Predrad Peđa Mišić priznaje hrvatska 15. siječnja 1992. godine, dočekao je u srbijankom koncetracjskom logoru u Srijemskoj Mitrovici. Na obljetnicu priznanja opisao je kako je u zatvoru preživio taj povijesni, za njega i njegove zatočene suborce težak i krvav dan.
“Soba 14/1. Svanulo je i polako otvaram oči. Uh, nije san. Bolje da se nisam ni probudio. Surova je istina sobe 14/1.
Danima ne spavam. Neće san. Tuga, bol, batine, ne znam, ali umoran pomalo od svega.
U daljini tek čujem zveckanje ključeva, pomislih de ostavi nas ionako će nas tuga ubiti. Ali neće zlotvor, hoće i ovo malo ponosa ubiti u meni, nama svima, a bilo nas je 182.
Otključava, proziva, udara, puca pendrek k’o pištolj. Udara zločinac već izudarana tijela.
Traje to cijeli dan. Nitko se ne pita zašto.
Tukli su i dosad, ali čudno je, ovo već sad dugo traje.
U kutku sobe čuje se vijest, priznali nas??????.
Priznali nas!!!!!!!!
Ljudi, priznali nam Hrvatsku. Sreći nikad kraja.
Tuga još veća, daleko od doma, od domovine, obitelji, ali neka nek’ drugi slave nismo uzalud živote dali.
Soba 14/1 upisana je velikim slovima, a bilo je puno takvih soba.
Ubijenima u logoru Srijemska Mitrovica i svim poginulim za domovinu Vječna im slava i hvala.
Predrag Pedja Mišić
Foto: hrt
