Jučerašnji dan u Saboru započeo je proglašenjem izvanrednog stanja. Njega je, zbog opće političke i ekonomske situacije proglasio zastupnik Mosta, Nikola Grmoja: „Hrvatska je u izvanrednom stanju!“ – zavapio je.
Domaći BDP raste osmi kvartal za redom, ekonomija se oporavlja bolje od predviđanja i više od EU prosjeka, raste zaposlenost i rastu plaće, ne svima jednako, turistička sezona ide dobro, ljudi su na plažama ili po kafićima. Vrijeme je godišnjih odmora. Jedini koji burljaju neki ekstremizam ili se ponašaju ispod donje razine dostojanstva su oporbeni pojedinci i grupe, i strani turisti.
Što li može biti tako izvanredno da zaslužuje izvanrednu sjednicu Hrvatskoga sabora, prvu od rata koju saziva predsjednik države? Sladoled je poskupio euro po kugli?! Pravosudni službenici traži veće plaće?
Sumnja da je netko u HDZ-u zavrnuo milijun dva na trgovini plinom?
Iskreno, ni u jednom od tih novinskih šlagera ne vidim ništa izvanredno. Jedino što je zbilja izvanserijski jest sjednica Sabora i pokušaj da se tekuće novinske i društvene teme pretvore u državnu pa Ustavnu krizu bez ikakvog stvarnog povoda, i naravno, da sve to organizira predsjednik države.
On, koji je obećavao da će ovlasti koristiti minimalno jer mu ne trebaju (dovoljna mu je njegova karizma) sada poseže i za onim ovlastima koje je izbjegavao predsjednik Tuđman. Insceniranje izvanrednog stanja u državi, izazivanje kriza i društvenih podjela posao je kojim se Milanović bavi na svim funkcijama na koje je izabran… Nemam drugog zaključka osim da ga za to i biraju.
Netko je to primjetio još dok je Milanović vodio vladu, drugi su progledali kad se okrenuo „domoljublju“ i odlikovanju ratnih zločinaca, a djelu javnosti koji je disciplinirano antihadezeovski Milanović odgovara u svakoj inkarnaciji. Partizan, udbaš, ustaša, putinovac, orbanovac, alkoholičar, nema problema, sve može, samo dok radi probleme HDZ-u.
Nažalost, ne radi samo to. Aman zaman, radi još i suprotno. On i oporba koja ga slijedi ključ su za visoki rejting HDZ-a. Kako drugačije objasniti ankete u kojima popularnost oporbe pada kroz cijeli drugi mandat Plenkovićeve vlade. Probali su sve šta znaju. Valjda je nemoguće da od njih ima pametnijih, ljepših, poštenijih i sposobnijih.
U čemu je onda stvar? Đe šteka? U tome što ih većina ne doživljava ozbiljno. Ni kao oporbu, a još manje kao potencijalnu vlast, u toj mjeri da su se s govornica već počeli obrecati na tu većinu.
Iako, zapravo, uopće nisu neshvaćeni. Naprotiv, svima je vidljivo da ništa ne rade ili nemaju pojma, inicijative su im nevažne, nepripremljene i neuspješne, premda su populističke. Istražuju, okolo hodaju s fotokopijama novinskih članaka od kojih rade case studies, dokumentima napabirčenim na crnoj obavještajnoj burzi koje ne znaju ispravno ni protumačiti…
Dovoljno ih je bilo gledati jučer kako bulazne o izvanrednom stanju u državi, dok oko njih bjesni prava, kataklizmička oluja epohalnih razmjera. Ne bi je ni primjetili, da na prodor vode u zgradu nije reagirao predsjednik Sabora Gordan Jandroković. To je, barem na neko vrijeme, razriješilo dilemu o katastrofi.
Ista su nas lica nedavno, u sred izvanredne situacije s kojom se jedva nosio cijeli svijet, uvjeravala da Covid nije prijetnja. Ako i postoji pandemija, ne treba pretjerano strahovati, pogotovo nositi maske, držati razmak, cijepiti se ili testirati, braniti ljudima da slobodno prosvjeduju protiv mjera zaštite.
Predsjednik je krizu s desetak tisuća mrtvih i krcatim bolnicama poluživih, usporedio sa – zuboboljom…
Sve bi im čovjek oprostio, i neznanje, provincijalizam i kognitivnu distorziju, ali ne i nedostatak empatije. Pored njih takvih Plenkovićeva aura može neometano blistati urednošću, kao košulja ispod pegle. Da bar znaju kako da ga umoče u neku lovu, pa da se stvar riješi kao s Karamarkom ili prije toga s Tuđmanom. Ali ni to ne ide…
Evo im par savjeta.
Prvo, HDZ ne mogu srušiti aferama koje djeluju kao teorije zavjere. Iz iskustva govorim. Ako želiš da se stvar nikad ne otkrije, daj nekome teoretičaru zavjere neka je prvi objavi. Trenutno ne postoji gluplja teorija od one da Plenković kontrolira DORH i usmjerava istrage. Optužena su mu tri ministra i potpredsjednik njegove vlade.
Na čelo USKOK-a imenovana je tužiteljica koja je napisala prvu optužnicu i dovela do jedine presude protiv HDZ-a. U njegovom mandatu provedeno je više istraga i podignuto više optužnica protiv državnih dužnosnika, nego u mandatima nekoliko prethodnih vlada. Ako želite da se nastavi s istragama i da se hapse HDZ-ovci ponovo birajte Plenkovića, mogao bi biti i predizborni slogan HDZ-a. Mislim da je i Plenković shvatio koliko mu je to korisno.
Drugo, korupcijske afere s nekim nebeskim iznosima nisu mamac na koji ćeš upecati javnost. 50, 100, 200 milijuna, milijarda!!! Tko od nas to uopće može zamisliti? Novi par cipela, sat i automobil, prolazak preko reda u bolnici, to da.
Ne kriminal, ne visoka korupcija, nego socijalna pravda. Ono, šta ljudi osjete na svojoj koži. Takvo smo društvo. Naše ljude ne pokreću savjest i univerzalni moral, nego nepravda i osjećaj uskraćenosti. Konkretan.
Evo, afera s plinom. Počelo je s gubitkom od 700, pa 200, pa 40 milijuna, i sad raspravljamo o mogućem gubitku od 10 milijuna eura. Je li netko nešto ukrao, to ćemo vidjeti kad USKOK kaže svoje. Ali građani su cijele godine imali plin po normalnoj cijeni, sagradio se LNG terminal… Stavi to uz bok plinskoj aferi i doviđenja snovi o padu rejtinga HDZ-a.
U pravilu, šteta koja nastane ako HDZ-ovci kradu, uvijek se može korelirati s nekim njihovim ozbiljnim postignućima. Naprimjer u ratu. Žalosno je i ilustrativno da smo od svih ratnih profitera u Hrvatskoj, osudili onog koji s ratnim profiterstvom nije imao nikakve veze. Ivu Sanadera.
Njemu je prvo sudila javnost, ali ne zbog ratnog profiterstva. To je danas valjda svima jasno. Konkretne profitere, švercere, oružja, municije i novca, nismo istraživali jer su nam trebali, rat je bio bolan!
Kada sam na jednom ručku čuvenog britanskog kolegu Petera Prestona pitao što je potrebno da se neko novinsko otkriće „primi“, odgovorio je jednostavno – „follow up“.
I tako dolazimo do trećeg. U vrijeme digitalnih medija, koje teoretičati nazivaju i ahistorijskim, nemoguće je očekivati „nastavak priče“. Nekad je jučerašnja vijest bila stara vijest, a danas je to ona objavljena prije sat vremena. Vijesti su jučer prestizale jedna drugu, oluja, rat u Ukrajini, neki boksački meč koji je dogovoren…
Izvanredna sjednica Sabora ni u jednom trenutku nije bila među vodećima. Možda je tako i bolje s obzirom na ono šta je izgovoreno.
Četvrto, ne zagovarajte izvanredno stanje dok traju godišnji odmori. To mogu samo glupani. Ako nisi u stanju proizvesti krizu sam, ili uz pomoć predsjednika države, ne traži to od ljudi na godišnjem… Ili barem dok traje oluja svih oluja. Plenković je poslije saborske sjednice, negdje izašao pred novinare i najavio sanaciju štete na pogođenim područjima. Checkmate!
Peto, i najvažnije, ako želiš čistu igru i pobjedu, ne prebacuj štafetu Milanoviću. Ne tražite njegovo mišljenje i njegovu pomoć. Raskućio je vlastitu stranku, propao u poduzetništvu, vi ste jedino šta još može upropastiti. Ili jest, već.
Gordan Malić: /Foto: pxll
