Žustra polemika dr. Darka Bekića i Hrvoja Markulja, bivšeg supruga Jadranke Kosor, o programu HRT-a za Novu godinu

siječanj 1, 2019 maxportal
Share Button

Žustra polemika oko novogodišnjeg programa HRT-a  povela se na Facebooku između Hrvoja Markulja i dr. Darka Bekića. Markulj tvrdi da je program imao “odličan izbor izvođača i primjereni repertoar”, a Bekić vjeruje da je riječ o “pomno iskalkuliranoj JUGOTON koncepciji emisije”.



Hrvoje Markulj je umirovljeni urednik HRT-a, jedan od utemeljitelja Hrvatske diskografske udruge, ravnatelj Chansonfesta, javnosti poznat i kao bivši suprug bivše premijerke Jadranke Kosor.

Dr. Darko Bekić je hrvatski diplomat, početkom 1990-ih savjetnik za vanjsku politiku predsjednika Franje Tuđmana, autor brojnih rasprava i studija s područja međunarodnih odnosa. Autor je knjige Povijest hrvatske diplomacije, a trenutno boravi u Bernu jer mu je supruga hrvatska veleposlanica u Švicarskoj.

Prvo je Hrvoje Markulj komentirao novogodišnji program i pohvalo se izrazio i emisiji “Cajger na cajgeru” u kojoj su nastupili članovi ansambla SKUD I. G. Kovačić, Ex Zvjezdice, Narodni ansambl, Tamburaški sastav Od srca do srca, Limeni puhači Podium Bass Quintet, Kvartet Gubec i veći broj mladih solista.

(Urednica emisije je Ivanka Vilović, redatelj Danko Volarić, a glazbeni producent Zdravko Šljivac., a mi smo se na nju osvrnuli u ranijem tekstu  DOČEK NOVE NA HRT-u! Pjesme kao da su birane za Tita i Jovanku 1973. u Miločeru) u kojem se navodi bitna kritika da je “bilo pesama, ali ni jedne pisme jer nisu otpjevalali ni jednu skladbu iz Dalmacije”.

MARKULJ:

Nogodišnja predponoćna emisija HTVa s popularnim, pučkim, narodnim… pjesmama tip je programa na kojem se urednici lako poskliznu, no sinoć to nije bio slučaj. Odličan izbor izvođača i primjereni repertoar bez kalkulacija.

Posebno sam uživao u pjesmama “mojih cura” sa Chansonfesta, Zrinke, Elme, Aleksandre ❤️Prije puno, puno godina sam kao suradnik Bože Potočnika iskusio sve zamke takvih emisija i stoga komplimenti cijeloj ekipi.

Drugačiji stav imao je  dr. Darko Bekić:

BEKIĆ: Imam posve suprotan dojam. Čini mi se da je to bila politički pomno iskalkulirana JUGOTON koncepcija emisije !

Markulj je uzvratio opširnim kiomentarom:

MARKLUJ: Moj pogled na program je bio dvojak ali s istim ciljem, procjena učinjenog. Kao bivši TV urednik svjestan zamki, uočio sam dobar balans, mjeru između repertoara i mogucnosti da se on kvalitetno izvede. Kao konzument prepoznao sam melodije koje nose emociju i energiju, jer to je srž glazbe. Političke konotacije nisam našao, niti tražio i čak da ih naknadno tražim ne znam koje bi trebao kriterije primijeniti. Jednostavno pjesme koje smo čuli jesu pjesme koje se čuju na velikom broju slavlja a da li neke od njih pripadaju nekom političkom prostoru za pjesmu je nevažno. Nju ionako nitko ne pita.

Zabraniti Wagnera je po meni greska onog koji zabranjuje i nema veze s onim koji Wagnera voli i sluša. I za kraj od srca šaljem u smjeru tvog srca izraze moje prijateljske ljubavi ❤️.

Bekić je uzvratio još opširnijom analizom:

BEKIĆ: Dragi Hrvoje, zahvaljujem na dobrim željama ali ne dijelim tvoj entuzijazam i kriterije za ocjenu spomenute emisije. Mi dva se poznamo 60 godina ali su naši životni putevi a, očigledno, i politička opredjeljenja otišli različitim smjerovima.

Mene je sudbina hrvatskog naroda od početka 70-ih godina navela na javni i politički angažman zbog kojeg sam svašta proživio ali konačno sam ipak doživio samostalnu i demokratsku hrvatsku državu. Kao diplomat, imam “profesionalnu deformaciju” pa sve, pa čak i zabavne emisije, gledam i ocjenjujem i politički a ne samo kao ljubitelj tradicijskog i folklornog izričaja.

U nastupu “Goranovaca” osjetio sam “naručenu” koncepciju i izbor “jugoslavenskog” repertoara s time da je bila izostavljena slovenska popijevka (ako mi nije promakla !) što je potpuno u skladu sa stanovitim zapadnim prijedlozima o novoj balkanskoj integraciji,po receptu: “minus Slovenija, plus Albanija” ! Sve te, sinoć izvedene pjesme, usjekle su se nama obojici u sjećanje i kulturno iskustvo, ali na silu ! Naime, hrvatski je narod u “Jugoton” prostor – stjecajem političkih i diplomatskih okolnosti “premješten” tek 1918., nakon što je gotovo tisuću godina živio u srednjo-europskom i mediteranskom okruženju i tradiciji.

Tako je naš narod bio ne samo lišen one, barem simboličke državnosti u Dvojnoj monarhiji, već i otrgnut od svog “prirodnog” mitteleuropskog imediteranskog okruženja i preseljen u društveno i kulturno potpuno drugačiji – balkanski prostor!

Naše povijesno sjećanje i duhovni identitet bili su nasilno i sistematski zatirani, a nametnut nam je je novi – jugoslavenski identitet.

Nažalost, danas, u suverenoj, demokratskoj državi, određene velike sile Hrvatsku opet nastoje instrumentalizirati kao “most” za političko integriranje balkanskih zemalja u ovu ili onu “interesnu sferu”. Te vanjske sile, točnije, njihovi domaći istomišljenici, žele nas spriječiti da se vratimo u svoje prirodno, 1000-godišnje okruženje, te nas svim sredstvima guraju natrag u “Jugoton” regiju, čak i na tako banalni način kao što je izbor repertoara novogodišnje zabavne emisije!

Bez ikakvih predrasuda prema makedonskom i albanskom narodu, pitam se kakve veze ima “Biljana platno beljaše” ili “Čaje šukarije” s tradicionalnim hrvatskim melosom i glazbenim izričajem?

Osim što su meni partijski komesari na omladinskoj radnoj akciji izgradnje autoputa u južnoj Srbiji, 60-ih godina, po cijeli dan preko zvučnika “prali mozak” upravo s tim i sličnim pjesmama!

Eto, toliko od mene kao odgovor. Nadam se da sada malo bolje razumiješ moje motive za gornju ocjenu novogodišnje emisije na HTV, kao što sam ja jako dobro razumio tvoje motive i ocjene.

Uzvraćam ti lijepim pozdravima i najboljim željama u Novoj godini!

Markulj se u odgovorio pohvalio “ranim radovima” u godinama pred demokratske izbore:

MARKULJ: Dragi Darko, točno je kad kažeš da se dugo poznamo, “zastrašujućih” šezdeset godina, točno je da su naši životi išli raznim putovima, pa nas dvojica smo individualci, samosvojni i različiti životni putovi su takvim tipovima imanentni.

Ono sto nije točno su razlicita politička uvjerenja, stavovi, i to naprosto stoga sto ti moja ne znaš i samo ih pretpostavljaš na osnovi moje ocjene zabavno-glazbene emisije, a to je nepravedno ili, u najmanju ruku za kalibar intelektualca kao sto si ti, ishitreno.

Oko blizine ili udaljenosti naših stavova i sudbina provjeri tko je potpisao i pod kojim okolnostima, objavljivanje prvog “povratničkog” albuma Vice Vukova 1989. odnosno 1988. “Zadnju ružu Hrvatske” P. Kazališta. Tebi, mlađem naraštaju sigurno ne, to će nešto reci o političkim stavovima i sudbinama. Potpuno će ti biti jasno da ja nisam čekao uspostavu Hrvatske za svoje političke stavove.

No da se ne upecam i odem u diskurs koji mi nije na pameti želim reći da je glazba sama po sebi emocija i prijenos energije i da joj se značenje izvan toga daje, da to ona ne nosi u sebi. Oslobođen od robovanja tendencioznog davanja kriptoznačenja slušam i volim glazbu i želim da je u Hrvatskoj slušaju oslobođeni ljudi. Slobodni u izboru. To je ono po čemu ja vidim i želim vidjeti razliku između Hrvatske danas i Hrvatske nekad.

O nekim drugim aspektima iz tvog komentara nadam se drugom zgodom. Siguran sam da od tebe imam sto čuti i naučiti. Uz iskrene prijateljske pozdrave Hrvoje.

Bekić je, barem zasad, zaključio polemiku u pomirujućem tonu, uz opasku da Markulju da nije fer.

BEKIĆHrvoje, nije fair političku analizu nekog javnog događaja ocijeniti kao “tendenciozno davanje kriptoznačenja”, ali dobro, pustimo sad to, možda sam nakon probdjevene noći, ustao na “lijevu nogu”!

Komentari
Share Button