HODAK: Mogu li se hrvatski komunisti, ljevičari i ateisti krstiti argumentima

ožujak 2, 2020 maxportal
Share Button

Sezona izbora je pred nama. Apsolvirali smo EU izbore, predsjedničke izbore, a HDZ-ovi i parlamentarni su pred nama. “Stožerna” stranka “kihnula” je dva puta na radost i veselje hrvatske lijeve i “progresivne” javnosti. Može se dogoditi da “vladajući” u zemlji i u HDZ-u izbore i jednu pobjedu. I to onu na unutarstranačkim izborima.



To bi bio pravi trijumf politike “desno” od centra. Ako i “popuše” na parlamentarnim znaju da će “crveni” nakon četiri godine sigurno skliznuti u političku “provaliju” i predati ponovno štafetnu palicu “stožernoj” stranci koja je “desno od centra”, što god to značilo.

Politički razum govori da su unutarstranački izbori u HDZ-u ipak najvažniji. Kakav HDZ, takva država… Pupovac, HNS, manjinci, sve su to postignuća dičnih predstavnika sadašnjeg “desnog centra” Lijeve naše. Kako na tim izborima pobijediti igrače koji imaju puno utakmica u nogama.

I jedni i drugi predobro znaju što je davno rekao uzdanica Stazića, Beljaka, Vedrane Rudan, Igora Mandića, Gorana Gerovca, Brane Pofuka, Borisa Vlašića… nezaboravni drug Staljin: “Nije važno tko za koga glasa na izborima nego je važno tko broji glasove…“.

Drugim riječima, ako sadašnja garnitura “stožerne” stranke dobro prebroji glasove svih, pa i onih koji su već odavno otišli iz stranke ili su umrli i tako pobijedi, tada se samo ponavlja priča o Kurti i Murti. U politici je pravilo da se momčad koja gubi mijenja. Dolaze novi, svježiji i što je najvažnije borbeniji igrači.

Jednog takvog sam sasvim slučajno upoznao na večeri kod jednog prijatelja. To je dr. Hrvoje Tomasović, kirurg, koji po prirodi stvari spašava tuđe živote. No, očito je da ne želi na tome stati. Navodno je skupio oko 10.000 potpisa i predao kandidaturu za potpredsjednika HDZ-a.

Vrhunski kirurg mogao bi udahnuti novu energiju i svježu krv u posrnuli HDZ. Naime, ako “stožerna” stranka “kihne” i treći puta, ovaj puta na parlamentarnim izborima, onda nema infuzije koja će ih spasiti od Bernardića, Stazića, Marasa, Grbina, Beljaka... Proći će vlak i Tomasoviću, Kovaču, Stieru, Penavi i Tuđmanova stranka ostat će čvrsto na “desnom centru”, i dalje u čvrstoj stisci s Pupovcem, Vrdoljakom, Furijom Radinom i raznim profesionalnim manjincima.

‘Desni centar je obična izlizana floskula’

Pantovčak su lijevi već osvojili i euforično pomolili glave iz svojih ljevičarskih brloga ne čekajući proljeće. Tako je suradnica hrvatskog Tanjuga, odnosno Hine, Sandra Bartolović prerano zakukurikala uvjerena da su ona i njeni istomišljenici, kartaški rečeno, napokon došli na štih. Sigurna u Vladu “desnog centra” u svom primitivnom ljevičarenju naša Sandra piše: “Zemlja u kojoj inkvizicija spaljuje lutke duginih obitelji zaslužuje isključivo izobilje korona virusa i nestašicu zaštitnih maski”.

Na stranu činjenica da je Hina polako postala Tanjugova sestra blizanka i da je ta transformacija prošla nezapaženo, onako ispod radara.

To što se Vlada RH pravi mutava na ovakav ispad Sandre samo je dokaz da je “desni centar” obična izlizana floskula. Hinina suradnica nema pojma o referendumu “U ime obitelji” kada se 70% građana opredijelilo za definiciju braka između muškarca i žene. To se odnosi i na definiciju obitelji, a sad nam iz Tanjuga Sandra javlja o napadu na “duginu obitelj”. Hrvatski ljevičari izgubili su rat 5. kolovoza 1995. godine, ali zato danas vladaju Hrvatskom i preko SDP-a i preko HDZ-a.

Svojedobno su obje stranke bjesomučno napadale referendum “U ime obitelji”, ali narod ih nije podržao pa su popušili. Danas preko Ustavnog suda promoviraju “duginu obitelj” kao da se referendum nikada nije ni održao.

Samo se u Hrvatskoj isplati izgubiti i rat i referendum. I zato trebaju promjene, novi ljudi i nove vizije. Kovač, Tomasović, Škoro, Penava, Stier, Brkić... Oni trebaju i moraju postaviti sanitarni koridor raspojasanim ljevičarima koji su uvjereni da ih je napokon karta krenula. Prvi hrvatski vojnik koji je dao život za RH bio je Josip Jović iz Imotskog. Naravno da to Bartolovićka ne zna. Ali i da zna ona bi vjerojatno zazivala generala Kadijevića (iz Imotskog) da dođe spašavati “duginu obitelj” ili Stazića s crvenom zvijezdom na čelu.

I što sad? Referendumom smo definirali što je brak i obitelj. U Imotskom su na karnevalu spalili istospolnu zajednicu s djetetom Stazićem. Ljevičari su se odmah digli na zadnje noge kako je stravično spaljivati “dijete”. Međutim, to “dijete” je bio Stazić. Stvarno, jadno djetešce! Sad treba zbog nečije sujete i taštine ukinuti satiru. Podnositelj kaznene prijave protiv onih koji su organizirali karneval u Imotskom je Bauk (komunizma koji baulja RH). Bravo Arsene! On savršeno osjeća što je satira, a što kazneno djelo.

Klasična satira na koju se valjaju od smijeha za njih je samo kad Pupovčeve Novosti na naslovnici objave sliku glave Thompsona između srpa i čekića na kojoj se lijepo vidi kako iz pjevačevog vrata teče krv. Isto vrijedi i za predstavu notornog Frljića u Kerempuhu kad on u predstavi stavlja živim suvremenicima biskupu Bogoviću, Thompsonu, Željki Markić i Hasanbegoviću praseće maske na glavu, pričešćuje ih kokainom i na kraju ubija metkom u potiljak. Vrhunska ljevičarska “satira” je kad “dete” Stazić cmizdri “jer su u svibnju 1945. godine naši obavili posao šlampavo”.

Film “Ministarstvo ljubavi” izruguje se udovicama branitelja Domovinskog rata, Portal Index kod dolaska tijela svetog Leopolda Mandića u RH, opisuje to kao “nekrofilske orgije”, a spaljivanje krnje s likom Kolinde, Tuđmana i Bozanića za ljevičare je vrhunska satira. Mesićevi gnjusni vicevi o Tuđmanu odmah nakon njegove smrti ljevičarima su bili tako smiješni. Još se valjaju od smijeha i Arsen i Sandra i Sanja Modrić kad su “Novosti” našeg Pupija Crkvu hrvatskih mučenika u Udbini nazvali “nacionalnim smetlištem”.

Urnebes je kad Frljićeva glumica vadi iz vagine hrvatsku zastavu, kad Frlja “režira” kako na pozornicu iznose kip svetog Ivana Pavla II. s natpisom “zaštitnik pedofila” pa prikazuje oralni seks s kipom. Kad netko postavi pitanje u kojoj zemlji mi to živimo onda se orkestrirano javljaju Sandre Bartolović, Sanje Modrić, Žonje, Rudanice i započinje prožvakano lamentiranje o opasnosti od ekstremne desnice, fašizma, šovinizma… Pri tome potpuno zaboravljaju da je rat u RH započeo čvrsti “antifašist” Slobodan Milošević.

Samo se neke smije pljuvati i spaljivati

Imamo novu ažuriranu aplikaciju u Hrvatskoj koga se smije pljuvati i spaljivati. Tuđmana, Plenkovića, Kolindu, Bozanića, “desničare”, Crkvu… ali “dete” Stazića, Tita, Pupovca…nikako jer je to onda odmah govor mržnje i šovinizam. Beljakovo “čuđenje” o samo 100 ubijenih emigranata od strane UDB-e, e to je vrhunska satira.

Oduševljava me po tko zna koji put i legendarni podoficir JNA Ante Tomić. Jedini je on shvatio pravu dimenziju “dugine obitelji”. Jedini je on shvatio kako produžiti kratku pamet. Kaže: “Čitav Generalski zbor nije napravio nešto tako hrabro i odvažno kao ovaj par. Njihovo junaštvo, vjerujte, veće je od Oluje i Vukovara”(!!!). Ne smješkajte se cinično. Naš Ante to zaista iskreno vjeruje.

Zlatko Hasanbegović je grubo “obrisao” pod s lijevom perjanicom nekada Novog lista, a sad vjerojatno Kupusovog lista rekavši: “Patrola političke policije ustanovila novu diverziju protiv Jugoslavije”. Sanja je u Telegramu, sva zgranuta, otkrila “kako usred Zagreba stoji spomen ploča Pavelićevom zamjeniku ‘neustrašivom borcu za NDH'”. Radi se o Stjepanu Javoru koji je u jesen 1929. godine bio uhićen s Markom Hranilovićem i Matijom Soldin.

Nakon žestokog mučenja oni su 1931. godine bili izvedeni pred sud pa su Hranilović i Soldin 25. rujna 1931. godine obješeni, a Javor je bio osuđen na 20 godina robije. Dana 27. ožujka 1936. godine umro je u Sremskoj Mitrovici od posljedica mučenja.

Na pogrebu na Mirogoju okupilo se 100.000 ljudi i Pavelićev navodni “zamjenik” je pokopan u mirogojskim arkadama pored Stjepana Radića. Hasanbegović je povjesničar. Sanja Modrić…? Tko to zna. Hasanbegović misli da je politička policajka. Ne znam. Meni se više čini k’o policajka duha.

Sve ovo što se trenutno događa u Lijepoj našoj navodi na zaključak da se bivši komunisti, kao dosljedni ateisti, ne daju krstiti argumentima.

Nadam se da znate što je “koncilijarna teorija”. Onda znate da su koncili iznad Pape.

Evo nama ‘velike koalicije’

Predsjedništvo HDZ-a i SDP-a su iznad Plenkovića i Bernardića. Pa ako obje stranke odluče djelovati koncilijarno, evo nama toliko željene “Velike koalicije”. To je, nogometnim rječnikom rečeno, dosuđeni jedanaesterac protiv demokracije u Hrvatskoj. Dobro, taj penal ili jedanaesterac se u nogometu može i promašiti, ali je sam po sebi opasan. Moj bolski prijatelj Štujo uvjerava me da je Hajduk najopasniji iz prekida. Naravno, ako taj prekid završi penalom ili jedanaestercem. Da ne filozofiram i ne idem pred rudo.

Bojim se da će za godinu dana “velika koalicija” biti tema broj jedan na “ovim prostorima”. Od kada nema više na Pantovčaku Tuđmana sve su opcije u igri. Novog Tuđmana ni na vidiku. Kad nema mačke miševi kolo vode… Tuđman je bio vladar koji je veći od države kojom je vladao. Sad manjinci zahtijevaju da oni popisuju “svoje”. Opet ostaje pitanje: tko će brojati?

Na terenu se osjeća nervoza. Nedavno mi je došao u ured jedan manjinac i sav očajan potužio se da mu oca hoće izbaciti iz zemlje. Kad sam počeo uzimati uputu ispalo je da pet godina od očeve smrti nije platio grobno mjesto za oca! Javlja se sve više ljudi s novom biografijom i novim spoznajama. Na primjer šibenski glumac Leon Lučev. Od nikog nagovaran i prisiljavan, naš Leo je priznao na fejsu da je Jugoslaven. Uvjeren da je on veći od filma “Teret” u kojem glumi.

Za vrijeme rata bio je mobilizirani pripadnik 113. Šibenske brigade, a sad živi u gradu “koji mu trenutno odgovara” – Beogradu. Pitat će netko čemu trošenje tinte i papira za vrlo prosječnog glumca koji se javno busa u prsa vičući: “Ja Tarzan, ja Jugoslaven…”. Spominjem to samo kako bi oslikao što nas čeka kad jednom istinski zaživi “velika koalicija”. Tada će se napokon spojiti dva spomen dana: 14. veljače – Valentinovo i 8. mart – Dana žena. Dosta depresivno…

‘Korona virus ne napada masone’

Hajmo sada o nekim veselijim temama. Najnovija istraživanja navodno su pokazala kako korona virus ne napada masone. Valjda zato što su trenutno u ilegali. Najbolje da sve rizične skupine naših građana poču djelovati “podzemno” i “tajno”. Treba čitati dr. Ivana Mužića i njegovu knjigu “Smisao masonstva”. On, između ostalog, kaže: “Očito je da je masonski cilj bila, a i još jest, jugoslavenska država na čijem području najbolje mogu raditi na uništenju Vatikana i Crkve te stvaranju univerzalne religije. Sinkretizam, anacionalnost i svjetska država kao ugaoni kameni masonske piramide nikada nisu bili u hrvatskom interesu…”. Međutim, ljevičarima i liberalnim ateistima je masonstvo isto kao i članstvo u, recimo, društvu ptica pjevica!

Izlov prstaca se nastavlja dok netko ne dobije čekićem po prstima.

A sad bi trebao po tko zna koji put početi “U ono vrijeme”, Isus se obrati apostolima govoreći o farizejima… Roby Bajruši je ogorčen. “Hrvatska treba nultu stopu tolerancije prema nasilnicima”. Bravo Roby! Napokon si progledao. Napokon će odzvoniti Beljaku i njegovim udbašima, a Stazić će se početi tresti od – smijeha. Vedrana Rudan pokrit će se po glavi iskreno žaleći što joj je izletjelo: “Šteta što Tito nije poubijao više idiota…”.

Međutim, nije Roby mislio na njih i njima slične. Ma kakvi! Oni su smo inventivni. Nasilnik je za njega Milivoj Đuka, predsjednik KD Bakove svečanosti. Roby je za čvrstu ruku “pa premda za to proširivali zatvorske kapacitete”. Pitat ćete gdje je tu farizejstvo…? Ljevičari, titoisti, orjunaši, JNA antifašisti, uglavnom štovatelji Maršala i njegove Juge sad su čvrsti, moderni i beskompromisni zaštitnici ljudskih prava i LGBT zajednice.

U stvari radi se o tipičnim dvocijevkama, farizejima i dvoličnjacima. Nitko od njih ni da spomene koliko je njihov bravar dao strijeljati “homića” za vrijeme Drugog svjetskog rata. Po nekim izvorima oko 80 ih je otišlo na onaj svijet zbog svoje ljubavi za bližnjeg.

Milivoj Đuka bi sad trebao pred sud onih koji su pljeskali Maršalu za egzekuciju homoseksualaca, a samo zato što je osmislio spaljivanje “djece”. Djecu koju simbolizira Nenad Stazić, čovjek koji je neutješan što su njegovi bili tako “šlampavi”.

Roman Leljak izlazi s dokumentima da je u rudniku Pečovnik nakon Drugog svjetskog rata bilo ubijeno i zabetonirano 12.000 Hrvata.

Zamislite da su u Imotskom spalili Aleksandra Rankovića kako bi tek onda Đuka nastradao. Drug Marko, Leko Ranković je u beogradskoj skupštini 1. veljače 1951. godine bio izjavio: “Kroz naše zatvore je između 1945. i 1951. godine prošlo 3.777.776 zatvorenika dok smo likvidirali 586.000 narodnih neprijatelja“.

Zaboravio je istaknuti da se u ogromnoj većini radilo u Hrvatima. Farizeji svih zemalja, uozbiljite se!!!

Ivica Račan je izjavio svojedobno u Hrvatskom saboru: “Osuđujemo ratni zločin ma na kojoj strani se on desio”. Navodno se nakon tih Račanovih riječi na galeriji zaorila pjesma SUBNOR-aca: “A na drugoj strani naprijed partizani…”.

Zvonimir Hodak/Foto:Maxportal

 

Komentari
Share Button