Srpsko narodno vijeće predstavlja u utorak Godišnji izvještaj pojava govora mržnje i nasilja prema Srbima za prošlu godinu.
Uz autora Tihomira Ponoša i predsjednika SNV-a Milorada Pupovca na predstavljanju je govorio i docent na Katedri za kazneno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Aleksandar Maršavelski.
Maršavelski je na početku kazao da bi se govor mržnje trebao karakterizirati i kao prekršaj, a ne samo kao kazneno djelo. ”Imamo prekršaje u Zakonu o remećenju javnog reda i mira koji je dosta problematičan i u kojem su kazne propisane u markama. Postoje drugi zakoni kojima se govor mržnje sankcionira na temelju Zakona o suzbijanju diskriminacije. Nekad se kažnjava samo po Zakonu o kršenju i remećenju javnog reda i mira pa je to raznolika praksa”, pojasnio je.
Dodao je da je ”trenutačna politička klima pozitivna”, što je pokazalo i sudjelovanje potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića na obljetnici Oluje. ”Postoji put pomirenja jer to je jedini način da se iskorijeni mržnja”, poručio je Maršalevski.
Među pojavama govora mržnje i nasilja prema Srbima u 2020. ističu se fizički napadi, prijetnje, uništavanje imovine i historijski revizionizam, dok u nekim slučajevima posebno brine spora i neodgovarajuća reakcija državnih tijela, upozoiro je u utorak SNV.
U godišnjem izvještaju Srpskog narodnog vijeća (SNV) istaknuto je kako revizionistički i negacionistički stavovi usmjereni ponajviše prema Srbima, ali i prema antifašističkom nasljeđu, nisu rijetkost. Posljedica toga je ukorjenjivanje mržnje u dijelu stanovništva koja pak poprima oblike nasilja, navodi se.
Predsjednik SNV-a Milorad Pupovac istaknuo je kako zakonodavni okvir koji bi to trebao spriječiti djelomično postoji u odredbama Zakona o prekršajima i Kaznenom zakonu, ali se te odredbe ponekad nesustavno i neujednačeno primjenjuju.
“Poseban problem je neujednačena sudska praksa kod poziva ‘za dom spremni’ – jedan sud osuđuje izvikivanje, a drugi oslobađa”, rekao je.
Ujednačiti sudsku praksu kod uzvika “Za dom spremni”
Kada je riječ o izvikivanju poziva na početku Thompsonove pjesme “Čavoglave”, navode se razlozi da je to mobiliziralo ljude tijekom Domovinskog rata pa se ne može izjednačavati s povikom iz vremena totalitarnog režima, ali, smatra Pupovac, to objašnjenje daje legitimaciju i normalnost takvih pozdrava u prigodama javnog karaktera.
Mišljenja je da je potrebno promijeniti sudsku praksu te je ujednačiti i usustaviti jer bez toga pozitivne geste koje su napravljene, poput prošlogodišnjeg obilježavanja godišnjice Oluje u Kninu, neće moći postići ono što je društvu potrebno.
Smatra da ni izmjene zakona nisu dovoljne ako ih ne slijede obrazovna i medijska politika i koncept jer “dobar dio govora mržnje dolazi iz te neraščišćene baštine”.
Pupovac je naveo kako se problem govora mržnje i historijskog revizionizma s kojim se susreću Srbi širi i na sve druge koji se nekome ne sviđaju iz bilo kojeg razloga.
Nalazi slični onima iz prijašnjih godina, ali manje nasilja
“Nekultura, netolerancija i mržnja su tri zabrinjavajuća tipa govora koja se šire našim društvom kada su posrijedi bilo koje vrste razlika, oprečnih stavova, identitetska obilježja. To se može zaustaviti samo borbom za toleranciju i raspravu”, poručio je.
Autor izvještaja Tihomir Ponoš istaknuo je kako su nalazi u velikoj mjeri slični nalazima iz prijašnjih godina, ali broj napada nešto je manji nego 2019. godine, a moguće da je razlog epidemija koronavirusa koja se odrazila i na izvještaj.
Primjerice, kada se gleda tablica slučajeva historijskog revizionizma, govora mržnje i nasilja prema Srbima, u 2020. godini zabilježeno je 214 slučajeva, godinu prije bilo ih je čak 400, a 2018. bilo ih je 381.
U 2020. najzastupljenije je bilo vrijeđanje i prijetnje upućene Srbima i srpskim institucijama u Hrvatskoj (50 slučajeva), zatim govor mržnje i etnička netrpeljivost u medijima (38), etnička netrpeljivost i historijski revizionizam u izjavama javnih osoba (35), grafiti i znakovlje koji sadrže govor mržnje i etničku netrpeljivost (30) te fizički napadi, odnosno broj napadnutih osoba (21).
Ustaško znakovlje najučestalije u Dalmaciji i Zagrebu
Kategorije u kojima su zabilježeni slučajevi su i javne akcije koje imaju obilježja netrpeljivosti prema Srbima (14), govor mržnje i etnička netrpeljivost na sportskim terenima (8), oštećena, uništena i ukradena imovina privatnih osoba i srpskih institucija (8), oštećeni i uništeni antifašistički spomenici (7) te oštećene i uništene dvojezične ploče (3).
Između ostalog, u izvještaju se navodi kako brine povećani broj fizičkih sukoba u Vukovaru izazvanih nacionalnim porijeklom tijekom cijele godine. Obilježavanje javnih prostora ustaškim znakovljem postalo je uobičajeno, a obilježavaju se i spomenici kulture poput Kožare, dijela ustaškog logorskog kompleksa Jasenovac.
Navodi se i kako su govor mržnje i ekstremizam postali gotovo svakodnevna pojava, dok su ustaško znakovlje i govor mržnje na javnim prostorima učestaliji u Dalmaciji i Zagrebu, a dijelom u Slavoniji. Govoru mržnje bili su izvrgnuti i politički predstavnici Srba u Hrvatskoj.
Tihomir Ponoš objasnio je da se ovom biltenu o govoru mržnje Milanović spominje za 2020. godinu, i to – u pozitivnom smislu, odnosno kada se govori o njegovoj regulaciji zakonskog okvira za uzvik ”Za dom spremni”, ali njegove nedavne izjave imaju naznake da budu u izvještaju za 2021. godinu, ali to još treba analizirati.
Ipak, ne bi bio najviše pozicionirana osoba koja je bila spomenuta u negativnom kontekstu jer je i bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović već bila spomenuta.
Ponoš je istaknuo i da posebno brine nasilje u Vukovaru koje se na tom području bilježi tijekom cijele godine, a podsjetio je i na navijačke sukobe. ”Takvi sukobi često završavaju na etničkoj pripadnosti. Zabilježeni su i napadi na djecu”, rekao je. Dodao je da su govoru mržnje često izloženi i politički predstavnici Srba u Hrvatskoj.
Hina/Foto: Dnevnik.hr
