Predsjednik Stranke rada i solidarnosti, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić u četvrtak je ustvrdio da se informatika u škole uvodi kako bi se izbacio vjeronauk te da se slučaj vjeroučitelja Krešimira Bagarića, kojeg je snimilo jedno dijete u OŠ Matija Gubec kako na nastavi širi govor mržnje, koristi za stvaranje krizne situacije i progon vjeroučitelja.
U priopćenju nakon pressice iz bandićeve stranke navode:
“Hrvatskoj je obrazovna reforma i reforma kurikuluma nužna. No, ne zbog ministrice Divjak koja na 1. sjednici novoformiranog Posebnog stručnog povjerenstva za provođenje reforme obrazovanja održanoj u ponedjeljak, 8. siječnja 2018. na postavljeno ključno pitanje temeljem kojega se zakona, sadržaja i ciljeva uvodi informatika kao obvezan predmet u osnovne škole, u nedostatku argumenata odgovara „Uvodim informatiku zato što ja to hoću!“. Dodali bismo: kada nemamo cilja, svaki nam je put jednako dobar jer on ionako nikamo ne vodi!
Obrazovna reforma neosporno je nužna zbog naše djece, najvećeg nacionalnog blaga, a ne zbog osobne afirmacije pojedinca. Ideološke podjele koje nude isključivost ili informatika ili vjeronauk, ne mogu iznjedriti općeprihvatljiv obrazovni model. Istinska odgovornost prema našoj djeci navodi nas na jedini prihvatljivi odgovor: i informatika i vjeronauk!
Naša djeca zaslužuju informatiku 21. stoljeća, ne informatiku pojedinca i njegove interesne skupine, već znanstveno utemeljen i stručno promišljen javno dostupni kurikulum s jasno definiranim ciljevima te kompetencijama kao ishodima odgojno-obrazovnog procesa. Kurikulum nastave informatike osmišljen u našim vrhunskim tehničkim i znanstvenim institucijama, a metodički obrađen od strane vrhunskih praktičara. Naša djeca zaslužuju kompetentnog nastavnika informatike, a ne edukatora s kratkim tečajem.
Dok se u javnom i medijskom prostoru koncentriramo na lažnu opreku ili vjeronauk ili informatika, neodgovoreno ostaje pitanje gdje je i kada predstavljen verificiran kurikulum nastave povijesti? Kako je moguće da se ovih dana predstavlja na županijskim vijećima učitelja i nastavnika povijesti?! Nismo dobili niti odgovor na pitanje kako je odabrano baš tih 213 škola (imenovanih Odlukom ministrice od 4. prosinca 2017.) koje će alimentiranim sredstvima kupiti informatičku opremu prema vlastitoj procjeni.
Ne zaboravimo: kurikulum podrazumijeva proces koji se kontinuirano obnavlja, nudeći primjerena rješenja za kompleksno vrijeme podložno stalnoj promjeni. Kurikulum nudi rješenja koja u bitnome određuju razvoj pojedinca i zajednice, svijeta u cjelini. No, kurikulum nije univerzalno rješenje ili lijek za sve.
Zbog svega iznesenoga, izjavu predsjednika Stranke rada i solidarnosti g. Milana Bandića s konferencije za novinare održane jučer, 11. siječnja 2018. donosimo u cijelosti:
Hrvatska javnost detaljno je upoznata s bezočnim ispadom vjeroučitelja Bagarića koji je pravovremeno riješen, uvažavajući formalnopravne procedure što potvrđuje funkcioniranje i uređenost sustava.
Stranka rada i solidarnosti glasno osuđuje govor vjeroučitelja Bagarića. Izrečeni govor je sramotni čin i stav je pojedinca koji nikako ne smijemo poistovjetiti s vjeronaukom kao nastavnim predmetom u školi. Ovaj incident zakonito je riješen s razine škole, Ureda za vjeronauk i pravosudnih institucija, ali iza zavjese ovoga slučaja kriju se druge aktivnosti interesnih skupina.
Nakon uspješno riješenog problema, umjesto da se mirno kontrolira i usmjerava razvoj situacije, Neki porukom na Facebooku obnavljaju slučaj „Bagarić“, stavljajući na raspolaganje školi krizni tim za psihološku podršku u vrijeme zimskih praznika kad u školi nema nijednog učenika! Ovdje svakako želim kazati da Stranka rada i solidarnosti ne negira potrebu za psihološku potporu djeci u kriznim situacijama, međutim upravo je Netko ovaj ispad i neprihvatljivi čin pojedinca pretvorio u kriznu situaciju.
Treba reći da se pod pojmom krizne situacije podrazumijevaju pucanje, ubijanje, smrti, elementarne nepogode, prirodne katastrofe, terorizam i druge situacije koje utječu na sigurnost opstanka ljudi, okoline ili organizacije, u ovom slučaju škole. Stoga postavljam vrlo ozbiljno pitanje: zašto Neki od riješenog slučaja „Bagarić“ stvaraju nacionalnu i moralnu paniku?
Mi bismo kao društvo trebali činiti samo ono što je činila škola. Štititi interese djece i obitelji te spriječiti neopravdanu hajku na Ured za vjeronauk u školi Zagrebačke nadbiskupije te na poistovjećivanje odgovornosti pojedinca i zajednice.
Pa nije valjda jedan vjeroučitelj „slika i prilika“ cijele Crkve i vjernika koji se u njoj okupljaju? Nije ovaj neprihvatljivi govor – govor svih vjernika, već jedne osobe. Stoga moramo biti uporni u odbacivanju netrpeljivosti prema pravim vrijednostima koje promiče Crkva, a koje se provlače kroz ovu situaciju.
Ovo je politizacije situacije. Tražimo od svih političkih stranaka da se ograde od ove priče koja u fokusu više nema neprimjereni čin vjeroučitelja. Nažalost, u fokusu su djeca, roditelji. Priča je ušla u obitelj, dira svjetonazor i vjeroispovijest. Mi se zalažemo za slobodu i čuvanje svih ovih vrijednosti i stoga apeliramo da ih čuvamo i sačuvamo.
I to od onih koji daju intervju ispred crkve kako bi poručili javnosti da su praktični vjernici, a gotovo istovremeno, koristeći se ispadom jednog pojedinca, pridružuju se progonu vjeroučitelja, vjeronauka i Crkve.
Vidljivo je da Netko vlada medijima jer je uspio pretvoriti kurikularnu reformu u revolucionarnu parolu, iako do danas nema definiranih ni ciljeva ni sadržaja kurikuluma.
Neko prevodi nedovršene kurikularne dokumente i šaljući ih na takozvane recenzije poziva da nam stranci mijenjaju povijest i postavljaju nacionalne i obrazovne standarde.
Okupirajući javni prostor Netko ne ostavlja mjesta za prava pitanja.
Umjesto da se na stručnoj i nacionalnoj razini postigne konsenzus o bitnim ciljevima reforme obrazovanja, Netko sa svojim interesnim skupinama monopolizira obrazovni sustav.
Ovakvim pristupom tako važnom pitanju kao što je obrazovanje – oduzeta je prilika za mišljenje stručne javnosti i privatizirana je sveukupna priča o obrazovanju koje sada pripada jednom pojedincu.
Uzurpirajući medijski prostor, u tako kontroliranom ozračju daleko od javnosti, provodi se nabavka računalne opreme bez natječaja i bez poštivanja procedure.
Iz svega je vidljivo da Neki pojedinačne već riješene slučajeve pretvaraju u dimnu zavjesu iza koje se skrivaju samo samovolja i partikularni interesi određene političke grupe.
Očekujem da će nakon ovih nekoliko iznesenih činjenica i javnost biti upoznata s najvažnijim problemom u Republici Hrvatskoj, a to su znanost i obrazovanje.
Na kraju mogu konstatirati da je uistinu vrijeme za širenje moralne i nacionalne panike, ali ne zbog riješenog slučaja „Bagarić“, nego zbog svega što se događa na planu znanosti i obrazovanja u Republici Hrvatskoj”.
MP/ Foto:press
