Žuži Jelinek, modna dizajnerica, stilistica i kolumnistica preminula jučer u 96. godini života
Žuži je javnosti zapamćena kao autorica seks kolumne za hrvatski tjednik Gloria. Posljednju je objavila 12. studenog 2015. godine
Rođena Suzana Faber u Budimpešti 1920. godine kao najmlađe od troje djece, legendarna Žuži odrastala je u siromašnoj židovskoj obitelji. Njeni roditelji, oboje gluhi, upoznali su se Budimpešti gdje su ih roditelji poslali u jedinu školu specijaliziranu za rad s gluhima.
Sa 17 godina počela je raditi u pariškoj tvornici Nine Ricci kao krojačica. Jedno kraće vrijeme radila je za poznatu modnu dizajnericu Coco Chanel.
Zbog početka Drugog svjetskog rata, u Zagreb se vratila 1939 godine. Po povratku je otvorila krojačku radnju u kojoj je šivala za bogate židovske porodice. Također je bila vrlo zainteresirana i aktivna u učenju stranih jezika pa je naučila čak sedam jezika.
S kćeri Dianom i unukom Suzy
Uspostavom Nezavisne Države Hrvatske sva trojica Žužina brata su stradala: Imre 1941. u zatvoru Kerestinec, Aleksandar-Šanji u Jadovnom i Ivan na nepoznatom stratištu.
Za vrijeme boravka u Rijeci, gdje se odselila sa suprugom, Žuži je saznala da će joj roditelji biti deportirani u Koncentracijski logor Jasenovac. Na Sušaku je otišla do talijanskog časnika, kojeg je zavela te na taj način spasila roditelje od sigurne smrti, navodi se u njenoj biografiji.
Njen život nalik je sočnoj filmskoj priči. U svoj četvrti brak stupila je s 80, a kako se navodi u njenoj biografiji, odbila je Titovu poslovnu ponudu zbog čega je morala napustiti Jugoslaviju, a odbila je i slavnog Spielberga koji je, kaže biografija, htio o njoj raditi film.
Priznala je kako se dva puta udala iz ljubavi, dva puta zbog interesa, da je imala mnogo ljubavnika, da je četiri puta dotaknula dno i opet se dizala. Svojih pogrešaka i poraza nikad se nije stidila i o tome je otvoreno govorila.
‘Dobrog muža same morate stvoriti’, govorila je Žuži
‘Kad si mlad, ne smeta ti siromaštvo. Kad ostariš, stvari se mijenjaju i novac postaje vrlo potreban. Plaćam dva domara i kuharicu i oni se brinu o mojim i potrebama moga supruga. Sada nam je važno imati poslugu, a za to treba raditi i brinuti se dok si još mlad. Starost ne smije nikoga zateći bez imetka, jer onda je sve još teže. Kako bismo mi sada?’, izjavila je prije pet godina.
Nerijetko je pričala o tajni svog uspjeha i zaključila kako bez hrabrosti nema ničega, poštenje je važnije od svega, samo uporni preživljavaju, s novcem treba znati raspolagati, paziti na izgled i ne trošiti riječi uzalud. Svojim osmijehom i znatiželjom redovito je šarmirala svakog sugovornika. Sebe je nazivala ‘običnom šnajdericom’ i ženom koja se u životu znala boriti.
Žene je u svojim knjigama i kolumnama savjetovala o svemu, ne samo o muškarcima.
‘Nikad nemoj bacati zmazanu vodu dok nemaš čistu! Da ne ostaneš na suhom! Važno je biti optimist i vedre naravi, a najvažnije je biti zaljubljen! Žuži smatra da bez ljubavi žene gube životni elan i ranije dožive starost. Ipak to vrijedi i za muškarce. Osvajajte da biste vi bile te koje biraju, da si poljepšate život, da postanete netko jer će vas drugi cijeniti… ‘ tako je pričala vječno nasmiješena ŽuŽi Jelinek.
S posljednjim suprugom Miloradom Ronkulinom za kojeg se udala u 80.godini
O ljubavi je pak ovako pričala:
‘Prava ljubav ne prođe nikada. Mojeg prvog muža, Jelineka, voljela sam i s veseljem sam radila po cijele dane da bismo nešto stekli. On me je prevario s guvernantom i ja preko toga nisam mogla prijeći. Sada bih drukčije postupila. Ostala bih s njim. Još ga uvijek sanjam. Kad se moja kći razvodila, ja sam je htjela spriječiti. Rekla sam joj neka barem prije toga nađe nekoga. Nemoj bacati zmazanu vodu dok nemaš čistu. Nije me poslušala.
Imala sam mnogo ljubavnika, ali nikada nisam varala muževe. Meni je to previše komplicirano. Velik je to posao organizirati život s mužem i ljubavnikom.
Moj Ronkulin krasan je čovjek. Ja znam ponekad biti teška, planem i onda svašta kažem. On samo ode iz sobe i nakon nekog se vremena, kada se uvjeri da me je sve prošlo, vrati. Pita me treba li mi nešto. Ja tada ponovno shvatim − to je čovjek za mene!’
M.Radev/foto:ag
