Dok naši vojni planeri u Glavnom stožeru i Ministarstvu obrane pojma nemaju što će sa tenkovima M-84, Srbija osjetno jača svoju oklopnu ergelu. Upravo ovih dana na beogradskom vojnom aerodromu Batajnica započela je isporuka prvih primjeraka ruskih tenkova T-72 B1SM, od ukupno najavljenih 30.
Pored već postojećih primjeraka M-84 iz doba Jugoslavije, kompletiranjem doniranih T-72 iz Rusije Vojska Srbije znatno će ojačati svoje sposobnosti svojih tenkovskih postrojbi.
Verzija ruskog tenka T-72 B1SM, poznatija i kao „Bijeli orao“ zbog bijele boje tenka za vrijeme testiranja u snježnim uvjetima blizu Sankt Petersburga, unaprijeđena je verzija tenka T-72 za inozemne kupce.
Prvi kupci „Bijelog orla“ su Laos i Nikaragva, a već duže vrijeme mjerka ih i Urugvaj.
U komparaciji sa tenkom M-84, T-72 „Bijeli orao“ ima dodatnu opremu: navigaciju, aktivnu i pasivnu oklopnu zaštitu, ciljničku opremu i kod zapovjednika tenka, modificiran je i automatski punjač kako bi mogao baratati vođenim raketama koje su duže od dotadašnjeg streljiva te može koristiti novo potkalibarno streljivo. S druge strane, pretpostavka je da je preciznost sustava za upravljanje vatrom i dalje na strani M-84. Međutim, to je samo pretpostavka.
T-72B1SM koristi protuoklopne rakete 9M119 Svir i 9M119M Invar/Refleks. Rakete Svir laserski su vođene, imaju kumulativne bojne glave koje mogu probiti 700 mm valjanog homogenog čelika i domet od 4 km. Ipak, upitno je omogućuju li optički ciljnički uređaji na tenku potpuno iskorištenje tog dometa u realnim uvjetima. Oklop prednje strane kupole na T-72B posebno je zanimljiv.
Naime, radi se o neeksplozivnom reaktivnom oklopu NERA (Non-Explosive/Reactive Armor). On u obrazima kupole unutar debelog lijevanog čeličnog oklopa ima posebne odjeljke u kojima je naredano po 20 razmaknutih pregrada pod kutom od 55 stupnjeva u odnosu na uzdužnu os kupole. Radi se o bitno boljoj oklopnoj zaštiti nego što imaju svi hrvatski tenkovi, no tu vrstu zaštite, za sad samo u teoriji, buše hrvatske rakete „Hellfire“.
U MORH-u su, na žalost, već odavno odustali od hrvatske modernizacije M-84 na verziju „Degman“ koji se odlikuje upravo znatno boljom oklopnom zaštitom. Odustalo se i od modernizacije u verziju M-84 A4 Snajper s poboljšanim sustavom za upravljanje vatrom/paljbom.
Nikakvih nabavki suvremenijih tenkova nema na obzoru. Isporuka američkih oklopnih gusjeničnih vozila Bradley 2M neće se riješiti“ tenkovsko pitanje“, jer ta vozila nisu tenkovi, imaju slab top, slab oklop koji i u praksi dokazano buši RPG. Američka vojska pokušala dodatnim vanjskim čeličnim pločama smanjiti Bradleyevu ranjivost. No, njegova praktična borbena uporaba pokazala je da takve tehničke intervencije nisu posve uspješne.
I dalje je ostao osnovni problem – M2 Bradley je uočljiva, masivna meta, smanjene pokretljivosti zbog težine dodatnog oklopa, velike stražnje osjetljivosti, s vrlo malim nagibom oklopa. Pri svemu tome ovo vozilo nosi mnogo ukrcanih protuoklopnih raketa, a da ne postoji unutarnja zaštita od detonacije vlastitog streljiva. S očitim razlogom ga američki vojnici nazivaju „exploding coffin“ ili „eksplodirajući kovčeg“.
Uz sve to, sa svojih 35 tona pretežak je i prevelik za prebacivanje helikopterima i zrakoplovima te za razliku od vozila kao što su M-80 ili AMV Patrije nije amfibija.
MORH planira samo remont motora kod nekoliko M-84 i to je sve.
M. Marković/Foto: Wikimedia commons
