Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku munjevito je reagiralo. Šest godina nakon što su se Luka Modrić i Dejan Lovren navodno ogriješili o član 305. st. 1. Kaznenog zakona RH., Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku podiglo je optužnicu protiv obojice. Pa, kome obojci, a kome opanci, a kome i optužnica.
Terete naši ”tužioci” i Luku i Dejana da su ”svjesno i neistinito 13. lipnja 2017.g. na Županijskom sudu u Osijeku iskazivali o aneksima ugovora”….itd. itd.
Ova brzina budi nadu da je pravda možda spora, ali nedostižna! Doći će vrijeme kad će i onaj koji je ubio Lukinog djeda na kućnom pragu jednog lijepog dana, a možda i prije, pročitati u Indexu da je optužen… Recimo, za smetanje posjeda.
Ni oni koji su obitelj Lovren iz BiH natjerali na bijeg sve do Karlovca, ne mogu mirno spavati. Do sada se za ”ove stvari” optuživala naša draga Orjuna… Ali, od kuda sada Orjuna u Osijeku? Šest punih godina se čitalo, analiziralo, zbrajalo, spajalo, množilo i onda složilo u jednu optužnicu koja je po društvenom Richteru negdje na 7,5 rihterića.
Sjetih se tako drugara Dane kojega je čekala optužnica za ratni zločin, a naš Dane je prije toga 12 puta prelazio preko granice dolazeći na komemoracije svojih suboraca pod zajedničkim naslovom ”igrale se delije”. O njegovoj sudbini nakon toga više nigdje ni riječi.
Kao ni o ”povratniku” koji je bacio bombu na dvojicu radnika Elektre… Dobro, nisu ”povratnik” i Dane rang jednog Modrića i Lovrena, ali ipak. I oni bi neke razveselili. Ne koliko Modrić i Lovren, ali ipak… ”Malo govno” i ”dabogda sve izgubili” su ”kletve” koje se polako realiziraju. A u nogometu je na kraju sve u realizaciji.
Pročitajte samo komentare na portalu Index.hr. Sve sama euforija i slavlje, pohvale pravosuđu s posebnim potrebama. Usred štrajka ”ufatilo” dvojicu kapitalaca. Jedan tip na Facebooku me se dojmio ”intelegencijom”. Kaže on: ‘‘Luka, mogu ti popu*iti… jednostavno se nemoj više vraćati u Hrvatsku…”. Koja briljantna ideja… Kao briljantin u kosi ujutro nakon umivanja…
Inače, ”res judicata” latinski je izraz za stvar koja je već presuđena prije pet godina i to pravomoćno. O njoj se više ne može odlučivati. To zna državna odvjetnica, ali baš je briga. Međutim, to zna i Laura Valković, odlična odvjetnica koja brani Modrića. Ako tu pobijedi ”duboka država”, onda imamo sve odgovore tko vlada našom državom…
Res judicata, ili prigovor presuđene stvari ne vrijedi jedino za Modrića i Lovrena.
I na kraju – grad Osijek. Hrvatski grad koji je za vrijeme Domovinskog rata bio ugrožen na dnevnoj bazi. Granatiran s druge obale Drave. Jednom davno Karolina Vidović Krišto i dr. Josip Jurčević su me angažirali da podnesem kaznenu prijavu protiv Vojislava Stanimirovića, pričuvnog oficira bivše JNA, koji je ujedno bio i gradonačelnik Vukovara pod srpskom okupacijom.
Prijavu sam dokumentirao, napisao i poslao na Županijsko Državno odvjetništvo u Osijeku. Nakon otprilike pola godine prijava je bila odbačena s obrazloženjem kao da je prijavu sastavio tim odvjetnika koji brane našeg Vojislava… Ništa, nula bodova…. Bravo državni odvjetnici! Perfektno odrađen posao!
Novi vrući kesten za hrvatsko pravosuđe
Suđenje Mamiću i ostalima pred Županijskim sudom u Osijeku rezultiralo je osuđujućom presudom, a suci odlepršali u pritvor, nad njima se provode istrage, neki su pobjegli sa suda u odvjetništvo… Međutim, Vrhovni sud RH i dalje misli da u Hrvatskoj postoji samo jedan županijski sud u zemlji pa je nemoguće delegirati nadležnost nekom drugom županijskom sudu.
Je li to zaslužio Osijek, grad koji je tako nastradao u Domovinskom ratu?! Sada ga čeka evidentni pokušaj uništavanja ljudi koji su u zadnjih šest godina digli nacionalni ponos do neslućenih razmjera. Postupci protiv Modrića i Lovrena su novi vrući kesten za hrvatsko pravosuđe, izazivat će neminovno nove podjele, a Orjuna će lebdjeti poput balona, sretna i puna optimizma. Kao da ne zna da je optimist obično loše obaviješteni pesimist…
Rupe na cesti zovu se udarne. Kako se zovu rupe u zakonu?
Pitanje glasi: treba li državni službenik plaćati sindikalnu članarinu i od onog dijela prihoda koji je stekao primanjem mita? Odgovor je: treba ako je pošten!
U Srbiji s pravom vlada vrijeme euforije. Sportske. Novak Đoković je osvojio 23 Grand Slam turnira. Nitko kao on. Nikola Jokić je u NBA ligi po statistikama jedan od najboljih, ako ne i najbolji.
Kod nas imamo Luku Modrića i nogometnu repku, ali i pitanje koje lebdi u zraku: ako državni odvjetnici nastave raditi ovako revno i promptno, tko će nam ostati. Ostat će nam nešto što se je uvijek kod nas podcjenjivalo i spominjalo s podsmjehom.
Ratovanje… Novi Bljesak, Oluja, Lijevče polje, Odžak… Netko će reći dosta je svih vrsta ratova. Nažalost, to je nemoguća misija. Ratova će uvijek biti. U nogometnim ratovima smo superiorni. Nogomet sad najblaže rečeno ”visi”. Kako je krenulo, morat ćemo se držati samo nogometno-ratnih pobjeda. Ah, mi Hrvati! Nije li to povijesni cinizam.
Naše komšije se smatraju velikim ratnicima, ali su, povijesno gledano, osvojili samo jednu veliku pobjedu – Cersku bitku u kojoj su, pod vodstvom Stepe Stepanovića, pobijedili na bodove austrougarske snage koje su činili opjevani ratnici-Česi. Bila je to bitka koja se odigravala od 16. do 19. kolovoza 1914.g. i točka. ”Pobjeda” na Kosovom polju i slični ”trijumfi” su zapravo bili porazi.
Ipak, po ljevičarima i Orjuni, mi smo povijesno bili tek njemačke sluge, a oni veliki ratnici. Velemajstori su u umijeću kako poraze pretvoriti u pobjede. Od njih definitivno treba učiti. Da je barem DORH iz Osijeka nadležan i za njih…
Putina su u Rusiji napokon upozorili da nije pametno zadržati istu narav ako izgubiš snagu.
Upravo se na svim razinama proslavlja deset godina od ulaska RH u EU. Vlast nabraja uspjehe, a građani, kada ih pitaju, uglavnom jadikuju nad inflacijom koja nam je došla s eurom. Koliko smo odmakli od ”balkanskih gudura”? Skoro ništa. Još uvijek tražimo novčić u ”lebu”, slavimo brezovačke ”ustanike”, 27. srpnja u Srbu…
Špilja Jadovno, ili Šaranova jama i dalje čuva tajnu od 40 tisuća tamo ubijenih Srba. Mali je problem što u toj 42 metra dubokoj jami nije nađena ni jedna ljudska kost. Čak ni životinjska. Za tu jamu je Hitler navodno poslao ustašama famozne Goldstenove drobilice.
Moj teniski partner Žuki tvrdi da nas je aktualna vlast tako osiromašila da pojedinci i dnevni obrok plaćaju u obrocima.
Vrijeme teče, huji, prolazi, a ljudi sve češće odlaze. Otišao je i Inoslav Bešker, zadnji partijski sekretar iz pokojnog Vjesnika. Crkva mu se gadila, ali ne Vatikan i Rim. U Italiji je ostao do kraja… Žestoko je kritizirao Franju Kuharića i Franju Tuđmana.
Uglavnom, otišao je još jedan ljevičar koji se rukama i nogama borio da ostane živjeti i raditi u trulom kapitalizmu napravivši karijeru u komunizmu i ”samoupravnom” socijalizmu. Paradoksalnih stvari je sve više i više. Iako narod kaže da o mrtvima treba govoriti sve najbolje, ne mogu ne spomenuti kako je za života bio u nekim arhivima obilježen kao suradnik KOS-a kodnog imena ”Oliver”…
Kada su neki 1991. godine skinuli maske, nitko ih nije prepoznao.
Puna podrška pravosudnim štrajkašima!
Pravosuđe se trese. Sudski. službenici i daktilke štrajkaju. Ministar pravosuđa se čudi. Imaju 4,5 tisuće kuna na mjesec, a trebaju živjeti od eura. Činjenica je da ova država ima novca, čak i za bacanje. Koliko samo godišnje ”povuku” iz države nevladine udruge, manjinci, Pupovčeve Novosti…
Umjesto da hitno povećaju plaće, ministar obećava ”strukturalne” reforme s kojima će se povećavati plaće tek tamo jednog lijepog dana. A do tada jedna daktilka će i dalje raditi za tri suca i 4,5 tisuća kunića. Čini mi se da štrajkaši u pravosuđu ovaj put idu do kraja. S punim pravom. Mislim da će netko ovaj put ”pojesti go*na”, ali to neće biti sindikati… Puna podrška štrajkašima!!
Često moji naivni čitatelji protestiraju i traže odgovor na pitanje: zašto se stalno spominju samo fašistički zločini? Zar ih i komunisti nisu činili? Jesu, ali su kazne odslužili u -partijskim ćelijama!
Na čelu kolone u lovu na Modrića, Lovrena i Dalića ističe se naročito portal Index.hr i njegovi novinari. Tako ”mudri” Zvonko Alač prodaje bozu: ”Modrić je davno trebao biti izbačen iz reprezentacije. To je jasno i bez optužnice”.
Index preferira prije svega moral pa onda istinu i konzekventnost. Dobra fora, ali samo za naivne i dalmatinske orjunaše.
Matija Babić, osnivač tog portala i glavni ideolog, svojedobno se malo zaigrao. Zaradio je optužnicu na Županijskom sudu u Zagrebu. Država je bila oštećena za nešto više od tri milijuna kuna. Alačev gazda, pastoralan i iskren, na kraju je dobio ”rigoroznu” kaznu: rad za opće dobro… Prevedeno ”guljenje krumpira”. Jesu li ti krumpiri ikada oguljeni, e to ne znam… nemam pojma ni je li dio tih krumpira ikada pojeo njegov vjerni sluga Zvonko Alač.
U vrijeme tih događaja imao sam branjenika iz Metkovića s optužnicom u Sisku zbog identičnog kaznenog djela. On je Lijepu našu oštetio za nekih 700 tisuća kuna. Presuđen je bio na dvije godine i šest mjeseci zatvora. ”Duboka država” je uvijek na djelu. Volio bih doznati, ali do sada nisam uspio, imena članova vijeća koji su našeg Matiju uzdrmali ovom ”drakonskom” kaznom guljenja krumpirića.
Neki moji branjenici su me zapitkivali bi li i njima za tri i nešto milja kuna mogao ishoditi ovakvu kaznu kao što je dobio Babić. Štoviše, bili su spremni iz tih krumpira napraviti pire krumpir, pomfrit, a ako treba i kesten-pire. Bili su spremni i pokajati se te nakon toga otići u Vijetnam… No, resursi ”duboke države” bili su već pri kraju. Najprije je krumpire gulio jedan Sanaderov ministar, a onda i naš Matija. A svi ostali u red. Uvjet je da su lijevo orijentirani.
Jedan naš pokojni lijevi profa, kao član uprave ”Posmrtne pripomoći” uzeo je bio kredit od nekih 120.000 maraka. Kada je stvar pukla, profa se pokajao, vratio marke, ali stvar je ipak izašla u novinama. Meni su se u to vrijeme počeli javljati moji klijenti tvrdeći da bi se oni pokajali za mnogo manje iznose.
Muškarci vladaju svijetom, a žene vladaju muškarcima. Jasno je tko u stvari vlada svijetom. Ali, tko vlada Hrvatskom od smrti dr. Franje Tuđmana? Još će puno Save proteći uzvodno dok to doznamo. Imamo samo nagađanja i pogađanja. Kao, dio vlasti je u rukama ovih, onih… Ali tko vlada Miloradom, Indexom…? Osjećam da će se i taj odgovor uskoro pojaviti. Možda će okidač koji će nam otvoriti oči biti baš slučaj Luke Modrića i Dejana Lovrena. Bumo videli – rekli su slepci!
Evo još jedan primjer koje smo mi društvo. Gradonačelnik Varaždina je član SDP-a. Ujedno je to i dokaz da ta strančica još diše, ali voda im polako dolazi do nosa. I tako netko, vjerojatno oporba, odlučiše dignuti spomen-ploču ubijenoj časnoj sestri Družbe sestara milosrdnica. Oduvijek ljevičarski Varaždin se za divno čudo složio. Kada je mudri gradonačelnik pročitao da na ploči piše ”ubijena od komunističke vlasti”, dobio je tzv. direktni proljev.
Odmah, prosim lepo, izbrisati ”od komunističkih vlasti”. Sada se valjda radi na tome da se ubijena ”sestra milosrdnica” nekako preko veze ubaci na listu ubijenih u Jasenovcu. Tamo primaju sve. Svaki ubijeni je dobro došao.
Baš kao i onaj bliski rođak pokojnog Slavena Letice koji je umro u logoru El Shatt u Egiptu, a Slaven ga je pronašao na spomen ploči ubijenih u Jasenovcu. Opet ta je**na ”duboka država” kojom vladaju plitke glave.
Zvonimir Hodak:/Foto:press
