Kako Kapetan Dragan uživa u splitskom pritvoru na Bilicama, modernom ‘Jasenovcu na Jadranu’

listopad 11, 2015 maxportal
Share Button

Već petnaest godina moje tijelo živi u Australiji, u Melbourneu, prekrasan je to grad, već je pet puta zaredom, po ocjeni najmeritornijih, proglašen za the most liveable city on the Mother Eearth.



Mate Bašić

Piše: Mate Bašić

Moj duh, međutim, živi tamo otkuda mi je vlasnik i glavni urednik Maxportala.hr Marko Marković poslao radosnu vijest o tome kako se Dragan Vasiljković/Daneil Sneddne/Kapetan Dragan osjeća u Hrvatskoj, u splitskom pritvoru na Bilicama.

http://www.maxportal.hr/pismo-kapetana-dragana-iz-zatvora-…/

Nije zatvor u Bilicama daleko od naše kuće u Splitu, konačno, ništa u tom povijesno slučajnom jadranskom gradiću nije daleko, jedno od drugoga, sve se vidi, sve se čuje, sve se zna.

Zadnja bliska vijest koja je od tamo priopćena o Kapetanu Draganu nama u Knin, Benkovac, Glinu, Melbourne, Perth, Sydney, Canberru i u Bubanj Potok (o Kepu s velikim K, jer je riječ o nadimku, a ne o vojnom činu, osim ako možda netko ne priznaje “knindže” kao regularnu vojsku, onda bi vjerojatno, po kategorizaciji koju nastoje “uvaliti” neki “stručnjaci” iz trenutnoga , recimo, “hrvatskoga” Ministarstva branitelja – Matić, Nađ, Glavašević – mogao postati “satnik”, pa “bojnik u miru”, itd.), dakle zadnja vijest je bila da “splitski odvjetnik Darko Stanić više ne brani po službenoj dužnosti Dragana Vasiljkovića, optuženog za ratni zločin protiv hrvatskih civila, a Vasiljkovića se ubuduće braniti izabrana zagrebačka odvjetnica i zamjenica predsjednika zagrebačkog Vijeća srpske nacionalne manjine Slađana Čanković“.

http://www.politikaplus.com/…/Dragan-Vasiljkovic-izabrao-za…

– Nemam povjerenja u hrvatsku državu, koja me nedužnog optužila za ratne zločine – otpočetka je poručivao Vasiljković, još prije nego što je izvučen/izručen iz Australije u Hrvatsku nakon devetogodišnjih pritvora u australskim zatvorina srednje sigurnosti – a evo je sada sebi “izabrao” (?) i novu odvjetnicu.kapetan dragan, rešetke

 

Ovaj odvjetnik (Stanić), koji je branio je i hrvatske vojnike optužene za ratni zločin poput Tomislava Duića, zapovjednika Vojno-istražnog centra Lora, ali i bivše pripadnike JNA poput kapetana Ace Lazarevića, osuđenog na deset godina zatvora zbog granatiranja Zadra, ne čini se njemu najpogodnijim.

Dobro, ali koga je Vasiljković, umjesto nepriličnoga Stanića, odabrao? Ili, koga su mu – nepoznati “oni” – odabrali?

– Na Općinskom sudu u Karlovcu bivši sudac Dragan Napijalo i zagrebačka odvjetnica Slađana Čanković nepravomoćno su proglašeni krivima zato što su 2008. godine izradili lažne isprave i uporabili ih kao prave, dakle za kaznena djela krivotvorenja isprava i za to kažnjeni novčanim kaznama – piše KAportal.hr, i to s nadnevkom od 16. srpnja 2013. što je – in principio – jučer.

http://kaportal.rtl.hr/osude-nepravomocno-napijalo

Hm, kompromitirana odvjetnica, dakle, no ona nije samo to, kazuje nam portal Politika+, ona je više od toga: ona je – zamjenica predsjednika zagrebačkog Vijeća srpske nacionalne manjine! Ali, zaboga, što je to ZAGREBAČKO VIJEĆE srpske nacionalne manjine?

Kako piše na (Bandićevoj) web-stranici

http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=689

tzv.Vijeće srpske nacionalne manjine, sa službenim nazivom “Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Zagreba – Вијeће српске нaционaлнe мањине Града Загреба”, na adresi Trg Ivana Mažuranića 6, sastoji se od: predsjednika Vijeća Aleksandar Milošević, zamjenice predsjednika Slađane Čanković (to je ta “Osoba A”), ssoba za kontakt Nataše Puškar, i članova Vijeća: prof. dr.sc. Milorada Pupovca, Pauline Arbutine dipl. uč., dr.sc. Dejana Jovića, Tatjane Vukobratović Spasojević mag. iur., Jovana Vejnovića dipl. oecc., Aleksandra Miloševića dipl. pol. (valjda je identičan s predsjednikom ZVSNM-a), Mile Miljuša prof., doc.dr.sc. Snježane Vasiljević, Slađane Čanković dipl. iur. (opet!), Stojana Latinovića, Nataše Desnice-Žerjavić (moja profesorica fonetike sa studija francuskoga na FF-u, nekada davno, kći znamenitoga hrvatskoga pisca Vladana Desnice, što li njeno ime radi ramo u tim godinama?), Tatjana Žarković dipl. iur., Nenad Jovanović ing., Dejan Karapandža ing., prof. dr.sc. Milan Miočinović, Nada Komljenović, Zdravko Kerkez prof., Željko Ciganović dipl. ing., Bogdanka Srdić-Vulpe prof., Nikola Lunić prof., Biljana Geratović Reich dipl. ing., Borivoj Dovniković, Milka Dragana Obradović, Dragomir Bokan i Slavka Beljak.

Uz to, tamo piše da “Vijeće predstavlja 17.526 pripadnika srpske nacionalne manjine u Gradu Zagrebu, prema popisu stanovništva 2011. U vrijeme izbora za članove Vijeća u popis birača bilo je upisano 23.551 pripadnika srpske nacionalne manjine. Članovi Vijeća izabrani su na izborima 31. svibnja 2015.”mate b, kapetan dragan

Zamislimo sad apsurdistički to, pa gdje je logika? 23.551 minus 17.256 jest 6.025. Znači: broj pripadnika srpske nacionalne manjine u Gradu Zagrebu se u razdoblju od 2011. do 2015. POVEĆAO! Što je dobar znak za često nepravedno napadnu sutašku Hrvatsku, ali još uvijek loš znak s obzirom na to koliko “pripadnika imotske nacionalne manjine”, ili hercegovačke, ili zagorske, ili ličke, ili dalmatinske, ili slavonske, ima u Zagrebu 2011.-2015. samo što ih nitko ne broji, na svu sreću, ili na žalost!

Ili, preciznije rečeno, koji nered u državi Danskoj!

Vesti, to je onaj pročetnički listić, dosta uspješan, s dobrom web-stranicom, koji još uvijek izlazi u Australiji, najmanje 2-3 puta tjedno. Doduše, započeo je kao projugoslavenski-promiloševićevski, što god to značilo, nastao je kao vanjska, prvo njemačka, a onda interkontinentalna ekspozitura srbijanskih tiskovina u doba onih prvih sankcija, a u njemu i danas rade neki znameniti novinari iz bivšega YU-pressa, oni su – kao što i inače rade – prvi objavili vijest o pismu koje je “u pohvalu hrvatskom Gulagu u Splitu” Kapetan Dragan uputio – negdje nekomu – ovom slučaju, stanovitoj “dugogodišnjoj dobrotvorki Humanitarnog mosta ‘Vesti’, koja je donela pismo u naše beogradsko dopisništvo”…

http://www.vesti-online.com/…/Kapetan-Dragan-Ne-ocekujem-pr…

– Ne drže me u klasičnoj ćeliji već u sobi od 27 kvadrata u kojoj je u odvojenom delu pristojan sanitetski čvor i ne razlikuje se od onih u boljim kućama na Zapadu. U sobi imam veliki radni sto, TV od 55 cm, pravi krevet sa novim dušekom, orman i veliki prozor sa puno dnevnog svetla. Što se tiče hrane prošlo je 19 dana pre nego što su ponovili jelovnik. Svaki dan je domaća kuhinja i još nisam dobio hranu, a da nisam uživao u njoj. Svaki drugi-treći dan, upravnik, njegov zamenik ili načelnik nasamo sa mnom razgovaraju krajnje opušteno i uvek tri ista pitanja: “Treba li vam nešto? Kako vas osoblje tretira? Imate li ikakvih primedbi?” Ja sam izdvojen od kriminalaca i jedino imam kontakt sa osobljem, koje me tretira kao komšiju. Nijednom me nisu vezali u zatvoru do sada, niti pretresali, jednostavno su me razoružali svojim ponašanjem, a pripremao sam se na sasvim suprotno – kaže Vasiljković.

Naivac jedan!

A ja sam mu dobrohotno govorio, još 2005., da se lijepo preda hrvatskom pravosuđu: što mu treba da ga “sramote” Štrbac, pa ovi razni naši, hrvatski Srbi?

Dda se pristojno predao Hrvatima, već bi bio na slobodi (što pak, je li?, znači – na moru, opet u Splitu), niti bi se mučio po australskim zatvorima, niti bi njegovi srpsko-srbijansko-australski prijatelji potrošili taj golemi novac kojega su potrošili na NIŠTA, niti bi sve bilo tako kako je bilo, ni kako je sada, posebice kako “tek moš da bidne”.

Primjerice, ako se Hrvatska i Australija dogovore s Interpolom oko – NEČEGA.

Još, ajme, ako SDP (nakon Sanadera, i nakon Kosorice) izgubi izbore?
Nije to dobro niti promišljati, poglaviti ne – u Vijeću srpske nacionalne manjine Grada Zagreba.

Nije dobro, nije dobro, Kapetane!

Ilustracija: M. Bašić



Komentirajte kao i prije. Jednostavno se prijavite putem Facebook-a, Gmail-a ili Twittera.


Share Button