Bivši hrvatski nogometni reprezentativac Joe Šimunić komentirao je slavlje na prepunom Maksimiru 2013. kad je nakon pobjede nad Islandom navijače pozdravio “Za dom spremni”
Šimunić je u velikom intervjuu za Jutarnji list po prvi puta komentirao noć kada je sa prepunim Maksimirom uzvikivao pozdrav “Za dom spremni”. Bivši hrvatski reprezentativac kažnjen je s 10 utakmica neigranja.
Visoki prekršajni sud donio je 2016. pravomoćnu presudu uz novčanu kaznu od 15 tisuća kuna, uz obrazloženje da je “Za dom spremni” korišten kao službeni pozdrav ustaškog pokreta i totalitarnog režima NDH, da taj pozdrav simbolizira mržnju prema ljudima drukčije vjerske i etničke pripadnosti, predstavlja manifestaciju rasističke ideologije i podcjenjivanje žrtava zločina protiv čovječnosti.
Na tu se presudu Šimunić žalio Ustavnom sudu, no i Ustavni je sud odbio njegovu presudu. Podnio je i zahtjev za očitovanje Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, no prošli tjedan objavljeno je da je ta žalba odbijena, odnosno da Europski sud nije nadležan za odlučivati po toj žalbi.
Šimunić počeo je nogometnu karijeru u Australiji, nastavio je u Njemačkoj, u HSV-u, pa u Herthi gdje je 2009. godine dobio nagradu za najboljeg stopera lige. Zatim se preselio u Hoffenheim, da bi 2011. stigao u Dinamo. Za reprezentaciju je debitirao 2001., nastupio je na tri Europska i dva Svjetska prvenstva. Trebao je i na trećem, na onom u Brazilu, no stigla je kazna Fife. Kao pomoćni trener bio je na Europskom prvenstvu u Francuskoj kao pomoćnik izborniku Anti Čačiću.
Nakon odbijenice iz Strasbourga kaže:
“O pravnim koracima ću razgovarati s pravnim timom. Vidjet ćemo jesmo li iskoristili sve pravne lijekove. Sigurno je da se neću umoriti tražeći pravednost, ma kako izgledale pravne presude. Duboko vjerujem da nisam imao namjeru nikoga povrijediti i iz toga proizlazi moja pravna odlučnost”, komentirao je Šimunić svoju odbijenu žalbu Europskom sudu za ljudska prava.
Emocije su bile na vrhuncu
“Mikrofon sam uzeo jer sam osjećao potrebu slaviti s našim navijačima nakon našeg velikog uspjeha. Ja sam slavio pobjedu, pobjedu Hrvatske. Naše su emocije bile na vrhuncu. Nisam bio svjestan implikacija jer ja nisam dugo živio u Hrvatskoj i nisam osjećao takvu podijeljenost oko nekih pitanja, pa bili oni i “Za dom spremni””, rekao je Šimunić.
“Dakle, vrlo jasno, ja nisam slavio fašizam, nacizam ili bilo koji totalitarizam. Slavio sam Hrvatsku. Bio sam uvjeren da je to ispravan način. Danas shvaćam da ima dosta onih koji smatraju da je to bio pogrešan način”, dodao je.
‘Žao mi je i ja se ispričavam’
“Prihvaćam da su mogli nekoga povrijediti. Ako jesu, meni je žao i ja se ispričavam. Međutim, ključni je trenutak u tome da Josip Šimunić nikoga nije imao namjeru uvrijediti. Ponavljam, slavio sam uspjeh Hrvatske. To je namjera. To je motiv koji me potaknuo”, rekao je nekadašnji stoper reprezentacije.
“Imajući u vidu kontekst i sve što se zbilo, danas bih vikao “Hrvatska, Hrvatska”. Za mene je Hrvatska svetinja i vrijednost bez presedana. Moja ljubav prema domovini je velika. Morate znati da sam odgojen u drugom sustavu vrijednosti. Kada sam se ja rodio, vi ste bili u Jugoslaviji i pjevali “Hej, Slaveni”. Naravno da i to razumijem, a ne osuđujem”, dodao je.
“Moja je himna uvijek bila “Lijepa naša”. Ja nisam živio i radio u komunizmu. Moj odgoj je Hrvatska. Josip Šimunić cijeni različitosti i odgojen je u interkulturalnosti. Dijelio je radost i suze sa svojim prijateljima svih nacija. Sa svima sam bio u sjajnim odnosima. Ali, od svega na svijetu najviše voli obitelj i Hrvatsku. Je li to grijeh? Ako jest, ja ću taj teret nositi dok sam živ”, zaključio je Šimunić.
M. Marković/Foto: Ines Grbić/Laudato
