Antun Vrdoljak: “Tuđmanu sam nosio lošu vijest, a zatekao sam ga kako plače!”
‘VI NISTE mogli dobiti taj rat!’, rekao je lord Carrington Miloševiću koji mu se žalio da je Srbija izgubila rat od Hrvatske. Vi ste ga medijski izgubili od Hrvatske radio televizije, hladno mu je pojasnio taj britanski pregovarač’, ispričao je Antun Vrdoljak jednu anegdotu iz devedesetih godina u Markovom trgu na Z1 televiziji.
Zbog te činjenice sam kao tadašnji direktor HRT-a bio izložen strašnom medijskom progonu tzv. lijevih medija i to ne samo ja nego i moja obitelj. Vrijeđali su moju suprugu, djecu. Primjerice, novinarka Jasna Babić je pisala da je moja žena Srpkinja. Pa što onda i da je, što bi to Jasnu Babić trebalo smetati ako je moja žena Srpkinja, iako to ona nije?
Pisala je Babićka da se moja žena preziva Bojanić, a nije nego Bonović, pa da se njena majka zove Slavka, a nije nego Vjekoslava, da joj se otac zove Dragan, a nije nego Dragutin. Dakle takve stvari kako bi pokazala ‘eto Hrvati imate svog velikog Hrvata jednog polusrbina i takve stvari’. Bilo je to ružno, skrivao sam novine od svoje familije. Djecu je to najviše boljelo. A pitao sam se čime sam to zaslužio. Shvatio sam da politika nije za ljude koji imaju slab želudac jer sve to treba moći progutati.
Na pitanje voditelja Marka Juriča da usporedi ondašnji HRT i ovaj današnji Vrdoljak je odgovorio: ‘Nemojte me to pitati. Neću nikad govoriti protiv kuće u kojoj sam radio četiri godine. HRT-om upravlja hrvatska vlada jer ona imenuje generalnog direktora koji ima svoje ovlasti. Političari su kvarljiva roba, njih kvari ljudska narav. Ljudska je narav opasna.
Na pitanje voditelja da prokomentira informaciju kako je nedavno HRT pod pritiskom Ive Josipovića potpisao trogodišnji ugovor o isplati 67 milijuna kuna za autorska prava ZAMP-u čiji je on suvlasnik, Vrdoljak je rekao kako je svojevremeno Slavko Linić oprostio porezne dugove HRT-u i EPH i to velike dugove. Pa kada to oprostite tim firmama onda može Davor Butković imati plaću 70 tisuća kuna ili čak i više.
Znate kad ste na vlasti vrlo je teško trpjeti da vas kritiziraju, onda vi jednostavno kupite te novine, televizije itd. Nemojte me krivo shvatiti, ali to su ljudi koji se uglavnom ne mogu probuditi prije 10 sati. Onda oni u 11 i po iziđu van, sva su mjesta zauzeta, svi već rade. Gdje ću, pita se taj? Odi na televiziju, odi na film, odi u novine… Ja sam u tom svijetu odrastao. U mojoj obitelji i u mojem Imotskome se nikada o obiteljskim stvarima ne govori javno.
To kakvi se filmovi u Hrvatskoj snimaju o Domovinskom ratu je prestrašno. Nije mi jasno gdje su autori svih tih filmova pronašli onoliku hrpu razbojnika koji se kreću u tim njihovim filmovima. Moji su bili u ratu i ja sam bio u ratu i nikad nisam ni čuo ni vidio da je neki hrvatski vojnik nekome ugasio čik na čelu, da je napravio neku svinjariju, provalio u stan. Gdje su oni našli toliku hrpu razbojnika u Domovinskom ratu? To je ruganje.
Naravno, da je i jedan od tih redatelja, makar na tren prismrdio barut ne bi tako govorio. To oni rade iz mržnje jer to nije njihov svijet, oni su jedan drugi svijet. Tuđman mi je govorio ma kakva god Hrvatska bila mi ćemo uvijek imati 20 posto ljudi koji će biti protiv nje. Nisam tada u to vjerovao jer nakon onih veličanstvenih pobjeda, zanosa, svi su svi bili za Hrvatsku. Ali bio je u pravu.
Sjećam se jedne anegdote s VONS-a kada je došao Tuđman i pitao Nikicu Valentića, tada predsjednika vlade, da jesu li riješili pitanje Kockice, zgrade centralnog komiteta Saveza komunista. Valentić je rekao ‘jesmo’. Tuđman je pitao koliko, a Valentić je rekao 70 milijuna njemačkih maraka. Naime, tražila se zgrada gdje smjestiti Vladu. Sedamdeset milijuna je bila strašno visoka cijena koju su ondašnji SDP-ovci tražili. I zgrada je kupljena od SDP-a za 70 milijuna DEM-a.
Sad vidite s kakvim startom ulazi u politiku SDP. Slično je bilo i sa brojnim drugim zgradama. Nije bilo gradića u Hrvatskoj gdje nije bio nekakav dom Saveza komunista, SUBNOR-a, Sveza omladine ili tako nešto. Sve je to prodano Hrvatskoj. Pa kada se govori o pljački državne imovine treba vidjeti gdje su i kome otišli svi ti silni novci?
Ovo što se događa ispred Ministarstva branitelja je strašno. Ako se kaže da se traži ostavka jednog ministra čiji je on ministar pa za to se u svijetu odmah daje ostavka tog ministra. Ali kod nas, ne. “Ne dam ostavku, čamite tu bez ruku, bez nogu, ali ne dam ostavku!” To je strašno.
Kad je predsjednik Josipović zajedno s ministrom Matićem bio u šatoru s braniteljima dok su pjevali himnu Lijepa naša očito nije bio među svojima i zato se onako loše osjećao. Radije bih da ste pokazali Kolindu kako pjeva Lijepu našu. Ona cvate dok je pjeva, a ne prilog koji ste pokazali s Josipovićem.
Ovo što se danas događa s Hrvatskom, ovaj njen povijesni trenutak, duboko vjerujem da smo mi danas u jednom preporodnom trenutku hrvatske države i sreće hrvatskog naroda. Ovo što sada živimo je preporodni trenutak. Nema bez muke. Morate bit umočeni u kotao s vrelim uljem. Život je predragocjen da bi ste ga samo tako dobili na poklon. Morate proći kalvariju. Ljudi to ne razumiju. Ovo danas je katarza.
Ispričao je Vrdoljak u emisiji kako je Tuđman primio vijest o padu Vukovara, o tome kako je SDP napustio Sabor kada je bilo glasanje o samostalnosti Hrvatske, kako je ondašnji voditelj tv Dnevnika Lacković, unatoč dogovoru pustio kompletno priopćenje JNA bez i jednog slova pratećeg komentara. ‘I onda mi kažu da se čistila Hrvatska televizija’, cinično je zaključio Vrdoljak.
Nedavno je predsjednik Milanović rekao ‘nećete im valjda dati ponovo vlast oni su krali’. Mislio je na HDZ. A tko je ubijao? Neka se izvaže je li teže djelo ubijati 45 godina ili krasti dvije godine? I na koncu taj HDZ je obračunao s tim koji su krali, taj HDZ kakav god jest, dao je pohapsiti svoje lopove, a sud tek treba reći tko je lopov.
I za kraj poručio je gledateljima, neka im Bog da sretnu Novu godinu i neka se nauživaju u ovoj 2015. godini jer će bit to vrlo napeta godina, vrlo dobra godina. To će biti putokaz za Hrvatsku.
