US lobistica zbog F-16 napala Krstičevića: “Korupcija teška milijardu dolara”

prosinac 16, 2018 maxportal
Share Button

Nataša Srdoč, 49-godišnja ekonomistica iz Rijeke, čelnica Adriatic Institut za javnu politiku, koji se  smatra produženom je ruka Heritage fundacije, na portalu Western Journal.com objavila je tekst Billion Dollar Corruption: Croatia’s Scheme To Buy 30-Year-Old American Fighter Jets from Israel.



U vrlo dvojbenom tekstu, upitne logike, a koji se može smatrati otvorenim napadom na ministra obrane Damira Krstičevića, Srdoč piše da se iza nabave 30 godina starih izraelskih borbenih lovaca F-16 Barak krije jedan od većih korupcijskih slučajeva u koje su upletene hrvatske vlasti.

Članak prenosimo u cijelosti.

Sudeći prema dosad objavljenim izvještajima, SAD blokira prodaju 12 američkih borbenih aviona F-16 koje Izrael namjerava isporučiti Hrvatskoj. Zrakoplove je proizveo Lockheed Martin u SAD-u, a Izraelu su ustupljeni besplatno kroz program Peace Marble.  Izrael ih je potom opremio vlastitom elektronikom, no ne mogu biti prodani trećoj strani bez pristanka SAD-a.

Ključna pitanja oko hrvatske kupnje 12 borbenih zrakoplova od Izraela su sljedeća:

1. Zašto su Hrvatskoj, članici NATO-a i zemlji od samo četiri milijuna stanovnika, potrebni borbeni avioni? Američki borbeni avioni u NATO-ovoj bazi Avianu u sjeveroistočnoj Italiji (koji su korišteni tijekom 90-ih godina za napade u Srbiji i Bosni i Hercegovini) udaljeni su samo nekoliko minuta od hrvatskog zračnog prostora.

2. Ako Hrvatska zaista treba borbene zrakoplove, kako su 30 godina stari i intenzivno korišteni avioni F-16, koji su pri kraju radnog vijeka, na natječaju mogli pobijediti potpuno nove zrakoplove, ponuđene od proizvođača iz SAD-a i Švedske?

Prema podacima o globalnom stanju flote, radni vijek zrakoplova F-16 varira od jedne do 30 godina. Najstarijem avionu F-16, koji je i dalje u službenoj uporabi, trenutačno je 30 godina. U vrijeme planirane isporuke zrakoplova Hrvatskoj, od 2020. do 2022. godine, neke od izraelskih F-16-ica bit će stare 35 godina. A ako su ti avioni zaista sasvim iskorišteni i amortizirani, kako onda mogu koštati 500 milijuna dolara?

Hrvatsko Ministarstvo obrane u srpnju 2017. godine zatražilo je ponude za kupoprodaju borbenih aviona od Švedske (Gripen JAS 39), SAD-a (F-16), Južne Koreje (FA-50), Izraela (F1-6) i Grčke (F-16). Kao kriterije u odabiru ponuda ministar obrane Damir Krstičević naveo je sljedeće: 1. ugovor moraju sklopiti nacionalne vlade; 2. ugovorena cijena; 3. ekonomska suradnja, odnosno otvaranje novih radnih mjesta kroz ovu investiciju, kako je objasnio hrvatski ministar.

Čini se da je ministar Krstičević sve unaprijed isplanirao. Kompanija Israel Aerospace Industries, u vlasništvu izraelske vlade, koja je bila pod istragom zbog korupcije i pranja novca, zadovoljila je sva tri kriterija, uključujući i najnižu cijenu od 500 milijuna dolara.

Dogovoreno je i da će tvrtka u kojoj je Krstičević nekad bio zaposlen dobiti poslove serviranja, popravljanja i održavanja zrakoplova, što može stajati stotine milijuna dolara i ukupnu kupoprodajnu cijenu u sljedećih deset godina udvostručiti na fantastičnih milijardu dolara.

U međuvremenu se ministar Krstičević može vratiti u svoju bivšu tvrtku i osobno se okoristiti ovom transakcijom, koja će biti vrlo štetna za američke porezne obveznike. Upravo one koji i inače nose najveći teret financiranja NATO-a. Ova koruptivna praksa hrvatske vlade povećava nestabilnost, narušava obrambeni kapacitet svih strana, a ostane li bez adekvatnog odgovora, značila bi opravdavanje rasipništva, prijevare i zloporabe službenog položaja.

MSAN i King ICT

Kad je istraživački novinar Gordan Malić u veljači 2018. na Facebooku objavio materijale koji pokazuju da se bivša tvrtka ministra Krstičevića prijavila za drugi vladin projekt u suradnji s Israel Aerospace Industriesom, njegov je post iznenada uklonjen kao neprikladan sadržaj, a njegovi su e-mailovi hakirani.

Iz dostupnih registara tvrtki može se vidjeti da je ministar obrane od 2001. do kraj 2015. godine bio u upravljačkim strukturama kompanija M San Grupa i King ICT. U listopadu 2016. postao je ministar obrane u HDZ-ovoj vladi. Glavni izvor prihoda spomenutih kompanija bili su ugovor s vladom u IT području, a mnogi od njih sklopljeni su bez javnih natječaja. King ICT osnovao je u rujnu 2017. novu tvrtku Planet IX i registrirao je, među ostalim, za proizvodnju, popravak i održavanje zrakoplova i svemirskih brodova.

Hrvatska javnost i dalje čeka na pravomoćnu sudsku presudu u poznatom korupcijskom slučaju. Sutkinja Ivana Čalić donijela je u ožujku 2015. osuđujuću presudu protiv Hrvatske demokratske zajednice, nazvavši je kriminalnom organizacijom.

U presudi se navodi da su bivši hrvatski premijer Ivo Sanader i četvorica njegovih bliskih suradnika od 2003. do 2009. iz javnih poduzeća i institucija uz pomoć privatne marketinške agencija Fimi medije za sebe i HDZ-ove crne fondove izvukli 14 milijuna dolara.

Vrhovni je sud poništio prvo suđenje, a dok je ponovljeno suđenje u tijeku, korupcijom opterećeni HDZ vratio se na vlast. Istodobno, više od 500 milijuna dolara novca američkih poreznih obveznika upućeno je hrvatskoj vladi kroz program potpore USAID.

Temeljni je problem u tome što je Hrvatska 2009. godine postala članica NATO-a, iako je korupcija cvjetala na svim razinama i nije ispunjavala NATO-ove kriterije o vladavini prava. Zato su sloboda govora, odluke hrvatske vlade i javni natječaji prožeti i načeti neobuzdanom korupcijom i manjkavom vladavinom prava, što slabi NATO-ovo savezništvo na Balkanu.

Hrvatska je na obranu 2015. godine trošila 1,4 posto BDP-a, što je manje od dva posto koliko traži NATO. Korumpirani hrvatski političari i njihovi kriminalni suradnici su, pak, od 2005. do 2014. ilegalnim načinima, zahvaljujući kriminalu, korupciji i izbjegavanju poreza, iz zemlje izvukli 35 milijardi dolara, što je 2015. godine iznosilo 73 posto BDP-a.

Manjkava vladavina prava i narušena neovisnost pravosuđa u Hrvatskoj mamac su za transnacionalne kriminalne organizacije i pranje novca iz inozemstva. Balkanska heroinska ruta, šverc ljudima i oružjem spajaju se s trgovinom kokainom iz Južne Amerike. Izvještaji govore da trgovina heroinom na Balkanu vrijedi godišnje više od 28 milijardi dolara te da se tim novcem financira Al-Qaida, Hezbollah i Islamska država.

Balkanska ruta počinje u Afganistanu, gdje se proizvodi 90 posto svjetskog opijuma, te potom vodi kroz Iran, Tursku, Hrvatsku i ostale balkanske članice NATO-a, sve do zapadne Europe i dalje. Suradnja organiziranog kriminala i političke korupcije u Hrvatskoj štetna je za Izrael, SAD, Hrvatsku i zapadnoeuropske članice NATO-a.

Hrvatska neuspješna u borbi protiv korupcije

Prema Povelji NATO-a, ta alijansa odgovorna je za obranu svake pojedine zemlje-članice. Isto tako, članice su svojim poreznim obveznicima odgovorne za troškove obrane. Izrael je američki saveznik i ovisi o pomoći američkih poreznih obveznika. Dužnosnici hrvatske vlade upuštaju se u kriminalne aktivnosti još od ranih 90-ih godina i neće dobrovoljno postati transparentni i odgovorni prema NATO-u i hrvatskim poreznim obveznicima.

Hrvatsko je pravosuđe 2018. rangirano na 120. mjesto među 140 zemalja po kriterijima Svjetskog gospodarskog foruma.

Korupcijske afere s izraelske strane

Za razliku od Izraela hrvatsko pravosuđe, pod političkim utjecajem, odugovlači suđenja u važnim koruptivnim slučajevima podmićivanja, prijevara, pronevjera i pranja novca pa ta suđenja traju desetljećima. Bivši hrvatski premijer Sanader i njegovi suučesnici i dalje su na slobodi, a polako se bliži zastara.

U ožujku 2017. izraelski je dnevni list Jerusalem Post objavio kako je 13 osoba iz Israel Aerospace Industriesa uhićeno zbog korupcije.

Prema policijskim izvještajima, istraga je motivirana sumnjom u ”sustavno kriminalno ponašanje i duboku korupciju u Israel Aerospace Industriesu”.

Ako su SAD i NATO već dopustili da neuspješne nacije poput Hrvatske budu primljene u Alijansu, morali su uspostaviti i mehanizam koji bi kroz američke kongresne odbore nadzirao transparentnost i zajamčio pravila igre u vojnim natječajima.

Simbioza transnacionalnih kriminalnih organizacija i korupcije vlasti u Hrvatskoj mora biti razbijena uz pomoć stranih sudaca i tužitelja iz zemalja visokih pravosudnih standarda koji mogu pomoći u uspostavi vladavine prava i neovisnog pravosuđa, zaključuje Natasha Srdoč u svom tekstu za Western Journal. 

Tko je Nataša Srdoč?

Nataša Srdoč je u lipnju 2011. godine osnovala stranku Hrvatska 21. stoljeća. Sjedište stranke bilo je u Rijeci, a njen prioritet bio je zalaganje za neovisno sudstvo kao pretpostavku investicija koja stvaraju nova radna mjesta.

Imali su tek dva tri medijska izleta, a najzanimljiviji je onaj traženje poništenja parlamantarnih zbora 2011. godine zbog neispravnog popisa birača. Nakon nezamjetnosti kroz pet godina postojanja, stranka je 2016. službeno brisana iz Registra političkih stranaka.

Nataša Srdoč se nakon dugogodišnjeg života u inozemstvu 2004. vratila u Rijeku i sa suprugom Amerikancem Joelom Anandom Samyjem osnovala Adriatic institut za javnu politiku

Ta institucija zamišljena kao “think tank”, definirana je kao neovisna nevladina udruga koja u Hrvatskoj promovira liberalnu ekonomsku i političku ideologiju.

Adriatic institut dugo godina nije bio usklađen sa Zakonom o udrugama, nije predavao financijska izvješća, što je obaveza neprofitnih organizacija, niti je objavljivao podatke o poslovanju.

Na njihovo nepoštivanje hrvatskih zakona 2016. je upozorio Transparency International Hrvatska javnim pismom Nataši Srdoč koja na njega nikada nije odgovorila.

Nataša Srdoč u domaćoj javnosti vjerojatno je najpoznatija kao glavni zagovornik uvođenja flat-taxa, jedinstvene porezne stope koja bi, prema njezinu mišljenju, rezultirala značajnim gospodarskim rastom i razvojem ekonomije.

U vrijeme  premijera Ive Sanadera u više navrata bila je vrlo kritična prema njegovoj politici, ukazivala na indicije o njegovoj korupciji te tražila i lobirala da se ti slučajevi raščiste u sklopu pregovora o pridruživanju Europskoj uniji.

U uvodu smo napisali da je tekst o Hrvatskoj kupnji F-16 upitne logike i matematike (npr. mito od milijardu eura za posao od pola milijarde eura) te nekoliko netočnih, a lako provjerljivih podataka,  tekst Nataše Srdoč, pun amaterskih grešaka, svrstavaju u jeftin i loš lobistički pristisak na Hrvatsku.

Poglavito su smiješne su njene ideje da hrvatski zračni prostor čuvaju NATO zrakoplovi iz Aviana, što ne treba ni objašnjavati. U te teme Nataša se zaplela k’o pile u kučinu jer ih naprosto ne razumije. Pa piše neistine. No, zbog zanimljivosti navest ćemo nekoliko podataka i usporedbi.

Sloveniju, koja nema vlastito zrakoplove za nadzor zračnog prostora Air Polising  je koštao 40 milijuna dolara godišnje. Treba reći i da Slovenija, barem u prvim godinama nakon ulaska u NATO , Air Policing nije plaćala izravno iz proračuna nego iz zajedničkih sredstava u sklopu NATO-a kojem dobrovoljno pridonose sve članice

Zračni prostor Slovenije je 20.273 km², a Hrvatske (s morem) 87.661 km2, (4,3 puta veći)  pa možemo pretpostavljati koliko bi Hrvatska plaćala istu uslugu Talijanima ili nekoj drugoj članici NATO saveza. Ne nužno 4,3 puta više koliko je veći zračni prostor u odnosu na Sloveniju, ali sigurno više nego je cijena nadzora slovenskog neba.

Operativni sat leta košta od 7.000 do 22.000 dolara zavisno vrste zrakoplova i metode izračuna.

Slovenija za nadzor zračnog prostora danas koristi talijanske Eurofightere smještene u bazi Aviano te mađarske Gripene stacionirane u bazi Kecskemet. Albansko nebo nadziru talijanski lovci smješteni u bazama Gioia del Colle nedaleko od Barija te grčki presretači tipa F-16 smješteni u bazi Larissa.

Iz istih baza u Grčkoj i Italiji trebali bi od predstojećeg ljeta polijetati presretači zaduženi za budući zračni nadzor Crne Gore, najmlađe članice NATO-a. Godišnja cijena zračnog nadzora varira, a najčešće se spominje da iznosi oko 40 milijuna dolara godišnje.

Prema podacima na stranici Zračnih snaga SAD-a novi F-16 C/D, u koje spada i Barak, košta oko 18,8 milijuna dolara. Američki naziv aviona koje Hrvatska kupuje nazvani su “Barak” (heb. svjetlost).

Naravno, to je cijena za goli trup aviona bez svega onoga što ga čini borbenim avionom:, naoružanja, radara, komunikacijske opreme, ometačke elektronike i obuke pilota. Njihova cijena “na cesti”, uz svu opremu koja ga čini borbenim lovcem je 40 milijuna USD.

Sjedinjene Države prilikom prodaje svojih F-16 lovaca drugim zemljama, prodajnim programima dodjeljuju kodna imena. Kodna imena započinju s riječi PEACE (eng. mir) što ukazuje na nadzor od strane Zapovjedništva američkih zračnih snaga. Druga riječ ovisi o situaciji i zemlji kojoj se lovci prodaju. Tako je primjerice drugo kodno ime u prodajnom programu s Italijom – CEZAR, po poznatom rimskom vladaru, a s Grčkom – ime KSENIJA, vezanom uz njihovu mitologiju i kulturu. Kodna imena prodaje aviona pišu se velikim slovima.

Ako neka zemlja ima više narudžbi, svaka nova narudžba koristi prvotno ime, samo se iza njega nalazi rimski broj, ovisno o tome o redosljedu narudžbe (npr. PEACE MOST I, PEACE MOST II, PEACE MOST III).

Izrael je jedan od najvećih korisnika F-16 lovaca, odmah iz Američkih zračnih snaga. Prve narudžba tih lovaca bila je 1981., kad je isporučeno je 75 F-16A/B lovaca. Ovi avioni imenovani su nazivom “Nerz” (heb. jastreb). Nakon toga uslijedila je nova narudžba i isporuka kodnog imena PEACE MRAMOR II i  kupnj 75 F-16C/D block 30 aviona.

U razdoblju od 1991. do 1993. Izrael se na temelju projekta PEACE MRAMOR III naoružava s 30 F-16C block 40 i 30 F-16D block 40. Ti avioni nazvani su “Barak” (heb. svjetlost). Prema podacima iz 2008., Izrael je u službi imao 345 F-16 lovaca.

Zaključno, nije da ne treba govoriti o mitu u Hrvatskoj, ima ga u izobilju i silno opterećuje državu. Ali ne na ovakav način kao što to čini Nataša Srdoč, s preočitim i lako dokazivim neistinama ili s ciljem da jedna korupcija zamjeni drugu.

Marko Marković/Foto: Maxportal/MORH

Komentari
Share Button