HODAK: Pitat će neki zašto mi smeta Balašević? Evo zašto

28 studenoga, 2022 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Iza nas je vrijeme evociranja dana jeze, straha, kolektivnih i intimnih drama. Vukovar, Škabrnja… da ne nabrajam dalje. Sve je poznato. Tko je koga napao, tko se branio i tko je žrtva, a tko je bio agresor, tko je pobijedio, a tko se morao povući.



I sada, nakon svega, javljaju se “oni” koji žele devu provući kroz ušicu igle pa, bez da oni koji su nas napali to priznaju i zatraže oprost, pozivaju na pomirbu. Oni koji su napali, klali, silovali, palili, rušili i na kraju popušili, sad bi da sjednemo s njima i da se, uz čašicu rakije, pomirimo. Tko nas “bre” zavadi?

Zna se tko je izazvao Drugi svjetski rat te tko je pobijedio, a tko izgubio. Još danas je antifašizam i osuda fašizma dominantna u cijelom zapadnom svijetu i s njima nema pomirbe. U svim saveznički zemljama nakon rata su fašistima sudili na sudovima, naravno, osim u Jugi.

Tu se kažnjavalo prvo bez sudova, onako od oka, a kasnije na prijekim sudovima. “Ratni plijen” bili su židovska i imovina poraženih. Poraženi su u Hrvatskoj gadno platili za svoje četiri godine nezavisne države. Stradalo je toliko Hrvata da se može mirno reći kako su partizani poslije rata izvršili genocid nad Hrvatima.

Danas, nakon još jednog, ovaj put rata za oslobođenje Hrvatske, Premijer RH priča o pomirenju. S kim? Poraženi 1995. g. ne priznaju ni agresiju, ni poraz, ne žele surađivati da se konačno nađu grobovi svih poginulih i ubijenih, ne vraćaju otetu umjetničku i drugu imovinu, ne priznaju hrvatsku državu smatrajući da je nastavak NDH, ali bi se pomirili s nama, pobjednicima. Koja hipokrizija.

Silovatelji šetaju Vukovarom, oni koji su razarali Dubrovnik ljetuju u njemu. Nema isprike jer za njih od 5. kolovoza 1995. g. do danas traje politički Black Friday. Stalno traže i dobivaju nove bonuse… Traže obnovu kuća, mirovine, ulazak u Vladu RH, ljuti su na one koji su iznijeli na svojim plećima Domovinski rat, Bljesak i Oluju, stalno Hrvatskoj predbacuju nacionalizam… Iz godine u godinu cijena Domovinskog rata opada.

Ono što je za vrijeme Tuđmana i Šuška vrijedilo jako puno, danas je na rasprodaji kao da je politički Black Friday. Hrvateki pak strpljivo čekaju i ne izlažu se. Onima kojima je dobro jer su se “pobrinuli” za sebe, sve je to dosadna prošlost koju treba zaboraviti, a oni koji žive sve teže ili čak jedva preživljavaju ionako nemaju ni vremena ni volje baviti se onim što nam danas o prošlosti nameće i propagira politika. I tako ćemo, rasprodajom moralnog bonusa iz Domovinskog rata, Bljeska i Oluje, po nikada nižim cijenama, zamračiti i taj najsvjetliji dio naše nedavne prošlosti.

Piše Odak Mirko: “Ja kad se posvađam sa svojom ženom osjećam se nekako k’o Srbin. Sto ratova vodio, sto ratova izgubio, a opet sam u sebi umišljam da sam junak, pobjednik!”

Počelo je Svjetsko prvenstvo u nogometu. Oni sretnici s puno para gledaju ga s tribina u Katru, a mi ostali smrtnici na TV ekranima. Nas 3,8 milijuna nesuđenih izbornika znamo da imamo odličnu repku, sad samo Dalić mora izvući iz nje bar drugo mjesto. Inače ćemo ih popljuvati jer zašto inače gubimo vrijeme pred TV ekranima.

Inače, naši su prvu utakmicu tako loše igrali da su djeca tražila da ih se vrati na školske satove. Danas nam stiže Kanada! E, sad momci pokažite što Hrvatska zna i može…

I dok vi ševite žene, netko vam gleda utakmicu!

Poetski vrisak: Je*bo vas Vukovar

Pametni ljudi tvrde da novac stalno mijenja agregatno stanje. Sad kapne, sad ispari. Čitam tako u subotnjem Večernjaku analizu Jurja Filipovića na skoro čitavoj trećoj stranici da je “DORH platio KPMG-u 11 milijuna kuna za nepostojeće vještačenje Agrokora”. Autor hrabro tvrdi da ima pravno relevantne dokaze kako je DORH svojim ponašanjem oštetio državni proračun za “siću” od 11 milja kunića. Ovakva tvrdnja je već sama po sebi raritetna.

Bojim se što će biti ako se još pokaže i točnom? Tko će voditi službenu istragu o ovoj neobičnoj tvrdnji?  DORH? Gradski vodovod?

Vjerojatno lijevi mediji! Ne bi se štel mešat’, a i nisam baš ni previše objektivan. Bolje se praviti lud pa čekati dok vidimo kaj bu s toga ispalo.

Kad su pitali malog Mujicu: “Kako ti se zovu roditelji?”, “Fata i Mujo” odgovori spremno Mujica. “A kako im je prezime?”, Mujica se naceri i procijedi: “Lože na drva”. Nisam “hrabri” istraživački novinar pa i ja “ložim na drva”…

No, ima naš DORH i popularnijih rješenja. Npr.: Jutarnji euforično obavještava općinstvo da je odbačena kaznena prijava protiv Bore Dežulovića zbog njegovog “legendarnog” članka “Je**o vas Vukovar”. Tobože je javnost bila premalo uznemirena jer nije odmah napravljena “objektivna” analiza Borine “misli i djela”.

Podnositelji prijava usput su obaviješteni da “nisu u svojstvu u kojem bi sukladno Zakonu o kaznenom postupku, imali pravo na preuzimanje progona”. Tako da Bora može nastaviti mirno je**ti sve po redu. M. F. je zbog par metafora na protestnom mitingu na Trgu bana Jelačića odležao u istražnom zatvoru skoro godinu dana.

Čim je izašao iz Remetinca odmah je DORH uložio žalbu. Hrvatska tragedija. Dok je M.F. kao dragovoljac Domovinskog rata i borio se protiv agresora, Bora je na licu mjesta, tj. u Vukovaru u tren oka snimio pravu istinu i sve to zajedno sublimirao u jednom poetskom vrisku: “Je*o vas Vukovar”. Ovo me podsjeća na Petricu Kerempuha, i stih “ni med cvetjem ni pravice”…

Šteta da Đole nije uglazbio taj najveći pokolj u Domovinskom ratu…

Pređimo na neku lakšu temu. Dakle, kad god sjednem u auto, slušam “Laganini FM”. Stari hitovi, sve pet. Malo sam znatiželjan hoću li doživjeti jednog lijepog dana ili čak prije da na Laganini FM čujem i poneku Thompsonovu  pjesmu… Nema teorije. Ali zato nema teorije da prođe dan, a da ne slušam Đorđa Balaševića.

Pitat će se neki zašto mi smeta Balašević? Evo zašto. Thompson pjeva u Čavoglavima “ubojice nemate mira, ubili ste Kralja Zvonimira”. On je bio tvrdi borac, a Đole je antiratni borac, pjevuši antiratne pjesmuljke, dobričina. Možda se zato njegovo forsiranje u Laganini FM čini nekako logičnim. Ali, uvijek postoji neko “ali”.

Jednom je, naime, Ivan Hrstić objavio jedan tekst o Đoletu, mirotvorcu, čovjeku koji komentira one tragične scene iz Vukovara. Kaže naš Đole: “Mene je lično, od svih onih scena iz Vukovara, koje su bile monstruozne, najviše uplašilo lice one časne sestre, koja je u celoj toj situaciji bila apsolutno bez emocija.

Kod uhvaćenih ustaša, kod oslobodioca, kod naroda koji izlazi iz podruma s jedne i druge strane, svuda se vidjelo nešto ljudsko u facama – mržnja, radost, strah, histerija – sem na tim voštanim licima časnih sestara, koja su jedina odavala predumišljaj” (intervju NIN, 6. 12. 1991.).

Eto, zato ne pomalo smeta kad naš dobri stari Laganini FM pušta “sabrana dela” našeg Đoke, humanista, pomalo i denuncijanta… Siguran sam da Đoleta nije zanimalo doznati gdje su te časne sestre streljane, koji je sve “narod” strijeljan na Ovčari ili u vukovarskoj bolnici, gdje i kako su poubijani “ustaše” Jean-Michel Nicolier, Siniša Glavašević i drugi branitelji Vukovara.

Đole je u ubojicama 16-togodišnjaka strijeljanih na Ovčari vidio “oslobodioce”. Šteta da Đole nije uglazbio taj najveći pokolj u Domovinskom ratu pa da nam tu pjesmu danas Laganini FM i druge naše radio postaje puštaju na dnevnoj bazi i malo nas razvesele u ovoj sumornoj svakodnevnici.

Još je dobri stari humanist Staljin otkrio sveti gral sreće. Na pitanje kako usrećiti narod on je odgovorio: “Jednostavno! Poubijaš one koji su nesretni”.

Evo dok ovo pišem, završila je i utakmica Hrvatska – Kanada 4:1. Hrvatska je duboko “razočarala” selektora Kanade koji nam je onako liberalno i frendli poručio da će nas je**ti. Mi smo rezultatom 4: 1 poručili njemu da nam može popušiti. To se u nogometu zove – razvaljivanje. Žao mi je jedino kanadskog golmana Borjana, rođenog, po njegovim riječima, u “srpskoj” Dalmaciji.

Njega su oni iz hrvatske Dalmacije s veseljem “izbušili”. Komšije će sad da “protestuju” jer su hrvatski navijači skandirali “Borjane, ustašo”. Na to im je “srpski dalmatinac” uzvratio tako da je dignuo tri prsta.

Borjanova mreža je bila k’o švicarski sir

Sad će valjda na istoku tvrditi da su golove za Hrvatsku dali igrači iz “mešovitih” brakova. Otac ustaša, a majka Hrvatica. Tko zna, možda su u pravu. Trebao bi završiti pisati o nogometu, ali nikako ne mogu. Oduševljenje mi ne da.

Ipak, imam za kraj jednu molbu. Izostavite svoje Facebook komentare o Mateu Kovačiću.Igrom protiv Kanade pokazao je da je nogometni profesor. A đaci nisu ti koji mogu dijeliti lekcije profesorima. Možda i mogu, ali onda ispadaju glupi. Kanadskoj televiziji svaka čast. Objavili su hrvatsku zastavu s grbom koji počinje prvim bijelim poljem. A evo kako su im “ustaše” zahvalile.

Dok privodim ovu kolumnu kraju “net.hr” javlja kako srpski mediji divljaju: “Hrvatska mora biti žestoko kažnjena…”. Ni manje ni više! Kurir piše: “Golman Kanade delija Milan Borjan bio je izložen žestokim uvredama hrvatskih navijača”. Kako? Kurir nadalje tvrdi da je ”srpski dalmatinac” bio vrijeđan transparentom kojim se veličala zločinačka operacija “Oluja“.

Bila je tu i slika traktora John Deere kojom su “ustaše“ očito željele da se Borjan “bolno podsjeća“ na “genocid“ koji je dogodio 5. kolovoza 1995.g. kod hrvatskog kraljevskog grada Knina. I sad “ustaše“ skandiraju ”Milane, Srbine puši ku***!”.

E, što bi tek bilo da je Oluja slučajno bila Orkan. Prije negoli završim s oduševljenjem zbog naše današnje pobjede, moje čestitke idu Marku Livaji. Prvi ozbiljan susret s loptom i odmah gol. Rođeni strijelac! S njim možemo sve.

Borjanova mreža je bila k’o švicarski sir, a on k’o miš koji se sa svoja tri prstića u njoj zapleo.

Kako je ovo vrijeme nogometa, ne čudi da je fejs pun komentara i zlobnih viceva. Evo jednog na račun utakmice Srbije i Brazila. Slika kako Vučić razgovara s Piksijem Stojkovićem, “selektorom” srpske repke, nakon poraza od Brazila 2:0.

“Piksi, pričaj svima da smo pobedili!”. “Ali, Predsedniče, svi su videli rezultat?”, kaže Piksi. Vučić se nasmije i nastavi: “Pa što, izgubili smo i Kosovsku bitku pa je slavimo k’o pobedu! Snimamo i film u kojem pobeđujemo…”.

Zvonimir Hodak: Foto: MP


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •