HODAK: Kolinda je pitala Granića zašto ga toliko napadam. Mate je opet lagao

srpanj 1, 2019 maxportal
Share Button

No nije samo Plenki zaslužan za lansiranje Marije Pejčinović Burić u orbitu euro-diplomatskih salona. Ništa manje nije zaslužan ni legendarni Ivan Jakovčić koji ima nos za nove talente, bilo u gospodarstvu odnosno Uljaniku bilo u diplomaciji.



Možda je malo “falija“ s Dankom Končarom, ali nitko nije savršen. Neno je našoj Mariji otvorio vrata Ministarstva europskih integracija i pogodio. Kao što je Mate Granić pogodio sa Sanaderom i KGK. Još da nam je Vesna Pusić postala “generalni sekretar“ UN-a gdje bi nam bio kraj! Nezgodno je jedino što je “prelazni rok“ još otvoren. Ako nam EU ”otme” još i Plenkija ili KGK, ostat ćemo na tankom ledu s političarima.

No ni našoj Mariji nije lagano. Mora zbog nekakvih pišljivih 300.000 eurića ostaviti “drugare“ u sedmici na Zrinjevcu i Matinu dječicu koja se zbunjeno okreću oko sebe pitajući se, a što ćemo mi sada bez nje? Ostat će jadničci sami kao u knjizi Jensa Sigsgaarda ”Pale sam na svijetu“. Marija zna kolika je važnost “multilateralizma“ za standard naših djelatnika pa, uz mudru srpsku poslovicu “gvožđe se kuje dok je vruće“, ona će od sada nadalje u Strasbourgu čvrsto štititi ljudska prava i jačati demokraciju u staroj pokvarenoj Europi.

Kad smo već kod srpskih narodnih, sjetih se jedne koja je meni najbolja: “Para vrti gde burgija neće“.

Sad ću, kao nehotice, skrenuti u slatku zonu “auto plagijata“. Naime, James Watt, škotski izumitelj, izumio je 1765. “parni stroj“. Srpski “naučnici“ bili su oduševljeni otkrićem James Watta, uvjereni da im je Škot ukrao ideju onda kad je čuo njihovu poslovicu “Para vrti gde burgija neće“. Stoga Srbi od tada smatraju da je parni stroj njihov izum, a ne Wattov.

Znamo da naše istočne komšije u načelu ne vole svojatati tuđe velikane… Osim tu i tamo. Zapravo više tu nego tamo. Sjetite se samo Ive Andrića, Petra Preradovića, Dubrovnika, dubrovačke književnosti. Trebala bi čitava jedna kolumna da se nabroji sve što im se nekako čini da je njihovo. Kako sam već o tome pisao prije puno godina neću se sada ponavljati. Danas je naglasak na “pari“. Čini mi se da je tamo negdje krajem 1818. propao pokušaj da se James Watt primi u ”Srpsku akademiju znanosti i umetnosti” pod imenom “Jovan Watajić“. Kako je taj pokušaj završio, zaključite sami.

Ipak, vratimo se mi našoj novorođenoj heroini Mariji. Na svjetskoj sceni joj je uzor Angela Merkel, a na domaćoj, balkanskoj, Savka Dapčević Kučar. Milku Planinc nije spominjala. Iz istih razloga je valjda preskočen i Mate Granić. Ipak, dobro joj je krenulo. Možda će uskoro i netko “naš“ doći na čelo neke “epski važne“ EU funkcije. Uostalom, sada se jasno vidi da smo pokazali zavidnu ustrajnost i snalažljivost u pravednoj borbi za dobro plaćene inozemne karijere.

Zbog toga iskreno zapljeskajmo našoj Mariji ili kako je napisao zlobni Nino Raspudić: “Sebi je otišla, a ne nama“.

Šteta je jedino što do sada nikako nismo uspjeli ”izvesti” na EU i druge međunarodne funkcije, recimo, Stazića, Bauka, Marasa, Kušćevića, Bošnjakovića, Božinovića, Marića itd. Ipak, sposoban smo mi narod pa ćemo obrazovati i otpremiti u EU još puno takvih kadrova kao što je naša Marija.

Moj “vanjski suradnik“ Tonči Jelavić iz Splita poslao mi je zgodnu “mudru izreku“ kojih se, kao što vidite, nikada ne odričem. Dakle, kineski car Kuan Tsu pet stoljeća prije Krista je rekao svojim dvorjanima: “Ako razmišljate jednu godinu unaprijed posadite sjeme biljaka. Ako razmišljate deset godina unaprijed posadite drvo, a ako razmišljate sto godina unaprijed obrazujte ljude“.

Kada smo “obrazovali“ Mariju Pejčinović Burić mislili smo ne sto nego tisuću godina unaprijed.

“Retrogradna“ Bernarda Holjevac mudruje na fejsu: “Zamislite da nije bilo Tita, antifašista, komunista i NOB-a. Rat bi završio kao što je i završio, a Hrvati bi se našli na gubitničkoj strani zajedno s Njemačkom, Austrijom, Italijom, Norveškom i Japanom…“.

Zamislite taj diskurs, kako bi to napisala Jelena Lovrić koja nam, onako usput rečeno, već pomalo fali sa svojim biserima. Njezine legitimne ideološke nasljednice su Kristina Ikača Baniček i Ivana Marković, nova “kraljica“ Torcide, ali ni jedna od njih nije našoj Jeli ni do koljena u širenju “jugoslavenske sinteze“. Curke moraju još puno, puno učiti.

Inače još jedna žalosna vijest. Monsinjor Engelbert Guggenberg, tajnik biskupije u Klagenfurtu, poznat po tome da je smatrao kako skup u Bleiburgu šteti ugledu Katoličke crkve i njemu “malo je preširoko shvaćao pojam svojih ovlasti“. Sad skup u Bleiburgu “šteti“ samo Crkvi. Njemu više ne šteti jer je smijenjen.

Patrijarh Irinej, talentirani igrač preferansa, nenadmašan je u licitiranju. “Brat“ mnogih hrvatskih biskupa je početkom svibnja ove godine u Donjoj Gradini izlicitirao točan broj ustaških žrtava u Jasenovcu. Gotovo je s ”morskim” idejama Ivane Petrović da se Jasenovac otkopa, prebroje žrtve i da se na toj osnovi utvrdi broj žrtava. Sad nam je Papin “veliki patrijarh“ u Donjoj Gradini otkrio da su katolički svećenici u Jasenovcu poklali milijun Srba. Ni više ni manje.

Kaže Zlatko Lukež na fejsu: “Svi Zagorci će preseliti u afričku zemlju Burundi (bu-rundi). Koliko je tek rundi popio “veliki patrijarh“ prije ove pastoralne izjave teško je utvrditi jer nije morao puhati pred prometnom policijom. Javno ću prozvati svakog hrvatskog svećenika ako se nađe ili vidi u društvu ovog jeftinog crkvenog aktivista.

Predstavnici naroda, koji je u samo tri dana pobio 8300 ljudi, koji je u Haagu apsolutni rekorder po doživotnim i drugim robijama neprekidno, uspješno žive na mitu o vlastitoj žrtvi i hrvatskom klanju u Drugom svjetskom ratu. Dobro je napisao Hrvoje Hitrec u svojoj kolumni: “Kakav bi to ustanak bio, a da Srbi ne pobiju Hrvate, kakvo je to slavlje?“ Srpska premijerka, “europski“ orijentirana, Ana Brnabić samo bi prošaptala: ”Prosto ne mogu da verujem“. Efraim Zuroff, koji je bio prisutan tom “istorijskom otkriću“, samo je otprilike prošaptao: ”Evo, što vam ja govorim…“.

Sad jedno jednostavno pitanje: znate li da je itko od naših političara reagirao na tu veliku laž “časnog“ Irineja? Nisu, ni Vlada RH, ni Ministarstvo vanjskih poslova, ni Ured Predsjednice RH, ali ni Crkva. Možda se oglasi Krešo Beljak čim dovrši kuću pa je onda upiše u katastar i zemljišne knjige. I, naravno, Gerin “Obzor“ koji je to ”gromko” prešutio. Zanima me što o tom misli i što bi rekao biskup Mate Uzanić?

Nema dragi Hrvateki više dr. Franje Tuđmana. U ono vrijeme “mraka“ u posjet je došao državni tajnik SAD-a James Baker. Odmah na početku razgovora bio je odrješit i poručio kako ni SAD ni države EU-a neće priznati jednostrani akt o neovisnosti Hrvatske, a posebno je upozorio da će Hrvatsku smatrati odgovornom ako se dogodi oružani sukob. Tuđman je Bakeru hladno uzvratio da će Hrvatska za nekoliko dana proglasiti neovisnost jer su tako na referendumu odlučili građani koji su mu dali mandat za taj potez.

Te trenutke je u svojoj knjizi opisao tadašnji ministar vanjskih poslova Davorin Rudolf: “Nikada tijekom naše dugogodišnje suradnje nije bio tako državnički odlučan kao u tom trenutku. Fanatičan, ostrašćen, nepokolebljiv. Baker i njegovi suradnici bili su iznenađeni odlučnošću našeg Predsjednika. Nastao je tajac. Nitko se nije pomakao s mjesta…“.

Ne treba naročita imaginacija da bi se zamislilo kako bi taj razgovor završio da su nasuprot Bakeru sjedili, recimo, Vlado Gotovac, Mate Granić, Ivo Sanader, Ivica Račan, Jadranka Kosor ili Stipe Mesić. Jedini koji bi Bakeru rekao da je “šaka jada“ je možda Zoran Milanović.

Naravno, Milanovića sam spomenuo samo u sklopu njegove naravi, karaktera i temperamenta. Naime, “njegovi“ su se tada istakli k’o žohar u čaši jogurta kad su bili protiv Hrvatske neovisnosti, a 27 partijskih zastupnika odmetnulo se u srpske pobunjenike protiv hrvatske države. No bez obzira na Milanovića, cijela ergela naših političara, tzv. ”graničara”, iz škole Mate Granića nije niti bi bila do nogu odlučnosti jednog Tuđmana.

Navodno je Predsjednica pitala Granića zašto ga ja toliko spominjem u kolumnama. Lukavi Mate se brzo dosjetio još jedne laži te rekao da je to zato jer moja supruga nije postala ministrica vanjskih poslova. Međutim, niti je moja supruga ikada željela biti ministrica vanjskih poslova niti ga ja zbog toga napadam. Pišem samo o njemu kakav je u stvari i kao čovjek i kao političar, što misli i većina građana Lijepe naše, a tužno je da to Predsjednica ne uočava.

No vratimo se Tuđmanu i Bakeru. Danas su neka druga vremena kad naši političari poslušno slušaju i rade što EU od njih traži, a simpatije skupljaju, ako zatreba, i prihvaćanjem da ih se štipa za guzu. U zemlji pak ponovno dominiraju tzv. ”antifašisti” mada fašizma nema. Krešimir Vrpka se pita na fejsu: “Jeste li čuli da u zemlji koja je izmislila fašizam (Italija) postoji Dan antifašizma?”. Nema, moj Krešo, ali zato ih nitko danas ne smatra fašistima.

Famozni jugo-nostalgičar Goran Gerovac u svom ljevičarskom ”Obzoru“ tobože se čudi: ”Državni nam se poglavari inauguralno zaklinju na Ustav, a onda ga sami krše kad bježe od ustavnog antifašizma“. Odmah mu je odgovorio Toni Gjergaj: “Hrvatska je nastala na temeljima antifašističke borbe koja je stvorila totalitarnu državu protiv koje je Hrvatska morala ratovati za samostalnost. Zvuči logično, majke mi, kao svaki bipolarni poremećaj“.

Javlja se na fejsu i Stipo Stanković koji je ciničan: “JNA, sljedbenik antifašizma, utemeljila je današnju hrvatsku državu“. Portal Liberal hr. se čudi: “Hrvati službeno slave datume značajne za nastanak druge države, one koja je bila njihov krvnik. Takav slučaj u svijetu nigdje ne postoji“. Ivan Hristić je rezolutan: “Nakon pada berlinskog ‘Antifašističkog obrambenog zida’ (službeno ime Berlinskog zida) samo tikvan sebe zove antifašistom“.

Ali ni druga, ona “partizanska“ strana, ne šuti. Tako npr. ministar Bošnjaković u Brezovici kaže: “Hrvatski su antifašisti stvorili hrvatsku državu u Domovinskom ratu“. Drugim riječima, svi oni koji su se borili i poginuli u Domovinskom ratu i ne znajući bili su antifašisti. Krasno! To je nova povijesna istina koju je utemeljio pravnik Bošnjaković. Kako onda treba nazivati one protiv kojih su se ti ”antifašisti” borili? To zna vjerojatno samo Bošnjaković, ali neće reći nama tupanima!

Nadalje, Hrvoje Klasić, partijski povjesničar, tvrdi da je hrvatska državnost počela 1945. i usput negira cijeli ostatak preambule Ustava RH… I tako, kriptokomunističke laži idu u beskraj. Ali nitko od tih poraženih opsjenara koji nam sada ispiru mozak preko ”Obzora“, Jutarnjeg, Slobodne, Novog lista, Indexa, Nacionala… nije niti će moći objasniti jednu na prvi pogled logičnu stvar. Jesu li AVNOJ i ZAVNOH bili demokratska birana tijela ili tipična komesarsko boljševička represivna jednoumna jezgra stvorena isključivo za potrebe organiziranja unitarne Juge. I sve je to utopistička borba koja izgleda na prvi pogled žilava i nametljiva.

Nedavno je Komunistička partija Bugarske proglašena u Bugarskoj zločinačkom organizacijom. Naši udbaši, neutješni partijaši i orjunaši misle da će biti izuzeti od te povijesne sudbine zbog svoje dosadne i unaprijed izgubljene borbe protiv slova U. Hrvatska je stvarno zemlja gdje je i bara bistrija od političara i ljevičara.

Desni, ali i duhoviti Zlatko Lukež piše: “Hrvati su živjeli u Austrougarskoj, skraćeno AU. Zatim u Jugoslaviji, skraćeno YU, a sada žive u EU. Sve se mijenja samo ”U” ostaje.

Što mislim o Miljenku Jergoviću, Anti Tomiću, Jurici Pavičiću i sličnima, to obično i napišem. Ne brinem se i ne auto-cenzuriram svoje tekstove. Ipak, nedavno je Miljenko Jergović objavio jedan korektan tekst o Kurtu Erichu Suckertu, poznatijim kao Curuzio Malaparte.

Modni kreator Pierre Cardin utemeljio je književnu nagradu Casanova koja će se dodijeliti europskim piscima koji nisu Francuzi, ali objavljuju na francuskom jeziku. Nagrada je već dodijeljena Mauriziju Serri, Talijanu za biografiju “Malaparte, životi i legende“. Sjetite se jezovite laži kojom su nas “hranili“ nakon “oslobođenja“ o Malapartu kod Pavelića.

Postoji slika kako mu Poglavnik ležerno pokazuje košaru s 20 kila oštriga iz Dalmacije. Međutim, Malaparte i komunisti su tvrdili kako se radilo o 20 kila ljudskih (vjerojatno) srpskih očiju koje su Paveliću poklonile njegove ustaše. Naravno, to je bila smrdljiva laž i onda i danas. Maurizio Seri je to demaskirao u svojoj knjizi.

Osim Mirka Galića i Miljenka Jergovića nitko nije imao ”muda” napisati da je Kurt ili Curuzio Malaparte to izmislio, a svjetski prvaci u laganju, naši ljevičari, tu su prijesnu laž desetke godina potpirivali.

Jergovićeva kolumna ne mijenja moj stav o njemu, ali barem je jedini od naše lijeve intelektualne falange imao hrabrosti ukazati na jednu urbanu ljevičarsku laž. No Tuđman i dalje za njega ostaje “lešina s Mirogoja“, Draža Mihailović je “trodimenzionalni“, a i Miljenko je crven ispod kože. Stoga treba uzeti da je ovaj detalj iz Malapartove biografije samo izuzetni incident Miljenka Jergovića.

Ipak, bilo je zgodno napokon otkriti “klasnim neprijateljima“ jezovitu i smrdljivu laž. Ali, samo bez naivnosti. Stotine tisuća partizana, koji sebe danas eufemistički nazivaju antifašistima, a koji su od 1945. punili jame Hrvatima, u tu prijesnu laž je fanatično vjerovalo. Za razliku od Patrijarha Irineja koji od početka zna da laže o broju srpskih žrtava u Jasenovcu kad je govorio u Donjoj Gradini. I to je jedan od razloga zašto je svaka bara bistrija od Hrvata.

Kad već plagiram sam sebe, ne mogu odoljeti jednom vicu iz kvartovskog kafića. Tip pije ”Žuju” i dere se na sav glas:

–  Svi političari su kreteni…

–  Što se dereš. Ne vrijeđaj!, javlja se netko.

–  Jesi li ti političar?, izdere se prvi.

–  Ne, ja sam kreten, odgovori drugi…

Zašto Irskoj ide tako dobro? Zato što imaju samo jednog HDZ-ovca! Naime, HDZ je na zadnjim izborima za EU parlament dobio u Irskoj slovima i brojkama samo jedan glas.

 

Komentari
Share Button