Zastupnica u Gradskoj skupštini Grada Zagreba Sandra Švaljek dala je intervju za 7dnevno u kojem govori o svom političkom usmjerenju, Milanu Bandiću, restrukturiranju Zagrebačkog holdinga, Vladi Republike Hrvatske, krizi u Agrokoru i drugim temama.
Sandra Švaljek (47), doktorica je ekonomskih znanost, na prošlim lokalnim izborima u Zagrebu osvojila je osam mandata, a u kandidaturi za gradonačelnicu, s osvojenih 19 posto glasova, nije prošla u drugi krug.
Bila je savjetnica za gospodarstvo u Vladi Jadranke Kosor, a 2013. godine izabrana je za prvu zamjenicu gradonačelnika Milana Bandića, kao druga na njegovoj listi. Kasnije se s njim politički razišla.
Ispitivanja javnog mnijenja pred prošle lokalne izbore sugerirala su da bi Švaljek, da je ušla u drugi krug, bila ozbiljniji takmac Bandiću nego je to bila Anka Mrak Taritaš.
Jeste li preboljeli poraz u utrci za gradonačelničko mjesto u Gradu Zagrebu?
Ostvarila sam vrlo dobar rezultat u toj utrci, pa ishod ne smatram porazom. Zato nije bilo potrebe da išta prebolim. Već drugo jutro nakon izborne noći vratila sam se na posao u Ekonomski institut, smirena i s velikim iskustvom iza sebe.
Svatko tko je na ovakav način, kao ja, sudjelovao u izbornoj kampanji može reći da ga je to obogatilo na različite načine. Jedinstveni je privilegij vidjeti iz te perspektive kako funkcionira svijet politike i medija, te doći u kontakt s ljudima koje nikada na drugi način ne biste upoznali.
U kampanji sam doživjela mnoge lijepe trenutke, a one neugodne, kojih je također bilo, shvatila sam kao priliku za upoznavanje i izgradnju same sebe.
Koja je doista vaša politička agenda?
Prije svega kao osoba, a trenutačno i kao osoba u politici, pripadam sredini političkog spektra. Ponekad se s podsmjehom kaže da se u političkom centru nalaze oni koji se ne mogu opredijeliti između ljevice i desnice. To ne stoji, jer politički centar ima vrlo jasan politički sadržaj, u kojem središnje mjesto ima pojedinac i ostvarivanje njegovih političkih i ekonomskih sloboda. Ekonomski i politički slobodan pojedinac može u najvećoj mjeri iskoristiti svoju kreativnost i pridonijeti razvoju društva.
Politički se centar zalaže za najveća moguća građanska prava svih, za jednakost u pogledu njihovih šansi, za tržišne slobode, ali protiv kapitalizma ortačkog tipa kakav je zavladao kod nas.
Također zagovara brigu društva o ljudima koji su iz različitih razloga prikraćeni i socijalno isključeni. Smatram da je naše društvo nepotrebno ideološki polarizirano oko nekih zastarjelih tema, i da zbog toga propuštamo prilike za razvoj koje naša zemlja objektivno ima. Osim toga, zalažem se za vođenje javnih politika racionalno, na osnovi činjenica i dokaza.
Populizam, političke trgovine i djelovanje u cilju ostvarivanja partikularnih interesa koji dominiraju našom politikom, dugoročno štete svima.
Što je, po vašem mišljenju, razlog da građani na izborima uporno svoj glas daju Milanu Bandiću, kad mnogo toga upućuje na to da sve godine svoje vladavine ne vodi transparentno poslovanje Grada?
Pretpostavljam da ljudi koji glasaju za Milana Bandića manje pažnje poklanjaju transparentnosti, a više nekoj predodžbi o tome da im Milan Bandić nešto daje. Mnogi se boje da određena materijalna prava koja sada imaju ne bi ostvarili da on nije na vlasti.
Takvu je predodžbu teško razbiti jer je očito strah od promjene jači od sile argumenta da gradonačelnik osobno ne daje ništa, te da sva prava osiguravaju zapravo porezni obveznici. To je jedina istina!
Hoćete li i na sljedećim izborima sudjelovati kao nezavisna ili ćete poput Anke Mrak Taritaš registrirati političku stranku?
U načelu, političke stranke ne bi trebalo osnivati kao trgovačka društva, pa da svatko osnuje svoju. Dapače, one bi trebale okupljati osobe koje dijele svjetonazor i političke stavove. U ovom trenutku u političkom centru u Hrvatskoj postoji, ako se ne varam, sedam političkih stranaka. Zbog te fragmentiranosti, stavovi političkog centra ne uspijevaju dobiti onaj utjecaj u političkom životu zemlje koji bi objektivno mogli imati.
Zbog toga mislim da bi bilo poželjno ići prema koncentraciji stranaka centrističke orijentacije, a ne osnivati nove stranke sličnog profila. Taj politički centar bi, po prirodi stvari, ipak trebao odnijeti prevagu u broju pridobivenih glasača na izborima te biti u prednosti pred strankama lijeve i desne orijentacije.
Desnica nije toliko jaka u Hrvatskoj, koliko je ustvari glasna i koliko dobiva prostora u tiskovnim i elektroničkim medijima. Moje je mišljenje da stranke desnice mogu na izborima pokupiti, u najboljem slučaju, do najviše 10 % glasova.
Očigledno je da desnica ima i dobru financijsku potporu koja joj omogućava sveprisutnost u medijima. Pored toga, očigledno je da je i cijeli svijet poprilično otklizao u desno zbog globalizacije i imigracijskih valova. A to otklizavanje u desno se u Hrvatskoj desilo na specifičan način. Još uvijek ne mogu potvrditi da ću u idućem izbornom ciklusu sudjelovati i na nacionalnoj razini.
Kada bi bilo dovoljno pameti i mudrosti, sve te manje stranke političkog centra objedinile bi se i kreirale zajedničku listu, pa bi tada zasigurno ušle u Sabor. Ja težim objedinjavanju i okrupnjivanju političkog centra!
Koji su vaši najbliži politički suradnici, jer javnost zna malo ili gotovo ništa o njima?
Prije svega to su ljudi koji su ušli u Gradsku skupštinu, a velika većina njih se do sada nije uopće bavila politikom. Vjerujem da većina građana zna Vladimira Ferdeljija, Tihomira Milovca, generala Jozu Miličevića i Marka Torjanca.
Osim njih, koji će biti javnosti još poznatiji kao skupštinski zastupnici, moji su suradnici uglavnom mlađi i visokoobrazovani ljudi koji nikada nisu bili članovi političkih stranaka, ali su politički osviješteni i angažirani, a samoinicijativno su pristupili meni: Dragan – Toni Dorotić, politolog koji se bavi političkom komunikacijom, Daniel Hinšt i mnogi drugi koje sada ne bih poimence nabrajala.
Među njima su i mnogi nezavisni kandidati na listama za zagrebačke mjesne odbore i gradske četvrti. Mislim da nam je zajednički izraženi idealizam i spremnost da konstruktivno usmjerimo naše nezadovoljstvo postojećim stanjem i svoja stručna znanja iskoristimo za rješavanje problema na gradskoj razini i šire od toga.
Jesu li Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović ozbiljni političari ili je njihovo jahanje na valu nacionalizma nešto što će se brzo ispuhati, pa će njih dvoje za godinu-dvije biti marginalizirani kao što je to danas Orah? I kako komentirate činjenicu da Vlada nevoljko i mlako reagira na pojavu neoustaštva koje se kroz medije sve više relativizira?
Budućnost stranke Nezavisni za Hrvatsku ovisi o tome hoće li razviti neki drugi program i sadržaj ili će se sve zadržati na obračunu s onim dijelom prošlosti koji im se ne sviđa. Iako je nezahvalno davati takve prognoze, vjerujem da desni populizam koji je danas u uzletu, neće dugo biti u modi, pa samim time i ova stranka, ako želi opstati, mora građanima ponuditi nešto više od preimenovanja gradskih trgova i ulica.
Što se tiče reakcija Vlade i premijera na aktualno neoustaštvo, mislim da nema dovoljno političke odlučnosti i snage da se nedvosmisleno i jasno osudi. Pogledajte poznatog američkog republikanca, Arnolda Schwarzeneggera, koji je jasno, glasno i nedvosmisleno poručio predsjedniku Donaldu Trumpu kako je trebao jasno osuditi nedavne provokacije i nasilje desničara u Charlottesvilleu (Virginia). Dakle, u takvim situacijama nema političkog taktiziranja, treba takve pojave odmah osuditi!
Možete li u budućnosti zamisliti političku suradnju vas i Anke Mrak Taritaš u upravljanju Gradom Zagrebom, i koje su vaše eventualne političke poveznice, a koje razdjelnice?
U politici je, kao i u životu, sve dinamično. Gospođa Mrak Taritaš i ja ćemo sasvim sigurno surađivati u ovom sazivu Gradske skupštine. Čak bih rekla da će u idućem četverogodišnjem razdoblju kvaliteta upravljanja gradom više ovisiti o kvaliteti skupštinske oporbe, nego o kvaliteti onih na vlasti, pa je tu odgovornosti dobrim dijelom na nama dvjema.
HNS godinama participira u vlasti, a na državnoj ga razini podupire manje od dva posto birača?
Kao što sam rekla ranije, politički centar je u Hrvatskoj fragmentiran, u njemu su sada stanke koje pojedinačno ne uspijevaju dobiti potporu više od nekoliko postotaka birača, što dovodi do toga da se one priklanjaju jednoj od dviju velikih stranaka kako bi uopće ušle u Hrvatski sabor.
Na taj način njihova želja za čistim preživljavanjem dovodi do gubitka njihovog identiteta, jasne doktrine i političkih stavova. Zbog toga će vremenom dodatno gubiti na potpori jer se osim onih koji su u ime tih stranaka participirali u vlasti s njima više nitko neće moći poistovjetiti.
Kakvo je vaše mišljenje o aferi Agrokor, je li potpuno zakazao regulatorni sustav i jesu li, i u kojoj mjeri, zakazali politika i njezini glavni protagonisti?
Agrokor danas treba prije svega shvatiti kao lekciju iz koje treba nešto naučiti za budućnost. Velika privatna trgovačka društva, koja zapošljavaju desetke tisuća ljudi i posluju s tisućama dobavljača, moraju biti pod stalnim nadzorom državnih institucija kako bi ih one mogle prije svega upozoriti na neodržive prakse, te im dati savjete i smjernice za rješavanje poteškoća.
U slučaju Agrokora, čini se, izostala je usmjeravajuća i nadzorna uloga države, zapravo kao da su uloge bile zamijenjene. A je li se sve ovo moglo predvidjeti i spriječiti? Jest, ali prije dvadesetak godina! I nije sada potrebno tražiti krivca, bitno je iz toga izvući dobru pouku, a ionako su sve prošle Vlade i njihovi političari suodgovorni za takvo stanje i svi imaju svojih „zasluga“ da se s Agrokorom dogodilo to što jest.
Kojom biste ocjenom ocijenili dosadašnji rad Plenkovićeve Vlade, i vodi li se nacionalna ekonomija u pravome smjeru?
Ocjena bi bila prolazna, ali ne odlična. Određeni pomaci su napravljeni, prije svega u pogledu fiskalne konsolidacije, poreznog i administrativnog rasterećenja gospodarstva te pripremljenosti za korištenje fondova Europske unije.
S druge strane, ovoj Vladi, kao i većini prethodnih, nedostaje odlučnosti za provedbu onih politika koje su nužne, a politički zahtjevnije. Upravo rezultati u provedbi takvih politika određuju uspješnost bilo koje vlade.
I dalje se odgađa teritorijalna reorganizacija i ozbiljna fiskalna i funkcionalna decentralizacija, kurikularna reforma je beznadno zapela, mjere administrativnog rasterećenja provode se sporo, u zdravstvu vlada neodrživi status quo. Određeni rast BDP-a trenutačno zamagljuje situaciju, no bez strukturnih reformi nema solidnih osnova trajnog i održivog gospodarskog rasta.
Imate li uzora na svjetskoj ili domaćoj političkoj sceni, i tko Vam je od svjetskih političkih lidera fascinantan?
Od inozemnih političara cijenim Baracka Obamu zbog njegovih humanističkih stavova, spremnosti da sasluša argumente i uvaži tuđa stajališta i činjenice da u osam godina na čelu SAD-a nije imao nikakvih afera.
No, ne trebamo ići izvan Hrvatske u potrazi za političkim uzorima – Hrvatska je imala političara i intelektualca kojem se istinski divim, Vladu Gotovca. Mnogo toga što je rekao prije dvadeset i više godina vrijedi i danas, tim više što se, nažalost, ništa istinski od tada nije promijenilo. On je točno dijagnosticirao boljke hrvatskog društva, a njegove ideje u brojnim područjima, od poduzetništva do kulture, i danas mogu poslužiti kao putokaz svima koji su spremni raditi u interesu napretka Hrvatske.
MP/7dnevno
