Zašto treba smaknuti SDP? Da bi se u RH ukinuo apartheid prema Hrvatima!

studeni 6, 2015 maxportal
Share Button

AKO SE OVAKAV SULUDI IZBORNI ZAKON NE PROMIJENI, ZA SLIJEDEĆE IZBORE PRIJAVIT ĆU SE KAO MANJINAC IZ XII. IZBORNE JEDINICE, NE BIH LI MOGAO NORMALNO GLASOVATI ZA NEKOGA HRVATSKOG EKSTREMISTA U SVOJOJ VI. IZBORNOJ JEDINICI

Mate Bašić

Piše: Mate Bašić, stalni dopisnik Maxportala iz Melbourna

ZAKON o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, u Općim i temeljnim odredbama, članak 3. Zakona, propisuje da se “jamči sloboda opredjeljenja birača i tajnost njihova glasovanja”, da “birač na istim izborima može glasovati samo jedanput”, da “nitko ne može glasovati u ime druge osobe”, da “nitko ne može zahtijevati izjašnjavanje birača o njegovu glasačkom opredjeljenju”, da je “birač slobodan objaviti svoje glasačko opredjeljenje” te da “nitko ne može biti pozvan na odgovornost zbog glasovanja ili zbog toga što nije glasovao”.

U članku 4. stoji da “zastupnike u Sabor biraju, na temelju općeg i jednakog biračkog prava, svi hrvatski državljani s navršenih 18 godina života (u daljnjem tekstu: birači), te da “za zastupnika može biti biran hrvatski državljanin s navršenih 18 godina života”.

Članak 16. toga zakona kaže da “pripadnici nacionalnih manjina u republici Hrvatskoj imaju pravo birati osam zastupnika u Sabor koji se biraju u posebnoj izbornoj jedinici koju čini područje Republike Hrvatske”, te da se “odredbe ovoga zakona o preferencijskom glasovanju ne odnose na glasovanje za izbor zastupnika nacionalnih manjina”, dok se u članku 17. precizira da “pripadnici srpske nacionalne manjine biraju tri zastupnika u Sabor u skladu s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina” (dok pripadnici ostalih manjina, njih 21, dakle, biraju još pet zastupnika).

http://www.zakon.hr/…/Zakon-o-izborima-zastupnika-u-Hrvatsk…APARTHEI, MATE BASIC

Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora pa, u svojemu članku 12. pak navodi da je XI. izborna jedinica “zasebna izborna jedinica za izbor zastupnika u Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora koje biraju hrvatski državljani koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj”, a u članku 13. specificira se pod “XII. izborna jedinica” da “pripadnici autohtonih nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, biraju svoje zastupnike u Zastupnički dom Hrvatskoga državnoga sabora u jednoj izbornoj jedinici koju čini cjelokupno područje Republike Hrvatske”.

http://www.zakon.hr/…/Zakon-o-izbornim-jedinicama-za-izbor-…

Na parlamentarnim izborima 2011. ukupnu je izbornu većinu u svih 12 izbornih jedinica, 6572 biračka mjesta, osvojila tzv. Kukuriku koalicija, na čelu s Milanovićevim SDP-om, koja se u XI. izbornoj jedinici nije uopće natjecala tj. nije istaknula listu.
U XI. izbornoj jedinici (tzv. dijaspora, tj. inozemstvo plus Hrvati iz BiH) bilo je upisano 411.758 birača, a glasovanju je na 124 biračka mjesta pristupilo njih 21.114 (5,13 posto).
Istodobno, u XII. izbornoj jedinici (tzv. manjine, njih 22), ukupno je upisano 250.131 birač, a glasovalo je njih 45.471:
– srpska nacionalna manjina: upisanih 183.992, glasovalo 23.267 (12,65 posto);
– mađarska nacionalna manjina: upisanih 9.731, glasovalo 4.823 (49,56 posto);
– talijanska nacionalna manjina: upisanih 10.005, glasovalo 3.159 (31,57 posto);
– češka i slovačka nacionalna manjina: upisanih 6.927, glasovalo 3.327 (99,02 posto);
– austrijska, bugarska, njemačka, poljska, romska, rumunjska, rusinska, ruska, turska, ukrajinska, vlaška i židovska nacionalna manjina: upisanih 13.163, glasovalo 4.638 (35,24 posto);
– albanska, bošnjačka, crnogorska, makedonska i slovenska nacionalna manjina: upisanih 26.312, glasovalo 6.257 (23,78 posto).

Razvidno, 21.114 pripadnika tzv. dijaspore i Hrvata u BiH 2011. “uspješno” (nego kako!) izabrali su tri ZAJAMČENA zastupnika, a 45.471 pripadnik 22 nacionalne manjine “još uspješnije” izabrao je osam također ZAJAMČENIH zastupnika, od čega je 23.267 Srba “USPJEŠNO izabralo” sva tri svoja ZAJAMČENA zastupnika.

Kako je takav nesrazmjer uopće bilo moguće bilo moguće postignuti?

Pa, administracijski vrlo jednostavno: svim pripadnicima nacionalnih “manjina” omogućeno je da glasuju “u jednoj izbornoj jedinici”, “na području cijele Republike Hrvatske” tj. na 6572 biračka mjesta, a pripadnici “dijaspore i Hrvata iz BiH prisiljeni su glasovati na svega 124 biračka mjesta. Na taj – nedvojbeno nasilan način – pokazalo se da su na izborima 2011. “apstinirala” 390.644 glasača “dijaspore”. Ali je apstiniralo i 214.660 glasača manjina, makar su oni bili “stimulirani” 6448 puta više, naime, toliko im je biračkih mjesta više ponuđeno!

Na izborima 2007., kada je ukupnu pobjedu odnio Sanaderov HDZ (a kada je SDP posljednji put istaknuo svoju listu za dijasporu), na 265 izbornih mjesta u XI. izbornoj jedinici, od upisanih 404.950 birača, glasovalo je njih 90.402 (22,32 posto), i tada je u Sabor ušlo NEZAJAMČENIH pet zastupnika. Tada su izbori održani na 6550 izbornih mjesta, a u XII. manjinskoj izbornoj jedinici bilo je upisano 190.510 birača, od čega je izborima pristupilo njih 25.888 (13.59 posto), koji su – naravno, “uspješno”! – osvojili svih osam ZAJAMČENIH saborskih mjesta (od čega su ona poslovično ZAJAMČENA tri pripala Srbima).

Na izborima u prosincu 2003., kada je ukupnu pobjedu također odnio Sanaderov HDZ, upisana su 4.371.432 birača, a glasovalo je njih 2.604.889 (59,59 posto) na 6.795 izbornih mjesta. Tada je XI. izborna jedinica imala 396.617 birača, a glasovalo je njih 70.527, odnosno 17,78 posto, u čak 50 zemalja (BiH je imala 30 izbornih mjesta, Australija 17, Njemačka 22, SiCG 6, SAD 5, Kanada 4, itd…), pa su u Sabor ušla četiri NEZAJAMČENA zastupnika. U XII. manjinskoj izbornoj jedinici, na izborima su 26.273 birača, od upisanih 283.879, jednako “uspješno” izabrali svih svojih osam zastupnika (pa i ona tri srpska među njima).

Na izborima u siječnju 2000., kada je na ukupnim izborima pobijedila postizborna SDP-ova Račanova koalicija, u XI. izbornoj jedinici, bilo je upisano 360.110 birača, a glasovalo je njih 127.046 (17,35 posto). SDP je tada imao svoju listu, ali je u Zastupnički dom Hrvatskoga državnoga sabora ušlo šestero NEZAJAMČENIH HDZ-ovih zastupnika. U XII. izbornoj jedinici, izabrano je NEZAJAMČENIH pet zastupnika manjina (samo jedan Srbin) u Zastupnički dom. A potom je, napomenimo, ukinut Županijski dom Sabora, uvedene su kvote, itd.

Dakle, tako je to bilo nekada.

Iz svega navedenoga razvidno je kakav se nesklad razvijao u pogledu izbornih pravila od 2000. do danas, kako na razini usporedbe glavnih 10 izbornih jedinica sa XI., zatim na razini usporedbe XI. i XII., potom na razini usporedbe glavnih 10 i XII., itd.

Ove, 2015. godine, taj je nesklad, kako u svojoj zakonskoj regulativi, tako i po odredbama Državnoga izbornog povjerenstva, a posebno po NAPUTCIMA koje izdaje Ministarstvo uprave druga Arsena Bauka (i druga neka ministarstva koja u tome sudjeluju/surađuju, npr. Ministarstvo unutarnjih poslova druga Ranka Ostojića), manipulacija s izbornim listama i s izbornim mjestima u XI. izbornoj jedinici poprimila je gotovo – oblik savršene manipulacije.

Naime, nakon famoznih ustavnih promjena iz 2010. (predsjednik RH bio je dr. Ivo Josipović, na vlasti je bila HDZ-ova hrvatsko-srpska koalicija s oktroiranom premijerkom Jadrankom Kosor na čelu, a predsjednik Hrvatskoga Sabora bio je HDZ-ovac Luka Bebić), recimo, u BiH se može glasovati samo u diplomatsko-konzularnih predstavništvima (Sarajevu, Mostaru, Tuzli i Banjoj Luci), a koliki god da odaziv bude, u Sabor RH idu fiksna tri zastupnika (za usporedbu, 1995. godine u najvišem zakonodavnom tijelu u Hrvatskoj sjedilo je čak 12 zastupnika iz dijaspore, iseljeništva i Hrvata iz BiH, a do 2010., Hrvati u BiH su mogli glasovati u 43 grada). Uz to, u svim drugim zemljama u svijetu gdje žive veće skupine hrvatskih građana/državljana, također se od 2010. može glasovati isključivo u diplomatsko-konzularnim predstavništvima.
Također, Zakonom o popisu birača uveden je i novi institut tzv. prethodne registracije birača za glasovanje u inozemstvu.

Prethodna registracija provodi se za:
– birače bez prebivališta u Republici Hrvatskoj (promjena boravišta u istoj državi i promjena države boravišta)
– birače s prebivalištem u Republici Hrvatskoj koji trajnije borave u inozemstvu
– birače bez prebivališta u Republici Hrvatskoj koji borave ili će se na dan izbora zateći u Republici Hrvatskoj.
http://www.izbori.hr/…/wp…/6DA65D85746DE724C125754D003EDDF7…

Naravno, te su fantastične ustavne promjene već na slijedećim parlamentarnim izborima 2011., a zatim na referendumu o ulasku u EU, te na zadnjim predsjedničkim izborima, dovele do “očekivanih” rezultata (vidi ranije), naprosto, jer je usmjerenom akcijom:
1.) drastično smanjen broj izbornih mjesta izvan RH (sveli ih na svega 92 u 50 zemalja),

2.) cinično se surovo poigrali s lokacijom izbornih mjesta, što je posebno pogodilo BiH, te sve teritorijalno velike zemlje s brojnim hrvatskim iseljeništvom (dakle, s državljanima RH, a NE samo s onim iseljeništvom koje se odreklo hrvatskoga državljanstva ili ga nikada nije ni imalo), poput Njemačke, Australije, Kanade, SAD-a, pa i Francuske, itd.

3.) broj država u kojima se uopće moglo glasovati ograničili na 50 (rekli smo, s ukupno 92 izborna mjesta), i to po nepronicljivom ad hoc načelu, zbog kojega je na toj svetkovini demokracije s popisa otpao, primjerice, Novi Zeland, ali su se zato, recimo, na popis plasirale zemlje koje su na zadnjim predsjedničkim izborima zabilježile samo diplomatske glasove: Albanija i Indija po 6, Brazil i Japan po 7, Ukrajina 8, Maroko 9 i Iran visokih 10 glasova,

4.) uveli striktna pravila za prethodnu registraciju,

5.) vremenski ograničili izbore (ranije se, primjerice u Australiji, glasovalo dva dana, a na zadnjim izborima samo jedan, i to isključivo u prostorijama DKP-a),

6.) Državno izborno povjerenstvo (predsjednik Branko Hrvatin) odbilo je bilo kakav razgovor o mogućnosti dopisnoga ili elektronskog glasovanja.

O čudnovatim kljunaškim anomalijama Izbornoga zakona u praksi, po okončanju drugoga kruga predsjedničkih izbora u siječnju ove godine (uključivši i do danas u RH konzekventno prešućivani podatak: da je na predsjedničkim izborima u Republici Srbiji početkom 2015. glasovalo svega 477 hrvatsko-srpskih birača, i to zajedno s Hrvatima koji, makar kao nekonstitutivna manjina, žive u Srbiji, te zajedno s činovnicima iz DKP-a), pisao sam na Maxportalu pod naslovom “Administrativni genocid nad dijasporom, hrvatskim Srbima i Hrvatima iz BiH”, bacite pogled ako vam je usput: http://www.maxportal.hr/administrativni-genocid-nad-dijasp…/

O dijelu pak čudnovatih kljunaških anomalija izbornoga zakona povezanoga s parlamentarnim izborima 2015., pisao sam nedavno na portalu Direktno.hr (http://direktno.hr/…/Anomalije-Izbornog-zakona-u-praksi-na-…), no ne spomenuvši podatak – jer ga tada još nije bio u opticaju, već ga je tek naknadno priopćilo njemačka ministrica rada Andrea Nahles! – da je SAMO U ZADNJE DVIJE GODINE 93 tisuće Hrvata uselilo u Njemačku (http://www.maxportal.hr/njemacka-ministrica-andrea-nahles-…/).

Uz taj katastrofalni podatak, svakako valja razmotriti i navod HDZ-ova saborskog zastupnika Davorina Mlakara da je s ovogodišnjih izbornih lista “izbrisano oko 250 tisuća ljudi” koji su tobože otišli “na privremeni rad u inozemstvo”. ( https://www.youtube.com/watch?v=xLmhIM5EtYs )

No, zahtijeva to i dodatno objašnjenje. Kako su, naime, izbrisani? Odnosno, što to uopće znači?

Navodno, Ostojićeva je policija, po uputama iz Baukova Ministarstva uprave, u suglasju s Hrvatinovim Državnim izbornim povjerenstvom, tragom prethodnih izlazaka na izbore, proveravala jednu za drugom adrese prebivališta hrvatskih birača, kucajući im na vrata doma (možda ih nazivajući telefonom, nikad ne znaš). Ukoliko bi se takvom primitivnom policijskom provjerom, utvrdilo da dotične osobe nema na adresi prebivališta, a sumnja se da se nalazi negdje u inozemstvu, njegovo je ime s biračkoga popisa u jednoj od glavnih 10 izbornih jedinica, automatski prebačeno – u XI. izbornu jedinicu, podložnu prethodnoj registraciji. Na taj način, ako je to istina, osmišljena je VELIČANSTVENA PREVARA – 250.000 BIRAČA prebačeno je u izbornu jedinicu koja, bila brojčano kolika god bila, pridodat će se onomu dijelu izbornog tijela koje ne može glasovati za više od tri zastupnika. Ali im je istodobno oduzeto (eto što znači riječ – neotuđivo!) pravo da glasuju za nekoga kandidata u matičnoj izbornoj jedinici!

Ukupan, dakle, zbroj birača koji su izmanipulirani, izbrisani, ili na druge načine zakinuti za neotuđivo, ustavno, ljudsko pravo na izbore – jer, bilo da im se “sugerira” apstinencija po načelu “ionako izbori nemaju smisla”, bilo da se njihov glas svodi na razinu blizu statističke nule – zapravo je nemoguće izračunati!

Među takve “izbrisane” spadam i ja, zajedno s članovima moje obitelji. Razgovaram u FB-inboxu o toj svinjariji s jednim svojim starim novinarskim, novozagrebačkim susjedskim i uopće, dobrim prijateljem, inače pripadnikom jedne od najmanjih nacionalnih manjina u Hrvatskoj. On me pita – je li mi toliko važno glasovati? – Nije – kažem ja – izborna apsitinencija, pa ni bojkot izbora, tzv. građanski neposluh, ogluha, u Hrvatskoj nisu kaznena kategorija (za razliku od neplaćanja pretplate HRT-u, npr.). Dakle, nije mi važno. Međutim, nije mi važno samo dotle dok mi netko ne kaže da ne mogu! Ili da moram samo onako kako oni odrede da moram! Niti mi je važno što postojim, sve dok mi netko ne kaže da ne postojim, ili da mogu postojati samo onoliko koliko mi “taj netko” odredi da mogu!

Pritom sam najmanje važan ja, kao invalidizirani “pojedinac s posebnim potrebama”! Jer, rekoh, trenutno je neutvrdiv broj slučajeva na koji je ovaj “izborni naputak” primijenjen, a što će neprijeporno utjecati na izborne rezultate, kao što će proizvesti cijeli lančani niz posljedica.

Stoga kontempliram ovako:
1.) XI. i XII. izbornu jedinicu treba ukinuti jer: a.) predstavljaju manipulativne političke “osigurače”, b) neusklađene su kako s obzirom na pravila za ostalih 10 izbornih jedinica, tako i međusobno, a posebno s obzirom na zdrav razum.

2.) Izborne jedinice treba uskladiti prema Censusu (Popisu stanovništva), ali nipošto – kako često tvrde medijski jataci zlomislećih hrvatskih političkih manipulatora – prema poreznoj osnovici. Štoviše, ovo drugo rješenje – to, s obzirom na porez! – unaprijed je isključeno, civilizacijski i zdravorazumnski, jer je nonsens, tj. povratak u prvobitni kapitalizam, odnosno feudalizam.

3.) Izborno pravo proizilazi iz Zakona o DRŽAVLJANSTVU, te nije i ne smije biti, OGRANIČENO nijednim drugim zakonom (osim Kaznenoga, a i to sasvim određenim slučajevima). Glasovanje tj. izlazak na izbore u Hrvatskoj, nažalost, nije OBVEZA (kao što ja mislim da bi trebalo biti!), ali jest PRAVO. I to NEOTUĐIVO (pravo da biraš i da budeš biran).

Hrvatsko pak državljanstvo može prestati samo otpustom, odricanjem ili po međunarodnim ugovorima, a ispravci podataka u evidenciji o hrvatskom državljanstvu mogu se izvršiti samo na temelju rješenja nadležnog tijela koje je odredila upis u Knjigu državljana (a takvo rješenje, za one koji su državljanstvo stekli rođenjem ili podrijetlom, može se izdati ISKLJUČIVO na osobni zahtjev državljanina, nipošto na temelju slobodne volje nekoga državnog činovnika, pa bio on i sam premijer osobno).
http://www.zakon.hr/z/…/Zakon-o-hrvatskom-dr%C5%BEavljanstvu

4.) Glasovanje u inozemstvu IONAKO vrijedi samo za građane/državljane RH, što označuje kategoriju “onih koji privremeno žive na strani”. Zakon o PREBIVALIŠTU, u koji je ugrađena distinkcija između prebivališta i boravišta, NE SMIJE SE tumačiti kao nekovrsna “uvodna odredba” u IZBORNI zakon, niti se POREZNI zakoni SMIJU ili MOGU tumačiti kao takva “uvodna odredba”.
http://www.zakon.hr/z/557/Zakon-o-prebivali%C5%A1tu

5.) Koliko se može provjeriti, SVE VRSTE POREZA koje se primjenjuju na građane RH u TUZEMSTVU ionako se primjenjuju i na građane RH u INOZEMSTVU, zavisno u mjeri u kojoj su aplikabilni. Hrvatski porezni sustav je jasan, on podrazumijeva: porez na dobit, porez na dohodak, porez na dodanu vrijednost, posebne poreze – akcize (za naftu i naftne derivate, duhanske prerađevine, alkohol, bezalkoholna pića, pivo, kavu, osobne automobile i ostala motorna vozila, plovila i zrakoplove, luksuzne proizvode), porez na premije osiguranja od automobilske odgovornosti, porez na promet nekretnina, porez na igre na sreću, određene vrste poreza koji su prihod jedinica lokalne uprave i samouprave.

U skladu s time, ako npr. nemaš vlastito poduzeće, auto, dohodak, pokretnu ili nepokretnu imovinu, itd., na njega u RH nećeš ni plaćati porez, a ukoliko ih imaš, morat ćeš ga platiti, kao što ćeš ga morati platiti ukoliko ti na račun Zagrebačke banke sjedne milijun dolara iz inozemstva, bez obzira jesi li hrvatski tajkun Čermak, međunarodni mešetar vrste Tedeschi ili Todorić, beskućnik Šlogar, premijer Milanović ili ubogi novinar Mate Bašić.

Ukoliko pak posjeduješ vikendicu na Ognjenoj zemlji, ili se na Aljasci baviš proizvodnjom alkohola, ili ako pak dobiješ na lutriji u Christchurchu na Novom Zelandu ili u Mostaru u BiH, naravno da nećeš zbog toga plaćati porez u Hrvatskoj, bez obzira je li s dotičnim zemljama sklopljen Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ili nije. Dakle, više je nego vidljivo kako zakoni o porezima ne samo da nisu povezani s Izbornim zakonom, nego to nikako NE SMIJU biti.http://www.poslovniforum.hr/info/porezni_sustav.asp

6.) Gerrymandering je sjajan izraz na engleskom, kakvoga nema u hrvatskom jeziku, a nema ga, čini mi se, i stoga da bi se prikrilo kako je on u Hrvatskoj gotovo OZAKONJEN (tj. nije ozakonjen doslovno, nego je “ozakonjen” podzemnom političkom praksom i političkim naputcima, prvenstveno iz Ministarstva uprave). Objašnjava se kao: manipuliranje, pomicanje granica (izbornih pravila) kako bi se pogodovalo nekoj stranci ili društvenoj klasi.

7.) Sve u svemu, Ministarstvo uprave, ili Ministarstvo unutarnjih poslova, ili bilo koje drugo “ministarstvo za istraživanje ruda i gubljenje vremena” NEMA NITI TEORETSKO PRAVO samoinicijativno i samovoljno ukidati BILO ČIJE izborno pravo, niti MANIPULIRATI S NJIME NA BILO KOJI NAČIN, pa ni u ovom slučaju, prebacivanjem iz jedne izborne jedinice u drugu, tj. NEMA PRAVO BILO KOGA PRISILJAVATI da, protivno njegovoj slobodnoj volji, umjesto u nekoj od temeljnih 10, kao žrtva SDP-ova gerrymanderinga, glasuje u (više nego spornoj) XI. izbornoj jedinici.

Konačno, prema nekim navodima, za glasovanje u inozemstvu, tj. u XI. izbornoj jedinici za predstojeće se parlamentarne izbore 2015., u nedjelju 8. studenoga, ukupno registriralo 57.693 birača, od čega najveći broj u BiH i u Njemačkoj.

Od toga ih je 21.417 prethodno registriranih (birači s prebivalištem u RH) i 36.276 aktivno registriranih (birači bez prebivališta u RH koji glasuju u XI. izbornoj jedinicu).

  • U BiH je registrirano 23.430 birača, od čega 1798 prethodno i 21.632 aktivno.
  • U Njemačkoj se za predstojeće parlamentarne izbore ukupno registriralo 16.394 ljudi. Od toga se 10.894 birača registriralo prethodno, a 5500 aktivno. Najveći broj registriranih je u Stuttgartu, 5303.
  • U Švicarskoj je registrirano 2549 birača, od čega 1627 prethodno i 922 aktivno.
  • U Srbiji je registrirano 1972 birača, od čega 170 prethodno i 1802 aktivno.
  • U Australiji je registrirano ukupno 1715 birača, od čega 710 prethodno i 1005 aktivno.
  • U Austriji se za ove izbore registrirao 1901 birač, od čega 1037 prethodno, a 864 aktivno.
  • U Kanadi je registrirano ukupno 1205 birača, od čega 594 prethodno i 611 aktivno.
  • U SAD je registrirano ukupno 1015 birača, od čega 555 prethodno i 460 aktivno.
  • U Makedoniji je registrirano ukupno 1000 birača, od čega 854 prethodno i 146 aktivno.

Inače, za ove izbore UKUPNO je registrirano 3,79 milijuna birača.

http://www.maxportal.hr/u-dijaspori-se-za-izbore-registrir…/

Dakle, neka ovi izbori prođu, ionako svatko živ i zainteresiran očekuje da će Kukuriku koalicija, odnosno SDP, odnosno koalicija Hrvatska raste sa svojim raznoimenim koalicijskim i u koalicije nesvrstanim satelitima i saveznicima, biti konačno pometena s hrvatske politički scene.

No, ukoliko se s takvom praksom nastavi, ja cinik, već sam smislio taktiku: za slijedeće se izbore prijavljujem kao pripadnik neke od 22 hrvatske nacionalne manjine: prijavit ću se kao Srbin, Čeh ili Slovak, možda Židov ili Rom, možda Rus, Ukrajinac ili Rusin, možda Nijemac ili Austrijanac, a možda Vlah, Aromun ili Milanovićev Cincar, zavisno kako se budem “osjećao”, odnosno kako se bude osjećala moja disperzivna ličnost, koja se i do sada znala iskazati čak i u više nego pišljive 22 različite nijanse sive.

Zakona koji bi mi zabranjivao da se nacionalno izjašnjavam “po osjećaju”, u svrhu cilja koji opravdava sredstvo, u Hrvatskoj nema, ali zato postoji golema legislativa kojom se zabranjuje da me bilo tko što propitkuje o tome ili da mi “prebrojava krvna zrnca”
http://www.zakon.hr/…/Ustavni-zakon-o-pravima-nacionalnih-m…

Na taj ću način onda moći slobodno odabrati – čak i bez obzira na prebivalište – hoću li glasovati za neku listu izmišljenoj XII. izbornoj jedinici, ili u bilo kojoj od temeljnih 10 izbornih jedinica. Ne dam više da Željko Jovanović, Milanka Opačić, Arsen Bauk, Branko Grčić, Veljko i Rajko Ostojić, Boris Lalovac, Mirela Holy i slični – od kojih nitko nije glasovao, niti je bio izabran u XI., ni u XII. izbornoj jedinici – budu pametniji i ravnopravniji od mene. Nego će i mene ubuduće lijepo – kako je to Državno izborno povjerenstvo objavilo 27. 10. 2015. u svojemu službenom priopćenju – kao “birača koji je pripadnik nacionalne manjine koji ima pravo glasovati za kandidate u XII. izbornoj jedinici, na biračkom mjestu birački odbor upoznati i s mojim PRAVOM da mogu glasovati ILI za listu prema mjestu PREBIVALIŠTA (liste I.-XI. izborne jedinice) ILI za kandidata nacionalne manjine te će mi sukladno mom IZBORU uručiti ODGOVARAJUĆI glasački listić.”

A ja ću onda – po svojemu neotuđivom manjinskom pravu, po svojoj objektivnoj i pravednoj manjinskoj savjesti, na dobrobit cijele majke Hrvatske, ma gdje bila – odlučiti hoću li u VI. izbornoj jedinici glasovati za ljude kakvi su na ovim izborima moji prijatelji, brigadir Branko Borković Mladi Jastreb, ili HOS-ovac Damir Markuš Kutina na Listi br. 4, ili član Počasnoga bleiburškog voda dr. sc. Zlatko Hasanbegovića na Listi br. 2, ili ću glasovati za generala Željka Glasnovića na Listi br. 3 u XI. izbornoj jedinici.

Također, u skladu sa zakonom, i neotuđivim pravima koja mi, kao budućem pripadniku bilo koje od 22 nacionalne manjine, Izborni zakon jamči, naravno da ću sve liste u XII. izbornoj jedinici odbaciti s dubokom indignacijom i prezirom, a svojega ću se, ovoga puta oduzetoga, apartheidiranoga izbornog prava, slijedeći put dočepati uz punu podršku pametnih hrvatskih zakonodavaca.

Jer, svaki necinični cilj opravdava svako, pa i cinično sredstvo, živa istina.




Komentari
Share Button