Izvidač Ivo Vranić: “Gledao sam pokolj u Dvoru na Uni, sve u danskom filmu je laž!”

ožujak 10, 2016 maxportal
Share Button

NAKON skandala s filmom “15 minuta – masakr u Dvoru”, u kome je za ubojstvo deset mentalnih bolesnika 8. kolovoza 1995. okrivljena  Hrvatska vojska, pismom se obratio Ivo Vranić, zapovjednik izvidničko diverzantskog voda iz Sunje.

“Obraćam vam se ovim pismom, a u svezi sramotnog i lažnog filma o masakru civila u Dvoru na Uni.

Obraćam vam se u ime svojih izviđača-diverzanata Sunja i opisujem kao izravni sudionik događanja  07. 08. 1995. i 08.08. 1995. u Dvoru na Uni. U nekoliko navrata napisano je da sam sa svojim izviđačima i ostalim pripadnicima HV 6. 8. 1995 oslobodio Hrvatsku Kostajnicu. (Naslovna fotografija snimljena je 6. kolovoza 1996. u Hrvatskoj Kostajnici.)

Ujutro 7. 8. 1995 dobio sam zapovijed da sa svojim izviđačima krenem uzvodno prema Dvoru na Uni koji u to vrijeme još nije bio oslobođen. Krećući se kroz sela Volinja, Kozibrod i Unčani ne nailazimo na nikakav otpor domaćih četnika i tzv. “Krajiških boraca”.

Dolaskom do sela pred samim Dvorom (Struga i Zamlača) nailazimo na jači otpor koji uspješno rješavamo, ulazimo u sami centar Dvora iz tih sela gdje se otvara paljba iz strojnica snajpera i trocjevca koji se nalazio na povišenom dijelu desno od kružnog toka napominjem da smo u sami Dvor ušli tom sporednom cestom (jer postoji i zaobilaznica).

Iskačemo iz vozila tzv. 110-etka i s jednim dijelom 3. satnije izvidničko diverzantskog voda iz Zagreba prihvaćamo borbu sa neprijateljem. Jedan dio mog voda kreće lijevo prema selu Matijevići, na samu granicu sa BiH, ja sa drugim dijelom svog voda krećemo desno uz kolonu koja je stajala od pravca sela Žirovac prema Dvoru.

U jednom trenutku opazio sam svog izviđača gdje pod jakom paljbom izvlači srpske civile iz traktorske prikolice pokušavajući ih odvesti u zaklon zgrade, u tom trenu nasuprot kolone s desne strane čuje se rafalna paljba po tim civilima i po mom izviđaču Ivicu Lapuhu koji je tom prilikom pogođen u prsa.

Civili su uspjeli dotrčati u zgradu u zaklon. Bio sam udaljen nekoliko koraka od svog izviđača i pokušavam ga izvući, vučem ga po asfaltu nazad prema kružnom toku.

U ležećem položaju prilikom izvlačenja svog izviđača puca mi lijeva strana trbušne stjenke, vidjevši kako izvlačim ranjenoga u pomoć mi pristiže Marijan Jakić (moj izviđač). Vidio sam da su rane smrtonosne, previjamo ga, nažalost umire mi na rukama, a imao je samo 34 godina.

Moram naglasiti da je tada i Marijan Jakić dobio prostrjelnu ranu kroz vrat od snajpera s desne strane kolone, srećom bila je samo prostrijelna.

Zajedno se vraćamo prema Žirovcu uz kolonu gdje primjećujemo negdje oko 100-tinjak ljudi srpskih civila koji bježe od Žirovca prema nama, a čuju se i tenkovi. Čuje se lomljavina tenkova koji gaze svoju kolonu, znači već toga dana 7. 8.1995 ratni zločinac Mile Novaković gazi po svojim civilima.

izbjeglička kolona, una

Tih 100-tinjak ljudi srpskih civila, žena, djece i staraca smještamo u jednu zgradu na sigurno te ostavljam jednog pripadnika 17.d.p Sunja da ih štiti i čuva.

Želio bi Vam naglasiti da sam već tada shvatio da se ne borimo s običnim, domaćim četnicima jer svako njihovo djelovanje i razmještaj bilo je dobro pripremljeno. Pucanjem po nama, a u tom okršaju vidio sam da su ti njihovi poginuli higijenski održavani (obrijani i ošišani).

Opisujem Vam svoj pravac djelovanja prema Dvoru i u Dvoru.

Taj okršaj trajao je do kasnih popodnevnih sati u svemu tome jedan moj izviđač je poginuo Ivica Lapuh, Marijan Jakić (ranjen) pripadnici 17.d.p. Zlatko Janković teško ranjen u prsa, Luka Mišić ranjen.

Taj sramotan film koji je snimljen od strane Danaca i najvećeg zločinca s INTERPOL-ove tjeralice Mile Novakovića i Save Štrpca, a i domaćih izdajnika koji su novcima hrvatskih poreznih obveznika financirani (250 tisuća kuna) na čelu s Hrvojom Hribarom koji je to platio i bacio ljagu na naš HV koja nije učinila taj zločin.

Želim tim zločincima i izdajnicima da se svako jutro bude i liježu sa slikom u očima mog poginulog izviđača Ivice Lapuha koji je žrtvovao svoj život da bi spasio srpske civile iz kolone, a imao je samo 34 godina.

A ti spašeni iz kolone ako imaju imalo savjesti i duše, ako ovo pročitaju neka kažu, neka se sjete onih ljudi maskiranih lica koji su ih spašavali i riskirali svoje živote da bi bili spašeni i sklonjeni u sigurnost zgrada.

Ti civili koji su plakali i proklinjali svoje što pucaju po njima, neka kažu istinu tko je masakrirao te bolesne invalidne osobe u toj školi. U tom lažnom i sramotnom filmu posebnu pažnju treba posvetiti riječima tog Danca: “Vidjeli smo vojsku koja se kretala pješice pored kampa, prema školi još jedan dokaz da to zlodjelo nije uradila HV, a stavlja joj se na teret u tom filmu.”

Već naprijed sam opisao da smo u Dvor ušli s vozilima HV isto tako i pojačanje koje nam je stizalo obilaznicom kretalo se vojnim vozilima, tako da sve što je rečeno u tom filmu od strane Danaca i tog zlotvora Mile Novakovića nije istina, a poruka onima koji su dali novac za snimanje tog filma od hrvatske sirotinje.

Niste vrijedni da živite u mojoj državi za koju je prolivena naša krv, a još manje da dajte naš novac onima kojima ništa nije sveto, Štrpcima i drugim veliko srpskim lažovima.

Havc se ispričava? Kome? Naš novac ste dali vi:  Hribari, Kosanovići, Pusići, Teršelići, kulturnjaci, Lovrići, Radmani. Vi za koje smo mi prolijevali svoj krv da bi vi lagodno živjeli. Zapitajte se koliko djece nije vidjelo svoga oca i majku?

Zapitajte se kojem zlotvoru ste dali novac da se to snimi? Mili Novakoviću, Savi Štrpcu, tim danskim protuhama koji su čitav rat na tom dijelu Pounja i moje Banovine “pijančevali i derančovali” s tom bandom četničkom.

Ispričavate se? Je li ta vaša  isprika nama braniteljima HRV i poginulima, ženama Vukovara i drugima nešto znači? Ne znaci baš ništa, jer vi niste dostojni kapi naše krvi. Plaćate da se po toj krvi pljuje.

Budite uvjereni onda i sada koliko vi pljuvali po nama, mi branitelji s Pounja i Banovine, još jače “volimo” svoju jedinu domovinu Hrvatsku. Bude li nas ikada trebala na nas može računati.

Oni koji su gazili svoj narod tenkovima, onima koji su pobili svoje invalidne civile da im nisu na teret, jer otišli su u svoju otadžbinu, a zajedno s njima trebali ste i vi kojekakvi Hribari, Kosanovići i dr. upaliti traktor i poći s njima i nikada se ne vratiti.

Taj novac, 250 tisuća kuna, trebao je biti usmjeren ljudima koji neumorno i o svom trošku istražuju i pišu istinu o Domovinskom ratu, koji pišu o malim ljudima ratnicima, seljacima i radnicima koji su stvarali ovu Hrvatsku.

Tim ljudima ovim putem izjavljujem svoje iskreno divljenje.

“Samo Bog je veći, a Hrvatski narod preči!”

Ivo Vranić Buva, zapovjednik izvidničko diverzantskog voda,  Sunja

FOTO: privati arhiv




Komentari
Share Button