Zdenko Duplančić rođen 1929. u Splitu, u bogatoj građanskoj obitelji, a kao 12-godišnjak, 1941., ušao je u SKOJ. Nakon pada Italije 1943. otišao je u partizane i s 14 godina postao jedan od najmlađih boraca Prve proleterske brigade, s kojom prolazi cijelu Bosnu i Srbiju, sudjeluje u borbama za oslobođenje Beograda (listopad 1944.) i Zagreba (svibanj 1945.), a ratni put okončao u Trstu.
Nakon rata završio je visoke vojne škole u SSSR-u i SAD-u te postao zrakoplovni oficir. Krajem 70-ih je u vojnoj misiji u Moskvi, a 80-ih u Saveznoj direkciji za rezerve i promet specijalnih proizvoda, zadužen za prodaju oružja nesvrstanima.
Umirovljen je 1988. u činu pukovnika, tri godine prije agresije Srbije i JNA na Hrvatsku.
Danas s 90. godina predsjednik je Udruženja boraca Prve proleterske brigade. Živi u Beogradu, a svako ljeto dolazi u rodnu kuću u splitskoj Radunici.
Mitraljezac Prve proleterske brigade u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju pričao je o ustašama i partizanima, a nama je za oko zapela izjava o partizanskom komandantu J.B. Titu za kojega navodi da je na Badnjak išao na ponoćku kako bi vjernike privukao u partizane.
“U partizane su mogli prijeći svi osim ustaša i četnika koji su bili koljači. Oni koji su obrijali brade – njih bismo mi skratili za glavu. Kod nas su prelazili samo oni četnici koji su bili mobilizirani, kao domobrani u Hrvatskoj”, kazao je Duplančić.
Iz bogate obitelji on je 1941. godine ušao u SKOJ.
– Znao sam što rade Talijani i ustaše. Imali smo sluškinju koja je bila članica Partije i pričala mi o talijanskom sistemu, i tako sam od nje saznavao o zlu fašizma – kaže Duplančić, ističući da je Split bio potpuno crveni grad te da u njemu uopće nije bilo ustaša, kao i da su dominikanci bili antifašisti.
– Četnici i ustaše su surađivali cijelo vrijeme. Kao što su ustaše klali po Hrvatskoj i Bosni, tako su četnici klali i po Srbiji i po Bosni i po Hrvatskoj – rekao je Duplančić, koji je također ispričao zanimljivu anegdotu.
– Moj stric Atilio Duplančić je bio radiotelegrafist u Vrhovnom štabu, a bio je religiozan. I na Božić 1942. kaže on Titu da ide na ponoćku, a Tito će njemu: “Druže Atilio, idem i ja s tobom.” A moj stric je Tita zvao “Jozo”, i kaže on njemu: “Pa di ćeš ti, druže Jozo, u crkvu?” A Tito veli: “Druže Atilio, puno nas je izginulo, a kad seljaci vide da ja idem u crkvu, onda će i oni doć u partizane.” I tako je i bilo – ispričao je Duplančić za Slobodnu Dalmaciju.
M.M. /Foto:Paun Paunović/HANZA MEDIA
