Da Dinamo nije bio lakom kod transfera Livakovića i Petkovića, danas bi imao tri boda više. Ovako su pregovarali, dogovarali, razgovarali, ogovarali, nagovarali, ugovarali i na kraju “popušili”.
Livi je primio raritetni gol kroz uši, a Petko je u praksi dokazao kako se udarac s 11 metara pretvara u “mirovnu misiju” u športskom ratu između juga i sjevera. Kad je Petković energično “dodao” loptu Hajdukovom golmanu, Hajdukov stoper Ferro utrčao je “za svaki slučaj” u šesnaesterac, ali je “sudija” iz Zeline ostao “mrtav i beo”…
Bio je i “off-side” kod drugog gola, ali su nam “sudije u penziji” objasnile u kasnijim večernjim emisijama da je to bilo “off-shore”, a ne “off-side”. Naime, “naš Hajduk” je dao gol jer nakon kornera nema zaleđa… “Mrtav i beo” ostao je i Dinamov trener “Biš’ća(n)”. Usred ljeta ostao je “smrznut” na klupi i zaboravio na klupu punu do vrha… Uglavnom, jedno je sigurno. Hajduku je biti ili ne biti. I red je da konačno jednom budu prvi.
Idu izbori, a Dalmaciju je tako najlakše zagrijati. Ako je tome tako, a izgleda da je, onda, gospodo iz Vukovarske ulice, izvolite ubuduće bez “plovećeg kazališta”. Bez “blokade golmana” unutar pet metara, jer tu je golman u čitavom nogometnom svijetu nedodirljiv… Međutim, zaleđa od metar i pol ne prolaze kod naših “sudija”… Bivši suci, ujedno i bivši navijači, sada su postali svjedoci Dinamovog “samoubojstva iz zasjede” pa neka nam ne prodaju “muda pod bubrege”.
Suci iz Kosova sude, a naši, koji su u Jugi radili za KOS, ne
Samo usput rečeno, već 10 do 15 godina suci iz Hrvatske ne mogu ni pomirisati ni jedno veće natjecanje pod kapom FIFA-e Ili UEFA-e. Sude Srbi, Slovenci, Poljaci, Kosovari… U Lici bi za takvo što rekli “čudnovato”. Suci iz Kosova sude, a naši suci, koji su u Jugi radili za KOS, ne sude. Uglavnom, nogometni suci pomalo postaju kvalitetni ekvivalent sucima u pravosuđu. Ali s malom razlikom. Nogometne suce još nije počelo zatvarati. Oni u “ranu zoru” i dalje mogu mirno spavati. Eto, to znači imati mirnu savjest?!
Svaki sudac, bilo pravosudni ili nogometni, može se prije ili kasnije pretvoriti u “savršenog muškarca”. Uvjet: da se budi svako jutro u pet sati; da vježba svaki dan; da slaže svoju posteljinu; da čisti svoju sobu; radi naporno; ne pije; pomaže u kuhinji; čita svaki dan; ide spavati svaki dan u 22 sata… Gdje se može naći takvog? U zatvoru!!!
Pravosudni egzodus ide dalje. Love ima, ali samo za koga. Za Pupovčeve novosti, Documentu Vesne Teršelič, osam milijuna i tri stotine tisuća eura za spravicu koja će nam preko mobitela slati poruke o meteoalarmima. Ima i za manjinske zastupnike, razne nevladine udruge… Ali za pravosudne štrajkaše nema ni eura više od onog što su dobili svi u javnim i državnim službama. Ne dam i točka!
I dobro je neki dan kazala Ivana Petrović na TV Novoj: “Nije mi jasno zašto se cipelare štrajkaši u pravosuđu. Od sadašnje plaće mogu izdržati do 15. u mjesecu… a dalje?”
Štrajkaši, ne čekajte “sudnji dan”. Sudnji dan je za vas već došao….
I dok Sava i dalje teče uzvodno, “genijalni” Ivica Ivanišević iz Slobodne Dalmacije fascinira svojim humorom ala Ante Tomić. U svojoj samoupravnoj rubrici “Grintanje” mali “duhoviti” Ivica ima lagan zadatak. Duhovito komentirati vijest da Most i Suverenisti zajednički izlaze na izbore. Učenik Ante Tomića odmah je pokazao svoj “raskošni antitalent”. Kaže mali Ivica: “Bilo bi mi draže da zajednički izlaze iz države.”
Je**te, koji humor! Ni vicevi o Miki Špiljku ne mogu mu konkurirati. Na to je odgovorio Ivan Ugrin, zaposlenik Slobodne Dalmacije: “Ovako nešto može napisati samo idiot, i to takav kakav se ne rađa svaki dan…” Ovako nasrnuti na biografa Miljenka Smoje, oca splitske orjune, može samo “desni ognjištar” .
Imamo mi naših Jovana k’o *ovana
Nedugo zatim dolazi drugom Ivanu pisamce iz Hanza medije u kojem piše “ne volim te više”. Prijeti mu i raskid radnog odnosa iako je tek koji mjesec pred mirovinom. Ne daju drugovi ništa kontra Ivaniševića, Tomića, Dežulovića, ne daju ni Lepu Smoje iako je više nema. Kao inspiracija do sada mi je služio legendarni srpski akademik Jovan Deretić. Ali on je od sada “aut”. Kraj Ivice Ivaniševića, Ante Tomića, Bore Dežulovića, Vedrane Rudan… citirati Jovana je trivijalno. Imamo mi naših Jovana k’o *ovana….
Čitam da se rekonstruira željeznička pruga između Zagreba i Splita. Prognoza da će put između Dinama i Hajduka trajati oko četiri-pet sati. Za izvođača će navodno konkurirati japanski div Toshiba. Naime, kao u onom vicu kako Japanci zovu svoju željeznicu: “to-šiba k’o ludo”. Još kad se vlak napuni navijačima Torcide nakon pobjede nad Dinamom…
Na godišnji odmor je otišao samo šef, ali se odmorila cijela firma.
Napokon, evo nam je stigla i neka sitna aferica u Lijevoj Našoj. Tko je i po kojoj cijeni prodavao ili kupovao višak od 63 posto plina. PPD ili HEP? Sabor se čak zbog toga sastao na vruću ljetnu izvanrednu sjednicu. U ovoj blaženoj zemlji to je potpuno nevažno. Netko je sigurno dobro omastio brk našom lovom. Ono što je važno jest da, nažalost, nema love za “pravosudne šljakere”, one koje rade po čitav dan i bez kojih nema ni prava ni suđa. Meta određenih interesnih skupina u ovoj aferi o plinu je ministar Filipović. To se više ne skriva. “Nek’ visi Pedro”, a lopovi će ostati nekažnjeni jer će im lovu oprati neka nadolazeća oluja.
Robert Valdec je ljut na srušena stabla, otpuhnute krovove i drugu štetu koju je izazvala nedavna oluja u Zagrebu. Stoga s razlogom izjavljuje da “ovakva se sranja u Zagrebu nisu događala dok je Bandić bio gradonačelnik”.
Oluje su principijelno ‘genocidne’
Nekako je nezgodno to što sad stalno nad Zagrebom, Slavonijom i drugim dijelovima Hrvatske bjesne oluje. One su principijelno “genocidne“. Ako ne vjerujete, pitajte već pomalo “legendarnog” Ivicu Ivaniševića. On svoju “sarmu” (“Jučer, danas, malo sutra”) redovito puni u tom stilu. Tako nam priča Ivica da je “poznavao (sam) čovjeka koji je bio jedan od heroja bitke za Trst”. Kakav nam to servira “povijesni šmarn”?
Naime, partizanska Četvrta armija i Deveti slovenski korpus ušli su u Trst pred 76 godina. Da je Trst talijanski, riješili su još 9. veljače na Jalti Staljin, Churchill i Roosevelt. Već tada je zaključeno da Trst može biti samo okupiran, a ne i “oslobođen”. Titova politika prema saveznicima da mu oni vojnički pomažu u ratu, a on ih zauzvrat politički mulja, krahirala je baš na Trstu. Partizanske “pobjedonosne” brigade koje su “ušle u istoriju” bežanijom pred “nadmoćnim neprijateljem”, “oslobodile” su navodno Trst.
Bio je dovoljan samo jedan telefonski poziv da se “partizanski heroji” spakiraju i vrate na teritorij “oslobođene” Juge. Među njima je sigurno bio i “heroj bitke za Trst”. Povratkom kući čekala ga je Huda jama, Križni put, 1700 praznih jama u sjevero-zapadnoj Hrvatskom i Sloveniji. Toliko o partizanskim herojima Ivice, Ante, 6. ličke ….
Dok je trajalo Svjetsko nogometno prvenstvo u Kataru, ljevičarski i “pro-istočni” 24 sata počeo je svakodnevno objavljivati kolumne o nogometu velikog poznavatelja “svega i svačega” Miljenka Jergovića.
Miljenko je zanimljiva figura. “Zapalio” je iz opkoljenog Sarajeva ravno u Zagreb. U Tuđmaniju. Tu se razočarao u roku odmah. Jedva su ga spriječili da se prvim “brodom” ne vrati u Baščaršiju. Jagna Pogačnik je prva shvatila da je njegov talent veći od bilo kojeg maturanta koji je na maturi trebao napisati neku slobodnu temu. I književno sricanje se nastavilo sve do danas.
Naš Miljenko je još u Sarajevu doznao da lopta u “fudbalu” skače jer je u njoj žaba. Zato su ga u 24 sata u isti trenutak angažirali da piše o nogometu. Mogli su i Antu Tomića, Juricu Pavičića… Valjda i oni znaju bar za pohane žablje krake.
Izgleda da je Jergović bio vidovit jer je Draža već dulje vrijeme u Srbiji heroj…
Već sam više puta pisao kako se Jergovića, kad je otišao u Beograd, dojmio Draža Mihajlović. Odmah je shvatio da je Draža, za razliku od Tuđmana, “trodimenzijski”. Izgleda da je Jergović bio vidovit jer je Draža već dulje vrijeme u Srbiji heroj. Ameri su ga odlikovali jer nije poklao njihove pilote koji su u ono vrijeme trenirali za NATO “bombardovanje” Beograda.
U Kragujevcu, Beogradu i mnogim drugim gradovima niču ulice Draže Mihajlovića. Logično je onda što je i naš sarajevski heroj oduševljen Dražom. E, sad pogodite kako se naš Miljenko s Draže prebacio na nešto što mu je još draže – na fudbal. Kolumne su mu rasle i narasle pa prerasle u knjigu: “Mudrost poraza, ludost pobjede” u igri važnijoj od života.
U zgradi Hrvatskog državnog arhiva, doduše u onoj omanjoj dvorani, okupili se “obožavatelji” repke, Modrića, moskovskog srebra, katarske bronce. Trebalo je javnosti prezentirati Jergovićevu “Mudrost…”. Kažu u Hrvatskom tjedniku da je vladala neka nepodnošljiva mučnina. Trebalo je to sve to progutati… srebro, broncu pa opet srebro u Ligi Europe.
Genijalni Dalić, Modrić, Lovren… “Pošteni” orjunaši su dobili čireve na želucu. Gastroenterologija će morati baciti na tržište nove i nove lijekove jer Dalić i ekipa ne misle stati. Modrić će navodno igrati do 77. godine. Izumrijet će čitava poštena orijuna zbog njegove sebičnosti. Zato preporuka svakom zdravom navijaču: knjiga “Mudrost poraza, ludost pobjede” da i Faktura nešto zaradi…
Pitala učiteljica malog Ivicu da kaže kakve sve postoje zemlje na svijetu. “Postoje razvijene zemlje, zemlje u razvoju, nerazvijene zemlje i naša zemlja, sa smetnjama u razvoju”, odlučno će mali Ivica.
Carlos Alcaraz je u finalu, nakon duge i teške borbe, pobijedio Novaka Đokovića. Novaku treba odmah pokloniti knjigu Miljenka Jergovića “Mudrost poraza, ludost pobjede”. Novak je poraz od znatno mlađeg Španjolca primio gospodski. Udarac je došao iz drugog “oka u glavi”.
Naime, novinar iz Crne Gore Nebojša Šofranac bio je oduševljen Novakovim porazom pa je napisao: “Što si mu učinio, Carlitose? Koliko će čobana prestati gledati tenis i plakati od bola na mom zidu.” Vascela Srbija je na to zanemela…
U vrijeme dinara, štedjelo se u markama. U vrijeme kune, štedjelo se eurima, u vrijeme eura, štedjet će se na plinu, struji i na hrani…. Veliki napredak!
Zvonimir Hodak/Foto: arhiv
