Lordan Zafranović ponovno se našao u središtu pozornosti nakon što je Ljubljanski međunarodni filmski festival odlučio da neće prikazati njegov film “Zlatni rez ’42 – Djeca Kozare”. Odbjen je zbog “estetske razloga”.
Zafranović je tu slovensku odluku podijelio s javnošću tijekom beogradskog Sajma knjiga, gdje je predstavio spomenuti film i svoju knjigu “Anatomija zla”. Pred publikom je pročitao pismo koje je uputio umjetničkom direktoru ljubljanskog festivala, Simonu Popeku, i detaljno objasnio koliko ga je pogodila odluka da se film ne uvrsti u program ovogodišnjeg festivala.
Zafranović je u pismu istaknuo uvjerenje da je upravo Slovenija, poznata po svojoj objektivnosti, trebala biti idealno mjesto za prikazivanje filma o strahotama u Jasenovcu. Smatrao je kako će slovenska selekcijska komisija imati dovoljno hrabrosti da prikaže to djelo i kritički ga ocijeni u mirnom okruženju.
Posebno je naglasio kako je od Popeka očekivao barem osnovno stručno mišljenje o filmu, budući da mu je materijale poslao više mjeseci prije donošenja konačne odluke o selekciji. Međutim, nikakav odgovor od umjetničkog direktora nikada nije dobio, što je dodatno pojačalo njegov osjećaj ignoriranja.
Redatelj je svoje pismo upućeno slovenskom kolegi zaključio vrlo izravnim riječima, ne skrivajući duboko nezadovoljstvo takvim ishodom.
Popek nagađanja o političkim motivima odbacuje, ističući da su razlozi isključivo estetske prirode te da selektori pogledaju otprilike 500 filmova, ali u program uvrste tek stotinjak, piše rtvslo.si
Festivalima nepoželjna roba
Festivalima je film “Zlatni rez ’42 – Djeca Kozare” festivalima je nepoželjna roba. Zafranović tvrdi da je riječ o “tihoj cenzuri” i strahu festivala od političkih reakcija, dok festivali šute ili se pozivaju na programske i estetske kriterije.
Cannes ga je odbio bez ikakvog obrazloženja, Berlin ga prema Zafranoviću “nije ni pogledao”, a Karlovy Vary su ga odbili bez objašnjenja. Ljubljanski LIFFe jedini je dao službeni razlog – “zbog estetskih razloga”, što je Zafranović protumačio kao politički motiviranu blokadu.
Film je od početka imao politički teret koji ga je odveo daleko od umjetnosti. Financirali su ga Aleksandar Vučić i Milorad Dodik, obojica ga koriste kao dokaz vlastite “brige za srpsku djecu Kozare”, pa je cijeli projekt u Beogradu predstavljen kao državna propaganda.
Flm koji traje četiri i pol sata je i prije prikazivanja izazvao brojne kontroverze i mahom negativne reakcije javnosti. U Hrvatskoj je dočekan masovnim otporom – ne samo u javnosti nego i među samim sudionicima projekta.
I srpska filmska scena otvoreno se okrenula protiv beogradske premijere. Nekoliko glumaca i redatelja odbilo je pojaviti se na događaju koji je vlast pretvorila u politički ritual. Najglasniji su bili oni koji su upozoravali da se film koristi kao državni alat za “nacionalnu pedagogiju”, a ne kao umjetničko djelo.
Neki su to učinili tiho, bez izjava, drugi su otvoreno rekli da ne žele biti dio Vučićeve i Dodikove političke predstave. U beogradskim filmskim krugovima govorilo se da je premijera bila “državni event”, a ne filmska večer.
Glumci iz Hrvatske odbili su doći na beogradsku premijeru. Prvi se oglasio Rene Bitorajac, koji u filmu igra Maksa Luburića, poručivši da ne želi sudjelovati u političkoj predstavi. Nakon njega javio se i Ivan Zafranović, redateljev sin, koji se otvoreno distancirao od načina na koji je film iskorišten: rekao je da je “duboko razočaran” i da se ograđuje od političke manipulacije. Time je beogradska premijera ostala bez ijednog hrvatskog glumca – što je najjasniji znak da je film postao politički pamflet, a ne umjetnički događaj.
Megy M./Foto: Kuća Ive Andrića
