VUČIĆ I DVA HUSEINA: Ljubav do posljednje kapi tuđe krv

Svoje junačke govore Aleksandar Vučić je završavao poklikom: “Za slobodne zemlje! Za Srbiju i Irak! Za srpske i irački narod! Za predsjednika Šešelja i predsjednika Huseina! ” Šešelj je otišao u Haag, Sadam u dženet, a Vučić u američku ambasadu, svoj ​​novi Eden

Mnogi svjetski državnici istakli su se u borbi protiv terorizma, hegemonizma i neofašizma. Nitko kao Aleksandar Vučić. Samo on je uspio, istim povodom i s istim optužbama, ratuje protiv obje sukobljene strane. Prvo se sa Sadamom Huseinom borio protiv američkog terorizma, a sada s Barackom Huseinom Obamom juriša na islamske teroriste iz Iraka i Sirije.

Dosljedno, uvijek protiv terorizma, Vučić je, dok je bio radikal, isticao da “Srbija nema drugi izbor nego da se bori protiv Sjedinjenih Američkih Država”. Zato je pozivao cijeli “slobodni svijet” pružiti otpor “američkoj hegemoniji”. Podsjećao je na američko istrebljenje Indijanaca, atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki, agresiju na Vijetnam, optužujući washingtonske vladare da se ponašaju gore od Adolfa Hitlera.

– Amerikanci bi željeli Srbiju unište, da i Srbija postane kolonija, da i Srbija postane vazal moćnom američkom gospodaru, a to je ono što mi kao narod i kao država ne možemo prihvatiti. Ti zločinci hoće okupaciju Srbije, oni hoće da sa lica zemlje nestanu svi koji se zalažu za opstanak Srbije kao države, njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta. Mi imamo nešto što nas uvjerava u konačnu pobjedu, a to je činjenica da mi branimo samo svoje, da branimo svoj ​​narod, svoju slobodu, i nećemo ništa tuđe. Ne mogu Amerikanci imati veća prava na našu zemlju od nas samih, ne mogu Novi Sad ili Priština biti nigdje u Kaliforniji. “(Konferencija s izaslanstvom iračke Baas partije u vladi Srbije, 25 listopada 1999. godine)

Znao je da Srbija “možda nije dovoljno jaka da se suprotstavi Americi”, ali vjerovao je da će se u tu neravnopravnu borbu uključiti “mnogo drugih zemalja, azijskih, latinoameričkih, afričkih i europskih koje će se suprotstaviti američkom totalitarizmu, hegemonizmu i imperijalizmu”.

– Imamo li izbora? Hoćemo li da idemo sa SAD? Hoćemo li ići s onima koji hoće da nas unište? Sa onima koji su ubijali ovaj narod, sa onima koji su rušili mostove? Da li to netko pokušava ih amnestira ili pokušava nas natjera da zaboravimo što su nam sve radili u prethodnih deset godina i što nam i dalje rade? Ili hoće da kaže – imamo neki drugi put? Nemamo! – Govorio je Aleksandar Vučić prije nego što je shvatio da se isplati amnestirati zločince i krenuti s njima, ruku pod ruku.

Jedini spas za Srbiju i cijeli svijet vidio je u pobjedi nad “američkim nacizmom”.

– Amerikanci neće odustati od svog cilja dok negdje na globalnom planu ne budu poraženi. Bez obzira na sve žrtve, oni se ne libe ničega. Uostalom, poslije Drugog svjetskog rata imali smo oko 250 sukoba niskog intenziteta ili pravih ratova, i u svih tih 250 sukoba samo je jedna zemlja, ali apsolutno u svim sukobima, bila involvirana. To su Sjedinjene Države – tvrdio je Vučić dok je bio ministar za informiranje.

Vučić je govorima oduševljeno citirao Sadamove riječi: “Neka američki narod pamti da nitko kroz čitavu povijest nije prešao Atlantik držeći u rukama oružje upereno protiv njih. Amerika je ta koja je prešla Atlantik donoseći smrt i pustoš čitavom svijetu “.

– Amerikanci nacističkim metodama pokušavaju imperijalistički osvojiti cijeli svijet i mi smo prosto prisiljeni jedino i isključivo da se branimo. Ni mi, kao ni Irak, ne želimo ništa tuđe. Mi želimo samo svoje, svoju zemlju, želimo svoj ​​narod, i želimo zaštititi suverenitet i integritet naše domovine. Nećemo ništa američko. Nas uopće ne zanimaju Los Angeles i New York. Siguran sam da ni građane Bagdada ne interesuje ni Boston ni Houston, ali očito da Amerikance interesuje i Beograd, i Novi Sad, i Bagdad – isticao je radikal Vučić i dodavao:

– Predsjednik Sadam Husein danas predstavlja simbol otpora američkom režimu. I srpski narod se solidariše u potpunosti s iračkim narodom i razumije patnje i muke iračkog naroda. Očekujem da ćemo uspjeti stvoriti temelj za jednu jaču i žešću političku osnovu za otpor ne samo prema Amerikancima nego i njihovim zapadnoeuropskim slugama. Taj front otpora mora krenuti diljem svijeta, makar krenuli od dvije, tri ili četiri zemlje, a mi znamo da su narodi stotinu zemalja u svijetu protiv Amerikanaca, i taj front će se, siguran sam, širiti, kao što se širio antifašistički front u drugom svjetskom ratu, tako će se i ovaj front otpora Amerikancima i njihovoj nacističko-imperijalističkoj ideji širiti. (Govor Aleksandra Vučića u Bagdadu na konferenciji “Svjetski centar otpora imperijalizmu i terorizmu”, studeni 2001.)

Na otpor Americi, “državi koja na barbarski način diljem svijeta čini najveće zločine”, Vučić je pozivao “u ime demokracije, ljudskih prava, socijalne pravde i ravnopravnosti svih ljudi i naroda”.

– Narod Srbije već je iskusio američku “demokraciju”. Patili smo pod njihovim bombama, granatama čak i kasetnim bombama, ali sada više patimo zbog njihove navodne političke i ekonomske pomoći i podrške našoj zemlji. Kao rezultat te pomoći mi danas živimo gore nego ranije. Amerika sada koristi nove izgovore, kao što je odlučna borba protiv terorizma, da bi napala zemlje i narode koji nisu pokorni. Sudeći prema američkim stavovima, sve doista neovisne i suverene države predstavlja opasnost i prijetnju Americi. Sve ove zemlje su potencijalno gnijezdo terorista samo zato što pokušavaju izbjeći dalje nelegalno miješanje u njihove unutarnje poslove. Terorizam je, nema sumnje, zlo. Ali Amerika je jedina država koja je potpuno odgovorna za širenje tog zla – govorio je Vučić 2001. godine u Bagdadu.

Svoje junačke govore, Aleksandar Vučić je završavao poklikom: “Za slobodne zemlje! Za Srbiju i Irak! Za srpske i irački narod! Za predsjednika Šešelja i predsjednika Huseina! “

Međutim, Šešelj je otišao u Haag, Sadam u dženet, a Vučić u američku ambasadu,svoj ​​novi Eden.

Kao što je tada, tijekom prvih 15 godina svoje političke karijere, građane Srbije gurao pod bombe, kako je pričao, američkih terorista, danas, transformiran u naprednjačkog euro-atlantskog fanatika nudi podršku Baracku Huseinu Obami u ratu protiv islamskog terorizma.

– Vlada Srbije podržava borbu protiv Islamske Države Iraka i Levanta i spremna je da, skromnim sredstvima kojima raspolaže, tu borbu pomoći – istaknuo je Vučić u pismu predsjedniku SAD.

Tijekom njegove prve ratne avanture Srbija je teško stradala pod NATO bombama, o čemu je on detaljno i krajnje patetično obavještavao javnost. Sada, ulazeći u rat s islamskim fundamentalistima, opet gura Srbe u mrtvačke sanduke.

Ne mari za buduće žrtve, koje gura pod nož borcima ISIL-a.

Priznajem, ne marim ni ja. Nesretnici koji prežive ionako će opet glasati za svog dželata. Srbi to, izgleda, vole … Meni je žao Baracka Husseina Obame. Ne piše mu se dobro. Vučić je podržavao Šešelja – eno ga, čeka da umre u Hagu. Podržavao je Miloševića – on je već pod lipom u Požarevcu. Zaklinjao se u Sadama Huseina – zaljuljao se na vješalima. Volio je Kseniju – sirota, sad je na Pinku…

Dakle, kukavni Husein Obama, maleroznijeg saveznika nije mogao dobiti. S Vučićem je, kao i Srbija, osuđen na propast.

KNJIGU PREDRAGA POPOVIĆA  “ISTINA O VUČIĆU” MOŽETE NARUČITI

Tel.   00381 63 /123-2702