ZOKIJEVA JASNA POLJANA: Iljf i Petrov na putu u Silicijsku dolinu

rujan 11, 2014 maxportal
Share Button

Nikako ne razumijem kako to da u redakciji Jutarnjega ne kuže koliko je kontraproduktivno da Robert Bajruši (inače, meni privatno, drag čovjek) piše agitpropovske članke o svojemu školskog kompiću, trenutnom hrvatskom premijeru Zoranu Milanoviću.

Mate Bašić
Piše Mate Bašić

Možda nitko drugi (važan) neće, a on ionko slovi za njegova kućnog biografa, kad ni to valjda nitko drugi (važan) nije htio. Redovito, takvi se Robijevi tekstovi o Zokiju ne protežu do novih informacija, vijesti, otkrića, već je riječ o šablonskom spiniranju manje-više poznatih informacija, rječju – o zamazivanju očiju ionako zaglupljenom političkom publikumu, kao glavnom konzumentu te i takve vrste novinskog štiva.



Najnoviji primjer zapravo je tipičan slučaj lakirovke u čast i slavu premijera: pokušaj dokazivanja (osobito pod ljepljivim, ali krajnje dvojbenim, zapravo, neistinitim naslovom: “BIZNIS ISPRED VISOKE POLITIKE – Milanović odustao od UN-a kako bi nudio projekte u Silicijskoj dolini”?) kako će Zoka Batman Milanović opet konačno spasiti Hrvatsku kad se susretne (ako se susretne, moja je napomena, jer u njegovom slučaju neuputno se u to kladiti!) “s vodećim ljudima pet velikih američkih informatičkih kompanija, IBM-a, Hewlett-Packarda, Microsofta, Oracla i Cisco Systemsa”, i to tijekom jednotjednog putovanja po sjevernoameričko kontinentu, pa još u nekomu od tri grada (New York, San Francisco i Seattle) – samo je to neuspješni, površni nacrt za blijedi kroki, recimo, kroatizirane verzije “Robinzona” Ilje Arnoldoviča Fajnzilberga i Evgenija Petroviča Katajeva i prateće bizarne ostapbenderovštine (kakvu je – evo otkrivam ja ekskluzivno, makar je to teška digresija! – davno ridikulizirao Denis Kuljiš u jednomu svojemu romanu o uvođenju samoupravljanja u svemirske letjelice, dakle, u sam modri svemir, iza uma, iza Boga, kojega je, nažalost, isto tako davno, vlastoručno uništio).

Uputno je kliknuti na link:
http://www.jutarnji.hr/odustao-od-un-a-zbog-sastanka-sa-sefovima-vodecih-americkih-tvrtki/1219037/

E sad, onako od oka procjenjujući, čini mi se kako su i Seattle i NY – koji se u tekstu spominju kao glavne destinacije premijerova američkog storminga – prilično udaljeni od najvećega grada u kalifornijskoj Silicijskoj dolini, San Josea, kojemu je pak treći spomenuti grad, San Francisco, doista relativno bliz, pa premijerov najavljeni itinirer valjda ima neku svoju unutarnju logiku, bijednim smrtnicima malo teže pojmljivu.

Bez obzira na logiku itinirera, međutim, ipak je jedva zamislivo kako će premijer, koji se odlučio ponašati kao puki turist-lobist, uspjeti nagovoriti vodeće ljude “pet velikih američkih informatičkih kompanija” u nešto u što ih nije uspio tijekom dugih godina služenja uvjeriti, primjerice, ni Milanovićev trenutni direktor najmoćnijega državnoga medijskog servisa (HRT) Goran Radman dok je osnivao trgovinsku podružnicu pod nzivom Microsoft Hrvatska i koji je potom skupno direktorovao takvim uvozničkim trgovačkim ispostavama za Jugoistočnu Europu, te za Istočnu i Centralnu Istočnu Europu. A takvoga se lukrativnog biznisa – zar to nije suicidalno dekadentno? – odrekao zbog direktorovanja jednim pišljivim HRT-om, i to još u doba dok se Milanović nije ni sjetio da je o spasonosnoj suradnji Hrvatske s Microsoftom mogao razgovarati s Radmanom izravno, pa ne bi morao sad za rukav vući Satya Nadalla, opakog ćelavca koji ne zna ništa bolje nego otpuštati radnike, i to njih čak 18.000 odjednom, nije davno bilo.
Naravno, pod uvjetom da je Radman u onaj svoj Microsoft-zeman ikoga od Amerikanaca ikada u išta uvjeravao, nužna je ograda.

Zoran Milanović na ovu se američku turneju sprema zajedno s DESETEROČLANOM delegacijom: osiguranje i novinari, naravno, ni ovoga se puta ne broje, oni idu u paketu. Ne zna se još niti hoće li i ovoga puta u službenu delegaciju “na vlastiti poziv” (u “službeni neslužbeni”, “radni posjet”, kao u slučaju Australije, premda Željko Trkanjac u okviru teksta tvrdi da je “JASNO da je ovaj put pod okriljem vlade SAD-a”, samo što, nažalost, ne kaže kome, zbog čega i po čemu je to “JASNO”, baš šteta!) ponovo biti uključena i premijerova supruga dr. Sanja Milanović-Musić ili premijerov najbolji frend, ministar obrane Ante Kotromanović, iako bi to bilo dobro: s Ozijima i Novozelanđanima Kotoromanović je navodno razgovarao upravo o mornaričkim navigacijskim, radarskim i sličnim kompliciranim uređajima, a “JASNO” je da oni (uređaji) rade pomoću tih nekakvih kompjutora, čipova, tako nešto, zar ne?).

U premijerovoj pratnji – piše JL – bit će “i ministar znanosti Vedran Mornar, bivši profesor na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, odakle dolaze informatički inženjeri” (ne navodi se, nažalost, da je riječ o nasljedniku-vatrogascu genijalnoga, a zbog nečega NEJASNOGA ražalovanoga, SDP-ova ministra Željka Jovanovića, koji je Majku Domovinu zadužio brojnim svojim dosjetkama u Milanovićevu mandatu), “kao i ministar zdravlja Siniša Varga, koji je godinama živio u Kanadi” (NEJASNO je, meni barem, kakve baš veze Vargino svojedobno “bivstvovanje” u Kanadi ima s ovom premijerovom američkom turnejom, no također se nažalost ne navodi da je i ovdje riječ o nasljedniku-vatrogascu SDP-ova ministra Rajka Ostojića, još jednoga iz NEJASNIH razloga ražalovanih stručnjaka, koji je Majku Domovinu trajno zadužio svojom moralnom, etičkom, poslovnom i političkom nekompromitiranošću, kako za Račanova, tako i za Milanovićeva mandata).

– “To su izuzetno ozbiljne multinacionalne kompanije i zato ne želimo biti neodgovorni i izlaziti van s podacima što ćemo ponuditi tijekom premijerova boravka u Americi. Kada se usuglasimo oko tema i programa, izići ćemo u javnost s novim informacijama, kratko su u Vladi komentirali najavu da će Zoran Milanović krajem rujna otputovati u u SAD kako bi razgovarao s vodećim ljudima pet velikih američkih informatičkih kompanija” – RAZJAŠNJAVA se, dakle decidirano, u Jutarnjemu sve ono što ranije nije bilo JASNO, pa pritom sve tomu tako i ostaje: NEJASNO vrzino kolo, magla u sumaglici, prelijevanje šuplje priče u prazan govor: ta, zaboga, premijer putuje kad hoće, kamo hoće, s kim hoće, zbog čega hoće, i račune polaže kome hoće i kako hoće, to je sve što ćemo vam reći, i što nam možete?

Anonimni neki “šefovi uspješnih IT-kompanija”, pak, neki nepoznati “visoki izvori” smješteni “u vodećim hrvatskim IT-tvrtkama” (a koji šefovi, iz kojiih IT-tvrtaka?) – “otkriva” JL – ipak su “prilično oprezni u vezi s Milanovićevim susretom sa šefovima pet informatičkih divova. – Amerikanci će teško naći interes za investiranje u Hrvatskoj jer imamo prevelike poreze, izvoznike se destimulira ogromnim nametima, a godišnje na fakultetu obrazujemo samo 400 IT-inženjera, od kojih polovica odlazi u uprave raznih tvrtki i napuštaju informatički sektor”, govore neimenovani “šefovi”, a zatim opisuju kako su se “hrvatske tvrtke prebacile u Srbiju, a uopće ne treba spominjati koliko je u ovoj industriji isplativije raditi u Austriji ili Irskoj nego u Hrvatskoj”… Uh, jao, ajme, kuku i kukuriku, dobro jutro, topla vodo!

Priložene su uza tekst u JL-u i sličice “petorice velikih”, pa bi se – opet ovako na brzinu – moglo zaključiti kako još jedna Milanovićeva besmislena i skupa turneja (iako, ništa nije skupo kad su vanjski i unutarnji interesi Hrvatske i Hrvata, individualno i kolektivno, posrijedi, upamtimo to jednom zauvijek!) ipak ima nekih, makar očajnički teoretskih izgleda: recimo, ako se u obzir uzme da SVAKI od navedenih pet IT-divova doista raspolaže obrtnim kapitalom koji je veći od hrvatskoga javnoga, odnosno državnoga duga (34 milijarde eura), čak veći i od hrvatskoga ukupnoga brutto domaćega proizvoda (43 milijarde eura), može se premijer očajnički, ali teoretski optimistično, nadati da će se MAKAR JEDNA od njih adekvatni postotak vlastita kapitala usmjeriti u sanaciju toga hrvatskoga gospodarskoga čuda.
Primjerice, na takav bi se korak iz ideološke solidarnosti mogla odlučiti – ili bi mogla nagovoriti i ostale IT-magnate, kojima JL znakovito navodi stranačke sklonosti, da zajednički podijele teret i rizik te zamišljene milosrdne, humanitarne akcije – drugarica Meg Whitman, gazdarica u SOUR-u Hewlett-Packard, kao svjesna i aktivna članica Komunističke partije Američkoga Sojuza (s kakvom jednom sličnom povijesnom strankom Milanovićev SDP vežu neke daleke uspomene, da sad ne potežemo već dosadno i notorno pitanje pravnoga, ekonomskog, političkog i ideološkog naslijeđa između SKH i SDPH, koga to još zanima?)

A kakve veze sa svime time, na kraju balade, odnosno teksta u JL-u, ima “povijest američkih ulaganja u Hrvatsku”, kakve veze imaju Boeing, Bechtel, Žužul, Sanader, pa čak i predsjednik Ivo Josipović i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, koji će interese Hrvatske zastupati na godišnjem zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda od 21. do 25. rujna?

Ne sudite naprečac, dobri ljudi, i ne sudite unatrag, ta tek spin je to: nemaju oni nikakve veze s time.

Kako bi uopće i mogli imati veze s time što se trenutni hrvatski premijer ponaša kao autsorsirani trgovački putnik, kao turistički lobist-švercer?

Preciznije, nemaju oni veće veze s time osim one koja je jednostavno i JASNO opisana u JL-u: “Hrvatsku će u New Yorku zastupati predsjednik Ivo Josipović, a 2015. u UN će otići Milanović. Obojici takav raspored ide na ruku jer ove godine su predsjednički, a sljedeće parlamentarni izbori i sudjelovanje na Općoj skupštini spada u neslužbeni dio predizborne kampanje.”

Citirana su dvije rečenice uistinu genijalne: oni koji znaju čitati ovakve tekstove, neće prepoznati samo da se u njima Josipovićeva ovogodišnja nazočnost na zasjedanju Generalne skupštine UN-a sugeracijski opisuje kao “trčanje počasnog kruga” uoči izgubljenih (predstojećih) predsjedničkih izbora, zbog čega dogodine u New York on neće ni moći putovati u svojstvu predsjednika, već će JASNO uočiti kako se podrazumijeva i to da će isti takav “počasni krug”, iz istoga luzerskog razloga, dogodine “istrčati” i Milanović!

Oni pak koji se, krajnje nepromišljeno, zalijepe za sam kraj toga stilistički sjajnog citata, gdje JASNO piše da “sudjelovanje na Općoj skupštini spada u neslužbeni dio predizborne kampanje”, pa prznički i cjepidlački pomisle kako bi se “neslužbeni dijelovi predizbornih kampanja”, poglavito u inozemstvu, i još poglavitije, u prekomorskom inozemstvu, poput južnoazijske Oceanije, Sjeverne i Južne Amerike, trebali plaćati iz “neslužbenih” tj. privatnih ili stranačkih džepova, a nikako iz državnog proračuna, e, takvi bi morali razmisliti o vlastitim kapacitetima, prvo, u pogledu političke tolerancije, a drugo, u pogledu vlastitih mozgovnih kapaciteta.

Jer, takvima sigurno onda neće biti jasno niti što točno i što konkretno znači još ranije ispisana rečenica: “Iz Vlade neslužbeno odgovaraju da će se pozitivni rezultati predstojećeg posjeta vidjeti relativno brzo.”

Riječ je, JASNO, o idiotima. Poput mene. Kojemu su Iljf i Petrov davno jednom bili prvi pročitani knjiški kompletić u životu. Eto odakle sve to potječe.



Komentari
Share Button