IVICA TODORIĆ NIJE KRIV! KRIVI SU MOST I ŽIVI ZID!

ožujak 18, 2017 maxportal
Share Button

PIŠE: Marko Marković



Ivica Todorić nije kriv. Odgovornost za pad Agrokora snose sve političke elite koje su u proteklih 25 godina izabrane od građana zastupati interese Republike Hrvatske, a umjesto toga zastupali su  interese krupnog kapitala okupljenog oko pljačkom države preuzetog bankarskog sustava.

Jer da nisu Agrokoru pogodovali, Agrokor sad ne bi doživio pad, a niti bi punio naslovnice medija i bio glavna tema svih poolitičkih opcija.

Otpisati poreze, odgoditi plaćanje poreznog duga ili izbrisati porez, sve je to viđeno unutar zatvorenog kruga političara i visokopozicioniranih dužnosnika iu tijelima državne uprave menovanih političkim dikatatom bez ikakve prethodne provjere osnova kompetentnosti i sposobnosti upravljanja državnim resursima koji bi zasigurno, da nije srušena prethodna Vlada HDZ-a ostvarili svoje zacrtane planove stavljanja pod kontrolu svih strateških resursa bez kojih država ne može opostati, a niti postojati. Hrvatske vode, autoceste, šume, kamenolomi, naftna polja, …

Sve je to već bilo dogovoreno, djelomično i ugovoreno, al’ na svu sreću ne i u cijelosti okončano. U tom neviđenom pljačkaškom pohodu sudjelovala je apsolutna većina svih 8 prethodnih saziva Hrvatskog sabora koji su direktno i indirektno ustrojili sustav i „pravne“ okvire koji će im takvo što omogućiti. Država u kojoj se zakoni predlažu i  donose na dnevnoj bazi, idealna su pretpostavka koja omogućuje kriminal i pljačku, te istovremeno i zaštitu sudionika.

Sprega korumpiranih političara i  kvazi uspješnih poduzetnika poput Todorića, Tedeschija, Lukovića, Prke, Radakovića i stotine produkata umreženog korumpiranog sustava ustrojila je sve mehanizme obrane opljačkanog državnog blaga. Pravosuđe, odvjetništvo, sudstvo, tijela kaznenog progona, represivni aparat, tajne službe, mediji. Sve u službi organizirane grupe kojoj bi skinuli kapu i najveći svjetski mafijaški kumovi.

No, i mafija ima granice,  svjesna što prelazak preko nje može donijeti. Hrvatska organizirana grupa „javnoprivatnog“ partnerstva ustrojila je paralelni sustav koji radi ne u službi države i njenih građana, već isključivo u službi opljačkanog kapitala, a regrutiranje članova provodi se unutar vladajuće partije, lijeve ili desne.

A onda odjednom, kao grom iz vedra neba pade neki Ivan Vilibor Sinčić, protukandidat jednom uglednom profesoru kaznenog prava za mjesto predsjednika Republike Hrvatske. Javnost  šokiirana kako se samo taj klinac usudio javno prozvati Todorića, Lukovića i ostalo ugledno društvo hrvatskih biznismena Neugodna situacija čak i za voditelje sučeljavanja za predsjedničke izbore, ne znaju što činiti. Prekinuti ili nastaviti emisiju? No, direktno emitiranje odbacilo je takvu mogućnost, I kandidat Milan Kujundžić svoje zasluge ima. Prva crta bojišnice odradila svoje.

I Sinčić i Kujundžić izgubili, a Hrvatska pobijedila.

MOST NIJE POJAVA, MOST JE NUSPOJAVA KOJA SE ŠIRI I UNIŠTAVA!

Nema Ive Josipovića, nema Jadranke Kosor, nema Slavka Linića, nema Zorana Milanovića. I još mnogih drugih koji ni sanjali nisu da im netko može oduzeti njima najslađe i u životu najvažnije, a to je vlast i moć.  Sjetimo se samo bivšeg ministra pravosuđa Orsata Miljenića i bahatih nastupa kojim je za osumnjičene osobe izjavio kako im ne treba davati  prava, jer kakva prava dati kriminalcima. Osumnječenici po Orsatovom ustroju pravosuđa su i prije suđenja već osuđeni kriminalci.

A Tomislav Saucha je ipak izuzetak, pa će predsjednik saborskog odbora za pravosuđe Arsen Bauk ubuduće preispitivati skidanje imuniteta nekome kome je nestalo stotine tisuća ili više milijuna kuna gotovine iz Vlade Republike Hrvatske. Orsat Miljenić kao vrstan pravni stručnjak sada šuti. U brojnim drugim slučajevima saborskim odborima za pravosuđe dostavljene su prijave za teška kaznena djela i kršenja zakona od strane čelnih osoba državnog odvjetništva i USKOK-a, a odbor za pravosuđe niti jedne riječi o tome.

Niti jedno pitanje prema glavnom državnom odvjetniku Dinku Cvitanu koji je satima ispitivan o svojim željama, uglavnom povećanim proračunskim sredstvima, a bez ijednog pitanja o nezakonitom trošenju tog državnog novca kroz plaćanja sudskim vještacima i po 11 puta većoj cijeni od propisane, krivotvorenju službenih isprava, nedonošenju državnoodvjetničkih odluka po 6 i više godina, te ostalim kršenjima zakona i zlouporabama.

Nije reagirao niti Arsen Bauk niti njegovi prethodnici u Odboru za pravosuđe u kojem stoje pune ladice dokaznog materijala običnih građana koji za razliku od Tomislava Sauche nemaju zaastupnički imunitet, pa nemaju što izgubiti. Nije reagirao niti Orsat Miljenić kao bivši ministar pravosuđa kojem su dostavljene brojne prijave o nezakonitom radu državnog odvjetništva i USKOK-a, a koje su i javno objavljene.

Jer, prema Orsatu i Arsenu, ministarstvo pravosuđa i saborski odbori nadležni su sankcionirati nezakonit rad državnog odvjetništva isključivo kada se radi u zaštiti prava članova SDP-a, ali ne i običnih građana koji su pretrpjeli znatno veće zlouporabe tijela i institucija države nego je to njihov član Tomislav Saucha koji je zbog 7 dana pritvora doživio šok, kao da je odležao sedam tisuća dana u Sibiru.

U jednoj televizijskoj emisiji Radimir Čačić rekao je kako je MOST pojava koja će vrlo brzo nestati sa političke scene. No, kako stvari stoje MOST je nuspojava zbog koje su mnogi već odstranjeni sa korumpirane hrvatske političke scene. Aktualni saziv Hrvatskog sabora i politička scena već sada izgledaju poprilično drugačije.

Stoga, MOST-ovci Vaša misija tek počinje i još niste ni na pola puta. Ili u suprotnom, postat ćete pojava koja će ubrzo nestati, kao što je to rekao nekad bivši HNS-ovac, sada reformist Radimir Čačić.

POLITIČKA ELITA ODGOVORNA ZA NASTANAK, A MOST I ŽIVII ZID ZA PAD AGROKORA!

Sve prethodne Vlade, saborski zastupnici,  ministri financija i gospodarstva, te pod njihovim upravljanjem države političkim dikatatom imenovini predstavnci tijela državne uprave odgovorni su za kriminal kojim je u 25 godina opljačkana imovina i uništeni ključni postojeći gospodarski resursi.

Pogodovanje određenim intersnim grupacijama te s druge strane uništavanje malog i srednjeg poduzetništva koji ne pripadaju interesnim skupinama, jedan je od brojnih alata kojim se odigravala neravnopravna tržišna utakmica u kojoj je sudačku ulogu odigrala korumpirana politička elita. Svjesno uništavanja vrijednosti imovine i tvrtki u državnom vlasništvu model je po kojem  se već više od 25 godina u bescjenje prodaje odnosno točnije rečeno  predaje imovina države  u vlasništvo nekolicine privilegiranih poduzetnika.

Teško je i nabrojati sve bivše političke dužnosnike koji su prodefilirali Agrokorom, a prije toga sa moćnih pozicija tom istom Agrokoru pogodovali. Neravnopravna tržišna utakmica zaustavila je brojne projekte u raznim segmentima gospodarstva. Zašto? Zato što gazda Todorić u svom portfelju i strateškom planu razvoja ima obuhvaćeno sve grane gospodasrtva, od poljioprivrede, stočarstva, proizvodnje hrane, energetike, turističkih djelatnosti, zdravstva, osiguranja, banaka, marketinga, televizija, pa sve do prodaje novina, poštanskih usluga, mjenjačnica, tgovina mješovite robe, ili jednom rječju od igle do lokomotive.

Za sve građane i poduzetnike vrijede jendi zakoni, a za gazdu Todorića niti jedan. Liste srama za sve poduzetnike, ali ne i za Tedeschija,Todorića i odabrane. Ipak je to porezna tajna, kaže ministar Marić. Hapšenje poduzetnika i građana za reprogramirane kredite, ali ne i hapšenje za odabrano društvo velikih poduzetnika koje se zadužilo u milijardama kuna i izbjeglo plaćanje poreza. Za takve je Slavko Linić na brzinu sklepao institut predstečajne nagodbe kojom će se pošteni i mali vjerovnici uništiti, a veliki i ugledni vjerovnici sa bankarima dogovoriti. Ravnopravna tržišna utakmica, čudo jedno.

Poticajno za sve one koji su planirali napustiti ovu ispaćenu opljačkanu Lijepu našu, ako su slučajno i bili u razmišljanju ostati ili otići. Tek rijetki pojedinci iz proteklih osam saziva Hrvatskog sabora, ne računajući ovaj aktualni, uspjelo se odhrvati i ne sudjelovati u za državu i njeno gospodarstvo pogubnoj gospodarskoj politici kojom je cjelokupno gospodarstvo bilo podređeno interesima bankarskog lobija koji je oko sebe okupio samo one odabrane u koje spada i sam Ivica Todorić.

No, Ivica Todorić i Agrokor jesu najveći, ali ne i najodgovorniji za sadašnje alarmantno stanje koje na koljena baca velike vjerovnike koji su uglavnom i sami dijelom te hobotnice. Privatizacijska pljačka kojom se državna imovina pretakala u privatno vlasništvo po modelima koji ne postoje na ovoj kugli zemaljskoj.

Menadžerski krediti, kupnja gospodasrkih divova poput PIK BELJE i dr. po 1 kunu uz optis obveza prema državi, privatizacija Croatia osigurnaja i Hrvatske poštanske banke putem dokapitalizacije kao i gotovo sve ostale privatizacije i akvizicije kojima su upravitelji državnom imovinom pogodovali odabranim velemajstorima čiji su se poduzetnički pothvati bazirali na preuzimanju i raspodjeli plijena, u konačnici najveću su korist donijeli političkim strukturama koje su se itekako okoristile na štetu građana.

Milijuni, a slobodno možemo reći milijarde, eura nalaze se na inozemnim računima političara, te bankara i uglednih hrvatskih gospodarstvenika. Malo političari, pa malo gospodastvenici, te uz njih ekonomski stručnjaci koji naciji daju savjete iz svih za državu bitnih segmenata gospodasrtva. Energetika, turizam, nafta i naftna polja, bankarski sustav, i tako u krug. Oni nemaju ni poreznih obveza, ni kredita. Tek malo problema sa porijeklom imovine i stečenih milijuna. No, i to je riješeno zakonom kojim se kontrola porijekla stečene imovine do 2005.g. ne može provesti.  

Kako stvari stoje pomiče se i ta granica, jer ipak treba zaštititi malverzacije i pljačku od 2005.g. do danas. Mislili su da im je dovoljno, pa se prevarili.

PRAVOSUDNI SUSTAV KAO SERVIS ELITA

Pravosudni sustav ustrojen je upravo po mjeri političkih elita i ne više od 50-ak sveprisutnih poduzetnika u gotovo svim segmentima gospodarstva. I sada bi ta ista država koja im je sve to omogućila trebala voditi brigu i izdavati jamstva, kao da im već nije izdala u milijardama kuna. I ne samo jamstva, već i bespovratna sredstva i poticaje za razne segmente koji su prema potrebi u određenom trenutku proglašeni strateškim za razvoj gospodarstva. Strateški važna poljoprivreda, pa strateški važna metalurgija i brodogradnja, ovisno o tome koje su tvrtke u bescjenje preuzete od države pa im još kao privatnim poduzetnicima država  i svježeg bespovratnog kapitala treba osigurati.

A za malo i srednje poduzetništvo ništa. Obrtništvo ništa. A najljepše i najčišće more na svijetu,kao da ga nema.  Ali, Agrokor i dobavljači Agrokora, poseban su interes države i političkih elita. Zašto? Tko je odgovoran za poslovanje vjerovnika koji su pristali isporučivati Agrokoru robe i usluge pod uvjetima koje su oni sami međusobno dogovorili i ugovorili? Tko treba preuzeti rizik,  je li država ili dobavljači- vjerovnici koji su od isporuke roba i usluga ostvarivali enormne prihode i dobit?

Ne tako davno, još prošle godine, imati ugovor sa Agrokorom bilo je jednako kao i imati garanciju Banke. E pa gospodo draga, ta Banka je sada na koljenima pa pomozite Vi njoj, ali bez države. Od države ste i više nego dovoljno već dobili, a za sve vas je bolje da se ne vraćamo u povijest, jer ćete polagati račune i način na koji ste stekli vlasništvo tvtki. Ostvarivanja enormnih prihoda u proteklih dvadesetak godina odlično ste  podnosili, pa na vama leži i rizik opstanka na tržištu. U uređenim državama i poslovnom svijetu poslovni rizik preuzimaju sve ugovorne strane, u ovom slučaju  i Agrokor i dobavljači i bankari i investitori, bilo ruski ili oni zapadni.

E pa sad izvolite i svi skupa preuzmite odgovornost, jer dio tržišne utakmice predstavlja i preuzimanje rizika za ostvarivanje poslovnih rezultata i opstanak na tržištu.

A država i njeni građani, dali su vam i previše.

Oprostite, ne dali, vi ste to sami uzeli.

Foto:FaH



Komentari
Share Button