Zanimljiv je i svakako simboličan nastavak zasjedanja Sabora na godišnjicu međunarodog priznanja obnovljene hrvatske države.
PIŠE: Marko Ljubić
Nazad 28 godine pokojni predsjednik Franjo Tuđman je na čelu svenacionalnog pokreta HDZ-a predvodio hrvatski narod iz pobjede u pobjedu, a međunarodno priznanje tih pobjeda je bilo utoliko uvjerljivija globalna pobjeda, ukoliko su pravila po kojima je Tuđman sa svojim narodom to morao ostvariti, bila gotovo nakaradna, izopačena i najava sumraka Europe, koja je u snovima porobljenih naroda do tada bila san.
Taj san upravo “europejci” Andreja Plenkovića sve izraženije pretvaraju u ružnu zbiljnost. Sva tadašnja pravila, ona koja su se primjenjivala, a ne ona pisana, kao i suci, bila su na strani srpskog agresora i, zašto ne reći, zločina i zločinca. Utoliko je pobjeda bila veličanstvenija. I nije bila jedina, s njom je hrvatski narod ušao u pobjedničko razdoblje koje ga je obilježilo, a usprkos sasvim drugačijeg rukovodstva, pobjedničke navike i refleksi su djelomično ostali.
Dio tog pobjedničkog refleksa hrvatskog naroda vidjeli smo pretprošloga ljeta u Rusiji, jer, iako se pobjeđivalo na nogometnom terenu, nisu to bile ni izbliza samo pobjede u nogometnom natjecanju, niti su te pobjede proslavljali samo navijači. Posrnuće rukovodstva države i njegova golema udaljenost, pa i suprotstavljenost prema Tuđmanu pobjedniku vidjela se najbolje u programskoj i izvedbenoj organizaciji dočeka pobjednika, gdje je država učinila sve kako bi stotine tisuća ljudi, oduševljeni i pobjeda željni narod, koji slavi nacionalnu pobjedu pretvorila u navijače.
Današnje zasjedanje Sabora mene zato podsjeća na jednu zgodu iz sjajnog stripa Zagor. Tuđmanov HDZ je vozio pobjednički slalom, iz koga je nastao zlatni olimpijski ekvivalent Kostelića, a Plenković me podsjeća na urnebesnu i istodobno pogibeljnu zgodu bucmastog Meksikanca Felipea Cayetana Lopeza y Martineza – Chica, koji u jednoj od avantura sa Zagorom bježi na skijama s planine, pri čemu Zagor naravno, uspješno izbjegava zamke, a Chico nespretan kakav je vrtoglavo juri niz strminu i zapomaže da mu skloni netko golemo stablo s puta.
Nitko nije sklonio stablo, Chico se razbio, ali, strip je to koji nema smisla bez njega, pa je preživio i zaliječio rane tonama mesa kojima ga je nakon toga njegovao Zagor.
Danas HDZ neodoljivo podsjeća na Chica, s tom razlikom što je Chico bio nespretan, a hadezeov Chico Plenković namjerno usmjerava stranku u drvo.
Božinovič, Obuljen, Bačić, Jandroković, Mikulić, Prgome,t Đakić, Brkić zvani Plenković, s još više imena nego Chico juri niz planinu, a SDP im postavio balvan, koga je Željko Jovanovič usjekao negdje kod Delnica i dovukao, te ukopao na stazu.
Balvan se zove, kako balvanizirani političar Ivan Vrdoljak veli u Dnevniku NOVA-e TV, znanstvenica i profesorica Blaženka Divjak. Ministrica. Viče narod sa strana, narod koji gleda spust, narod koji se sjeća Tuđmana i njegovih slaloma, spustova i letova, čuuuuuvaj, ljudi se hvataju za kose, okreću glave, neki se mole, ali – hadezeov “meksikanac” juri i briga ga za balvan, koji je sve strašniji i veći.
Neki se među ljudima pitaju – jesu li oni normalni, smiju se i jure u drvo, u najgorem, ako im koja kost ostane na mjestu, ostat će bez jaja. Hm, to baš nisam siguran, ali, ako ljudi pitaju za jaja, valja tako navesti, jel tako? Tek poneki vide problem.
Nije na skijama Plenković, iako se hadezeov “meksikanac” tako zove. Nije on Chico. Nije on ni Zagor, ali u odnosu na viteštvo u stripu, on je svoju kolonu spremio niz strminu, a s njima će u Jovanovićev balvan lupiti i navijači sa strane. Veliki broj ljudi će porazbijati glave.
Spašavajući znanstvenicu i profesoricu Blaženku Divjak, koja je svojom reformom posjekla sve dobro i zeleno što nosi plod godinama unaprijed, Plenkovićev HDZ se ruga godišnjici slavnog događaja i svojoj simbolici. Ta reforma je ismijala i ponizila hrvatsku nacionalnu pamet. Tragimomedija je da upravo HDZ, onaj koji nosi Tuđmanovo ime i okus davnašnjih pobjeda brani tu reformatoricu, političku štetočinu, podupire ju u koloni, a niz strminu su poslali svoje brojno članstvo, tisuće dobrih, poštenih ljudi, koji su osuđeni na razbijanje glava. Ili ostati bez jaja.
Neki će ovu vratolomiju HDZ-a proglasiti opet borbom protiv “komunjara”, jer je SDP zatražio smjenu Blaženke Divjak, no, veze to nema s tim, jer esdepeovci, nisu naročito pametni, što za nasukati ovakav HDZ i nije nužno, jer to može čak i Grmoja, ne žele ništa bitno i korisno s tim ostvariti Hrvatskoj, niti njima u biti smeta Divjak. Oni koriste priliku, kada već balvan ministrica postoji, što snažnije gurnuti HDZ kada su već sami stali na strminu, a ne znaju skijati i pomoći im da se razbiju.
Jer da SDP želi ozbiljno rješavanje problema koje personificira Divjak onda bi zatražili formiranje Saborskog istražnog povjerenstva, koje je suverenist Zekanović u prosincu predložio u svome govoru, pa bi se tek onda s morem teških saznanja zahtjevalo vrlo vjerojatno smjenu cijele Vlade, raspuštanje Sabora, a sumnjam prema mnogim indicijama da ne bi i Andrija Jarak izvjestitelj imao pune ruke ranojutarnjeg posla. Baš je zanimljivo da se toga ne može sjetiti ingeniozni poludržavnik Petrov, ili umovi kao što su necertificirani genije Grmoja i certificirani Podolnjak. Nećemo u to petljati pučkog tribuna Bulja, čovjek je zabavljen nacionalnim interesima.
Jasno je zašto SDP, ili recimo GLAS Anke Mrak Tritaš, Beusa plemenitog ili tranzitologinje svjetskog podglasa Vesne Pusić ne žele Istražno povjerenstvo, jer bi kopanje po financijama, ugovorima, nabavama i biznisima teškim milijardu kuna vjerojatno uznemirilo mnoge među njima ili njima bliske.
MOST?
Oni će izginuti štiteći nacionalne interese, otprilike kao što će Plenković “izginuti” lunjajući po salonima europske oligarhije dok mu kompozicija vukući Hrvatsku juri u susret balvanu na stazi.
Zanimljivo će biti vidjeti i čuti živozidaše, razne zastupnike “delanja”, borce protiv “švicaraca”, antiklijentiste, antikorupcionaše, te združene Suvereniste, Neovisne i Blok.
Barem bi u spomen na velike povijesne pobjede valjalo u Saboru pokazati malo pameti, pa se ne baviti paradom koja je svrha sama sebi, nego rastvoriti utrobu reforme, na čiji su smrad već godinama upozoravali mnogi pametni ljudi, čak i ovi što “delaju” u Zagrebu i Saboru.
To bi barem donekle izgledalo pobjednički, makar na razini utopije. Ovako, cirkusom koji je smišljen da HDZ koji je ionako uškopljen ostane bez jaja i nastavi se kompromitirati pred svojim dojučerašnjim i još uvijek preostalim izbornim tijelom, nemamo čak ni zabavu dostojnu sjajnog stripa i njegovoga junaka Chica.
To bi imalo smisla kada bi ih ovi drugi dobili, no – što će im kada su svi neplodni. Pretvarajući cijelu stranku u Chica, Plenković u biti završava i ostvaruje nekadašnju namjeru Ive Josipovića, koji je okupljao medijsko – pravosudni tim za uništenje HDZ-a.
Marko Ljubić/Foto:ilustarcija
