sukladno ranijim negativnim hrvatskim iskustvima (vidjeti i neiskorišteni „offset“ sa Patrijom) o tim mogućnostima sve manje govoriti, a realizacija će ostati – nepoznanica.

Analitički tim Maxportala/Foto: press

 


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •