Na dan 23. svibnja ove godine navršit će se točno 200 godina od rođenja Ante Starčevića, jedne od najumnijih glava što ih je dao hrvatski narod. Još za života prozvali su ga Ocem domovine. Prigoda je to da se podsjetimo tko je bio Ante Starčević.
Hrvatski političar, pravnik i književnik Ante Starčević rođen je 23. svibnja 1823. u mjestu Veliki Žitnik pokraj Gospića kao sin Jakova i Milice, udove Čorak iz Široke Kule, pravoslavke koja je primila katoličku vjeru prije udaje za prvoga muža.
Pučku školu je pohađao u Klancu; uz potporu strica Šime Starčevića, koji je bio župnik u Gospiću i znameniti jezikoslovac. Školovanje je nastavio u Zagrebu gdje je 1845. završio gimnaziju. U Zagrebu je studirao filozofiju na Kraljevskoj akademiji. U namjeri da postane svećenik, otišao je nakon toga u sjemenište u Senj, a potom je u Budimpešti upisao studij teologije i filozofije. Doktorsku titulu iz filozofije stekao je 1846.
S obzirom na društveno-političke okolnosti Starčević je odustao od svoje prvotne namjere i odlučio posvetiti svoj život borbi za neovisnu i samostalnu Hrvatsku.
Protivio se Vuku Karadžiću
Pored političkog rada on se cijeli svoj život bavio i novinarstvom, književnošću, filozofijom, filologijom i poviješću. Još tijekom školovanja priklonio se ilirskom pokretu, ali se protivio jezičnim koncepcijama Vuka Karadžića i njegovih sljedbenika u Hrvatskoj. Imenovali su ga velikim bilježnikom Riječke županije 1861. godine, gdje je napisao četiri županijske predstavke, kojima je odredio svoje političko stajalište.
Iste godine je Starčević osnovao Stranku prava s Eugenom Kvaternikom i Perom Vrdoljakom, ti su spisi postali osnova njihovog političkog djelovanja. Htio je samostalnu Hrvatsku, a s Monarhijom bi bila povezana samo ugovornim odnosom između kralja i hrvatskog naroda. Otud i njegov slogan „ni pod Beč, ni pod Peštu, nego za slobodu, samostalnu Hrvatsku“ U Naputku za pristaše Stranke prava, zauzeo se za otvorenost svim slojevima društva te različitim vjeroispovijestima. Smatrao je da je to preduvjet nacionalnog jedinstva.
Kao narodni zastupnik ušao je šest puta u Hrvatski sabor: 1861., 1865., 1871., 1878., 1884. i 1890.
Preminuo je 28. veljače 1896., a pokopan je po vlastitoj želji na groblju sv. Mirka u zagrebačkim Šestinama među seljacima. Sprovod je bio dva dana nakon smrti, a ispratilo ga je više od 30.000 ljudi.
Tko je bio dr. Ante Starčević?
Ante Starčević je jedan od onih hrvatskih političara koji je imao snage oduprijeti se svim političkim strankama u tadašnjoj Hrvatskoj, ostavši cijeloga svog života dosljedan – i dosljedno osamljen – u svojim političkim idejama i shvaćanjima, našavši podršku tek u odabranom krugu intelektualaca, književnika, studenata i nacionalno orijentirane omladine.
Osnivač i vođa pravaškog pokreta, koji se počeo cijepati još za njegova života, uporni zagovornik demokratizma, beskompromisni borac protiv sužanjstva, vizionar slobodne Hrvatske, antiklerikalac i buntovnik, Starčević je bio oštar na jeziku i peru kao nitko u njegovo vrijeme. O Starčeviću je u pojedinim razdobljima, kao i danas, bilo jako malo govora, a njegove su misli bile zanemarivane ili krivo tumačene, pa se zbog toga oko njegovog djela i imena nakupilo puno predrasuda.
Bio je političar, ideolog i književnik, no danas je u Hrvatskoj gotovo nemoguće u knjižarama kupiti bilo koje Starčevićevo djelo. Jednako tako malo ili gotovo ništa nije napisano o 127. godišnjici njegove smrti.
Krleža o Starčeviću
Cjelovit prikaz Starčevićeva lika i djela dao je najsažetije i najispravnije Miroslav Krleža u svom predgovoru knjizi Krste Hegedušića Podravski motivi ( Zagreb, 1933.) , gdje kaže:
“Najlucidnija naša glava koja je našu stvarnost promatrala najpreciznijom pronicljivošću i koja je o toj stvarnosti dala slike za jedno čitavo stoljeće književno i govorničko najplastičnije, jest glava staroga Ante Starčevića”.
Zatim nastavlja:
”A kao Starčević, tu našu stvarnost nije gledao tako jasno ni jedan naš umjetnik onoga vremena”.
Krleža govori kako je Starčević bio “jedini temperament i jedina glava koja je umjela da se uzdigne mjestimično do proročke snage jezičnog izraza”. I ne samo jezičnog.
Misli Ante Starčevića
Mnoge misle Ante Starčevića vezane za položaj i probleme čovjeka pojedinca te Hrvate i Hrvatsku i natuknice o ”svijetu” su više nego aktualne i dan danas.
”Puk bez svakog morala ne može pod nikakvom vladom, u nikakvom društvu sretan biti.”
”Bez materijalna blagostanja i morala ne može biti ni intelektualne snage, pa gradile se škole, i namještali se učitelji kakve tko hoće.”
”Glavno sredstvo, upravo načelo zle politike stoji u tom, da se na najviše časti, u najviše vlasti postavljaju ljudi što je moguće hrđaviji i nesposobniji, a za uzdržavati se i za napredovati, pripravni su i brzi na svako zlo, na svaku krivicu.”
Hrvatskoj danas nedostaje političara Starčevićeva kova Hrvatskoj i Zagrebu, danas više nego ikada nedostaju političari Starčevićeva kova koji će našu stvarnost promatrati najpreciznijom pronicljivošću, koji će imati snagu da se odupru svim političkim strankama u današnjoj Hrvatskoj i Zagrebu, vanjskim silnicama i ukazivati na položaj i probleme čovjeka pojedinca.
U zemlji i gradu u kojoj je politika postala najunosnija djelatnost, gdje se partikularni stranački interesi stavljaju iznad općeg interesa, gdje hrvatska izvrsnost listom napušta zemlju gdje Hrvatska odumire teško je očekivati prave reforme i promjene bez osoba- političara Starčevićeva kova.
Možda su knjige i djela Ante Starčevića upravo zato i nedostupna u mnogim knjižarama, a možda zbog toga službena gradska izaslanstva uporno izbjegavaju odati počast i dužno priznanje Anti Starčeviću.
„Ja sam od djetinjstva naučio svaku stvar zvati njezinim pravim imenom. Od toga načela i običaja, kad bih i mogao, ja neću za ničiju volju odstupiti, nego ili ću govoriti iskreno, kako mislim, ili, ako to nije dopušteno, ja ću mučati.”
Pero Kovačević/press
