Mate Bašić: Znači, FRANCUSKE novine pokrenule peticiju za smjenu HRVATSKOG ministra?!?

svibanj 26, 2016 maxportal
Share Button

ANTONIO NEGRI je optužen za 17 ubojstava kao glavni vođa Crvenih brigada i planer otmice i ubojstva premijera Alda Mora te američkog generala Doziera, zapovjednika južnog krila NATO-a. Dva ubojstva Negri je priznao.

Mate Bašić

Piše: Mate BAŠIĆ

Pod ingenioznim višesmislenim naslovom, u kojemu svaka riječ zvuči kao da cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče. svoj trohej zaglušljivi, svoj zvučni, teški jamb- ZGRAŽANJE NAD HRVATSKIM MINISTROM KULTURE – prispodobljuje riječki Novi list (štiteći tradicije svojega osnivača starčevićanskoga pravaša, prije no što se ono odmetnuo u onu “nenaravnu koaliciju”, Frane Supila, naime) kako su “francuske novine Liberation objavile otvoreno pismo u sklopu kojeg su pokrenule peticiju za smjenom hrvatskog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića.”

Polako, polako, dobri ljudi!

Znači – ako je to uopće moguće razumjeti?! – FRANCUSKE su novine pokrenule peticiju za smjenu HRVATSKOG ministra?!?!

Ima, doduše, neki sličan napis i na web-stranici N1, no ne valja se na to osvrtati: N1 se navodno ne nalazi na Popisu elektroničkih medija u Hrvatskoj što, gospodo draga, pak znači da – ništa što N1 objavljuje, nije u Hrvatskoj uopće objavljeno (što je vama, sigurno, nevjerojatno, ali eto, život je na sjeveru takav!) !

– Pismo su među brojnim intelektualcima potpisali i TALIJANSKI MARKSISTIČKI TEORETIČAR Antonio Negri, profesorica na KALIFORNIJSKOM Berkeleyju Judith Butler, konzervativni (sic ?!) FRANCUSKI filozof Alain Finkielkraut i TALIJANSKI književni nobelovac Dario Fo:

13244664_1752907204977755_2160229173280279362_n[1]

Zlatko Hasanbegović iskorištava nasilje totalitarstičkih režima kako bi diskreditirao borbu protiv fašizma. On nije izabran zbog svojih kompetencija u području kulture, već kako bi promovirao ideologiju koju zastupa. U svojim govorima i publikacijama on u pitanje dovodi povijesne istine i osnovne vrijednosti naše političke unije” – navodi se u pismu koje su objavile novine Liberation

– a objašnjava objektivni riječi Novi list, domećući – kako dobro i “pravilno” obaviješteni Liberation piše da je jedan od prvih Hasanbegovićevih poteza bilo ukidanje Povjerenstva za neprofitne medije nakon čega se riješio neprijateljski nastrojenih novinara na HRT-u:

– Članove Vijeća za elektroničke medije izložio je ogromnom pritisku što je izazvalo zabrinutost brojnih organizacija, među kojima je i OSCE. Zbog svega ovoga pozivamo na zajedničku akciju jer u Europi i Hrvatskoj nema mjesta ideologiji koju on zastupa. Ovdje nije riječ o slobodi mišljenja ili političkom senzibilitetu, već o izrazu naše privrženosti osnovnih vrijednosti koje su temelj europskog projekta” – navodi se u loše prevedenom pismu, da bi Novi list zaključio:

– Pismo protiv Hasanbegovića potpisali su i bivša premijerka Kanade Kim Campbell, bivši španjolski ministar vanjskih poslova Miguel Ángel Moratinos te poznati europski intelektualci kao što su Etienne Balibar, Chantal Mouffe i drugi. Tu su i poznati francuski aktivisti i lovci na naciste Beate i Serge Klarsfeld, uz konačnu napomenu da su “poznate francuske novine Liberation 1973. pokrenuli Jean-Paul Sartre i Serge July“.

Što sad, dobri ljudi, zar to nije odličan informativni tekstić?

I zar to nije super ideja: ustanu pokojni hrvatski revolucionarci, primjerice rođaci Ante Bruno i Zvonko Bušić, ili se, slučajno, reaktiviraju PREŽIVJELI (oni s Perkovićeve, Udbine, jugoslavenske, komunističke liste za odstrel), pa počnu u peticijama zahtijevati da se smijene, redom: ministar kulture na Islandu, ili u Portugalu, ili u Nizozemskoj, Švedskoj, Danskoj, ne daj Bože, na Malti, koja je također članica EU, ili na grčkoj polovici Cipra?

Razmišljam ne bih li nazvao već ostarjeloga, staroga svojega prijatelja, prof. Nikolu Štedula, čovjeka koji nikada nije pucao u živu metu, čovjeka koji nikada nije potpisao nijednu peticiju za smjenu ministra kulture u Lichensteinu, Škotskoj ili australskom Queenslandu, baš da ga pitam nešto u svezi LOGIKE, falšega “hrvatskoga terorizma” i – for that matter – Antonija Negrija iz Brigatta Rossa, poznaju li se oni uopće?!

ANTONIO NEGRI: OPTUŽEN ZA 17, PRIZNAO 2 UBOJSTVA

– CRVENE BRIGADE PROTIV CRNIH:  Antonio Negri traži smjenu Hasanbegovića! – kaže na to Denis Kuljiš.

“Sjećam se da sam za ”Start” naručivao intervju s njim: bio je u zatvoru kao ideolog i sudionik otmice Alda Mora 1978. godine. Za to, zapravo, nije osuđen usljed nedostatka dokaza – sud nije mogao s potpunom pouzdanošću utvrditi je li njegov glas na snimci razgovora u kojemu se otmica dogovara. Optužen je za 17 ubojstava kao glavni vođa Crvenih brigada i planer otmice i ubojstva premijera Alda Morate američkog generala Doziera, zapovjednika južnog krila trupa NATO-a u Padovi, gdje je pradavao marksisitičku filozofiju na fakultetu. Ta mu djela nisu mogli dokazati.

Osuđen je ipak za sudjelovanje u dva ubojstva, što je priznao. Ako se ne varam riječ je o policajcima koji su stradali u ekploziji bombe na kolodvoru u Bologni (sjećam se tog kafića neposredno poslije preuređenja).

Za Negrijem je Italija raspisala tjeralicu, ali se uspio skloniti u Francusku, koja ga nije htjela izručiti, nego su ga primili u College international de philosophie kod Derride, Foucaulta i Deleuzea. Pošto je zločin priznao, kazna mu je sa 30 smanjena na 13 godina, što je odležao. Mislim da bi se taj terorist, ubojica i bivši robijaš trebao s najvećim oprezom izjašnjavati o političkim pitanjima i ugrozi demokracije u Italiji, Europi ili bilo gdje.

Predsjednik Francesco Cossiga opisao ga je kao ”psihopata” koji je ”otrovao um cijele jedne generacije talijanske omladine.” Ne razlikuje se od bilo kojeg islamističkog terorista, jedino što, na žalost, nije koristio eksplozivni prsluk, nego standardnu terorističku taktiku iz spec-škole u Istočnom Berlinu gdje je Luigi Longo osigurao obuku mladih ljevičarskih kadrova u poljećima 1968.-1973.

Prredavali su im sovjetski nastavnici iz Balašihe. Andrew, Christopher; Mitrokhin, Vasili. The Sword and the Shield: The Mitrokhin Archive and the Secret History of the KGB, Basic Books (2001).”

“A po čemu bi Negri bio suspektan, a recimo, Heidegger ne bi? I po čemu bi Denis Kuljiš mogao biti arbiter njihove vjerodostojnosti, umjesto da se barem malo pritaji?” – veli ( kao i obično, u komentaru na Fejsbuku) Miroslav Ambruš-Kiš. Što je zanimljivo pitanje.

Međutim – tvrdi Goran Raguz – Negri je ubojica i bitanga par exellance.

“Kada on traži smjenu dr. Hasanbegovića, onda je to jasno o čemu se radi. Hvala Denis, umalo mi promaklo –  te svojim riječima, na jeziku sličnomu kojim se služe Novi list, Kuljiš i Ambruš Kiš, pod priručnim naslovčićem: ANTONIO NEGRI, DOBRI DUH HRVATSKE I BALKANSKE LJEVICE, eksplicira:

“Antonio Negri, novi potpisnik još jedne naciboljševički bezuspješne peticije protiv dr. Hasanbegovića, je točno ono što je u suštini i danas hrvatska ljevica. Okorijeli staljinistititoisti i redom potencijalne ubojice s uzorom na ovog beskurpuloznog bandita, pravomoćno osuđenog za samo nekoliko ubojstava. No malo stariji pamte, pamte olovna vremena koja su uz financiranje i pomoć KGB a, UDB e i Stassija, trebala da sruše građansku Europu i od svakog grada u njoj naprave Noriljsk, Auschwitz , Goli, Stolac ili Katyn. Svaki grad, svoj logor. I svoje polje gdje je … na grobovima trava uvijek zelenija… Antonio Negri je patološki ubojica. Po definiciji, ubojica koji ubija bez grižnje savjesti, misionarski, s jasnim ciljem i svojom ulogom u ostvarivanju.

Ako isključimo psihički bolesne likove tipa Hanibala Lectora iz filma, ostaje nam golema masa stvarnih likova kojima je odstranjen svaki moral i osobna veza sa savješću. Svi su isti, isto pravljeni, po istom kalupu, od Feliksa Edmundoviča Djeržinskog, Jagode, Berije, Heidricha, Himlera, zapovjednika logora Noriljsk, Auschwitz, Goli ili moj Stolac. Svuda je tu mentalno jedan Antonio Negri, samo manje ili više efikasan kod likvidacije svog neprijatelja, kako god mu ga ideologija definirala. On ubija jer je to povijesna nužnost, točno onako kako ju je Robespierre definirao kada je inaugurirao doktrinu “crvenog terora” i poslao Josepha Fouchéa da pokolje Lyon.

Postavio je model ponašanja i za Lubjanku i njene podrume ili za Che Guevaru koji Titovim poklonom pištoljem TT ubija trudnicu metkom u potiljak ili kada Hoes (sic!) pred vratima Aušvica odvaja mog prijatelja da mu radi, a suprugu i djecu mu šalje u plinsku komoru. To je Antonio Negri, to je socijalistička ideja u praksi i to je potpisnik pisma u Liberationu kojim moralna savjest ljevice traži smjenu dr. Hasanbegovića?!…

Za malu opasku, Liberation je osnovao Jean Paul Sartre, “obiteljskim” krugovima poznat po ‘anegdoti’ iz 1942.g. kada je dobio posao profesora filozofije u gimnaziji od Židova koji je to jutro odveden od Višijevaca. Poznato je da nije bio gadljiv… Nije ni hrvatska ljevica. Ona i sada crveni teror i masovne ubojice tumači historijskom nužnošću. Slažem se. Njena historijska nužnost je bitanga i ubojica poput Negrija. I jedino njeno lice bez maske.”

ŠTO JE TO LA LIBERATION?

Dobri ljudi, koliko se ja kužim u te nesporazume – a kako vidimo, nije puno, čim to dijelim s vama! – stanoviti genijalci iz “sve fašistiodnije Republike Hrvatske kako dugo toplo ljeto stiže”, koji su pokrenuli tzv. meždunarodnaju komunističkaju peticiju, propuštaju napomentu što je to La Libération danas, koji tako hrabro na volej pruža tekstiće riječkom Novom listiću, barem kako to površno opisuje najnepouzdanija enciklopedija na svijetu, dakle, Wikipedija (barem za one koji znaju engleski, a gdje se najvjerojatnije ne ubrajaju mozgovi više puta gorespomenutoga riječkoga Novoga lista):

– Sixty-two employees (including 35 journalists, such as Antoine de Gaudemar, chief editor, Sorj Chalandon, who was awarded the Albert Londres Prize, both present since the 1973 creation of Libé, or Pierre Haski, deputy editor, present since 1981, were about to resign end of January 2007 (on a total of 276 employees). With the 55 others employees who left the newspaper end of 2005, this makes a total of about 150 persons who were dismissed since Rothschild’s entrance to the capital, not including tens of resignations (Florence Aubenas, Dominique Simonnot, Antoine de Baecque, Jean Hatzfeld). In May 2007, former Libération journalists, including Pierre Haski or Pascal Riché (Op-Ed editor of Libération) created the news website Rue 89. In 2014, the newspaper once again found itself in the news, following a public dispute between its journalists and shareholders over the future of the newspaper. In the face of falling circulation the latter had sought to re-invent the paper’s web site as a social network. The editor-in-chief Nicolas Demorand resigned over the row…

HASANBEGOVIĆ KRIV ŠTO JE ŽIV

Dakle, stvari su tu potpuno jasne: dr. Zlatko Hasanbegović još od svojega rođenja (1973.) žestoko neofašistički djeluje protiv Antonija Negrija, komunističkoga terorista i višestrukog ubojice iz Brigatta Rossa, a u svojim zrelijim godinama, počevši od 2007., s vrhuncem na DANAS, žestoko se okomio i na TRADICIONALNI Le Liberation…

Pa, naravno – zaključujem nevježa ja – da revolucionarna napredna srpskohrvatska ljevica u Hrvatskoj sve to kuži.

Evo, prvi ja, pa onda Nenad Stazić (trenutno na Babinom kuku), pa moj prijatelj Viktor Ivančić, onda naš doživotni drug Stipe Mesić koji, eno, ostade bez doživotnog Ureda u Beogradu gdje je bio predsjednik, pa Dragan Markovina, ima nas još u Hrvatskoj, pravilno raspoređenih, oko 23 posto, čini mi se, dobri ljudi – sve mi lipi i pametni čovici…

Ilustracija: Mate Bašić




Komentari
Share Button