Predsjednica države, Kolinda Grabar Kitarović, žena koja je dala ogroman doprinos procesu eliminacije ljevičarskog ideološkog naslijeđa komunističkog diktatora Broz Tita i borbi za demokratsku, civiliziranu i domoljubnu Hrvatsku, našla se zadnjih dana u fokusu javne pažnje zbog nekakvih benignih izjava vezanih uz govor na 54. Festivalu kajkavskih popevki i pjesmu ‘došel bu doma, sel si bum pod brajde’.
PIŠE: Dr. Ivica Granić/Foto.FacebookKGK
Na raznim skandalističkim internetskim portalima prikazana je kao obična nekompetentna lažljivica, koja bi se, zbog nekakve izjave o vremenima kada se nije smjelo spominjati niti ime Hrvat a niti Hrvatska, što je svakome normalnome poznato, naciji trebala čak i ispričati.
Pojedini autori, poput Klauškog, idu toliko daleko tvrdeći kako predsjednica svoju ukupnu ‘političku platformu domoljublja’ gradi isključivo na kontrapunktu bivšoj državi i komunističkome režimu. Tobože, komunistička Jugoslavija mora se prikazati što mračnijom kako bi Kolindina verzija ‘novog hrvatskog domoljublja’ bila što privlačnija i zavodljivija, što bi bio, jelte, čisti agitprop.
Kakva crna Kolindina verzija, kakvo crno novo domoljublje, sve su to pitanja na koja bi komunistički agitpropovci trebali dati odgovore, ali odgovora nema niti će ih ikada biti. Za razliku od novih konstrukcija, obmana, manipulacija i tako dalje, na račun predsjednice.
Ako laže koza, ne laže rog
Pravo je pitanje, zbog čega te skupine i grupacije iznošenje gole istine konstantno nazivaju ‘laganjem o prošlosti’, ‘revizionizmom’, zbog čega, dakle, golu istinu nazivaju ‘Orvelovskim prekrajanjem povijesti’ i drugim sličnim agitpropovskim komunističkim besmislicama i bedastoćama.
Nije to, naravski, ništa novog, filojugoslavenski su agitpropovci čak i cijelu prošlu predsjedničku kampanju gospođe Grabar Kitarović ironično, valjda, naknadno okarakterizirali kao ‘Kolindino novo domoljublje’ koje se, tobože, baziralo na ‘lažnoj ugroženosti branitelja’, na ‘lažnoj brizi za branitelje’, na ‘lažima o nenarodnoj i nehrvatskoj vlasti’, na ‘lažima o zatiranju hrvatstva i povratku komunizma’, na ‘lažima o Jasenovcu i ustaškom pozdravu’, na ‘lažima o ćirilici i Srbima’.
Čak su napisali i kako je lažna zastava s kninske Tvrđave koju su branitelji poklonili budućoj predsjednici.
Dakle, po mišljenjima tih filojugoslavenskih trolova, može se zaključiti, ukupna ‘operacija dovođenja Kolinde Grabar Kitarović na Pantovčak’ bila je koncipirana na fiktivnom domoljublju, koje se svodi samo na floskule, šuplje parole, lažna obećanja i brutalne falsifikate.
Zaključno, pa o tim trolovima nećemo više, don’t feed the trolls (ne hranite trolove), jedini cilj gospođe Kitarović bio je osvajanje vlasti na lažima i obmanama, a to je, jelte, glavna odlika populista, demagoga, autokrata i diktatora, a njihovo domoljublje, bazirano na lažima, nije ništa drugo nego lažno domoljublje.
Za dom spremni
S druge strane, upitana je li pogriješila oko pozdrava ‘Za dom spremni’ predsjednica je odgovorila kako nije, te da stoji kod svoje izjave, ponovivši da je ‘Za dom spremni’ kompromitiran, ali i da treba razlikovati poklič ‘Za dom spremni’ koji su u Domovinskom ratu koristile pojedine postrojbe, te je i danas dio njihovih službenih insignija.
Citirala je pritom i prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana i izjavu da je NDH bila s jedne strane kvislinška tvorevina ali ipak i izraz želje hrvatskog naroda za svojim slobodom i za nezavisnošću od jugoslavenske države, što je svakome normalnome jasno. No, toj joj ‘desno krilo’ izgleda ipak nije oprostilo, što bi gospođi Kitarović moglo pričiniti i određenu političku štetu prilikom narednih predsjedničkih izbora.
Dijakronija stavova i postupaka
Kako vidimo, potvrđuje se da bavljenje politikom podrazumijeva dijakroniju stavova i postupaka, koja često teče na štetu samoga protagonista. Kolinda Grabar Kitarović definitivno nikada nije gajila apsolutno nikakve komunističke niti partizanske afilijacije, uvijek je bila tolerantno i domoljubno usmjerena, mrzila je, osobno i programatski, i nacizam, i fašizam, i komunizam, i Hitlera, i Broz Tita, i Pavelića, i NDH, i Jugoslaviju, i svaki oblik državnoga terorizma, bez obzira na njegov ideološki predznak.
Ali, kao političarka, ponekad se mora zateći, u nekom povijesnom djeliću sekunde, i u situaciji kad je kontekst zbivanja spontano ponuka da kaže i ono što možda intimno i ne misli. Nema nikakve dvojbe oko toga da je konstantno spominjane ‘promašaja i gafova’ vezanih za pjesmu ‘sel si bum pod brajde’, zatim spominjanje ‘hrvatskih čokoladica’, ‘jogurta’, zatim ‘brige o lažnim braniteljima’, zatim plasiranje ‘laži oko nemogućnost spominjanja hrvatskoga imena’ i tako dalje, oblik specijalne operacije protiv Kolinde Grabar Kitarović, koju su konstruirali i provode njeni politički neprijatelji, kako se čini, s obadva politička krila.
Čak i nakon skoro tridesetak godina hrvatske slobode i samostalnosti, u državi i izvan nje, na razne načine, javne i tajne, djeluju ljevičarske ekstremističke skupine, nevladine udruge i organizacije, koje se fanatično žele obračunati s Grabar Kitarović, ali i sa svima koji dijele ideje o demokratskom i domoljubnom društvu.
Revitalizacija kulta pokojnoga diktatora
Sada nanovo iz bunkera izvlače ‘sve predsjedničine gafove’, kako bi na taj način destabilizirali i predsjednicu i Hrvatsku kakvu ona personificira. Plasiranje tih takozvanih gafova u javnost vjerojatno je dio šire operacije izazivanja kaosa u državi, i pokušaja vraćanja vremena po mogućnosti unatrag tridesetak i više godina. Razne ‘nevladine organizacije’, ‘humanitarci’, ‘kulturnjaci’, Antife, ‘otvorena društva’, ‘kumrovečki sitnozubani’, ‘Gongovci’, zajedno sa svojim raznolikim saveznicima, fanatično nastoje revitalizirati kult pokojnoga jugoslavenskog diktatora i vratiti društveni utjecaj njegovome komunističkom zločinačkom pokretu i njegovim ideološkim nasljednicima.
Organiziraju se skupovi ‘ljubičici bijeloj’ u čast, podižu mu se srušeni spomenici, stvaraju se mitovi i mantre poput ‘prije je bilo bolje’, i druga slična nostalgična baljezganja, putem kojih se glorificiraju Titov lik i djelo, a akterima i sudionicima cijelog tog cirkusa glavna politička meta definitivno je osoba koja je bistu tog diktatora bacila van, dakle upravo Kolinda Grabar Kitarović.
Ti razvlašteni kriptojugoslavenski klauni ne biraju sredstva da unište predsjednicu, a sreća je za Hrvatsku da im mnogo sredstava ne stoji više na raspolaganju.
Čak bi se moglo kazati kako je već i besmisleno dalje raščlanjivati te njihove dobro poznate podvale i namještaljke.
Definitivno, protiv predsjednice se danas provodi polupučistička operacija, čiji tvorci nastoje javnost impresionirati nekakvim detaljima iz nekakve zagorske pjesme, izjavama o nekakvim gafovima, jogurtu, čokoladicama, nekakvom lošem čitanju Pipi dugu čarapu i slično, za naciju egzistencijalno potpuno nebitnim trivijalnostima.
Sve to spada, tako i treba promatrati, isključivo u kontekst histeričnog vremena konstantne (pred)izborne kampanje.
Slijedi isključivo samu sebe
Respondirajući na operaciju koja se protiv nje vodi, predsjednica nastupa zapravo izvrsno. Posve ignorira napade i omalovažavanja te na taj način fenomenu ne daje dimenziju koju ovaj zapravo i nema.
Možda ne bi smetala jedna doza ironije, ali svakako nikako ne tumačiti niti se upuštati u nekakve eksplikacije, jer bi onda ispalo kako javnost mora u nešto uvjeriti, zato što je nešto skrivila. Svako upuštanje u razgovor s tim filojugoslovenskim trolovima savršeno je nepotrebno, proturječno i komunikacijski kontraproduktivno.
Čini se kako konačno predsjednica ima kompetentnoga savjetnika za odnose s javnošću, odnosno nekoga tko joj sugerira ‘neka slijedi isključivo samu sebe’. Bez takvoga savjetnika ona teško može funkcionirati u izvanrednim medijskim situacijama, i to u aktualnim slučajevima precizno dolazi do izražaja.
A prava utakmica tek će započeti.
