Slaven Čolak nakon smrti Kristiana Josipa Periša: “I nečinjenje je kazneno djelo”

22 studenoga, 2026 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Čolak traži da se ispita odgovornost onih koji su svjedočili nasilju, a nisu reagirali, kao i onih koji su u nadležnim institucijama propustili poduzeti mjere koje su mogle spriječiti tragediju.



Tko odgovara kada državna tijela imaju ovlast i dužnost reagirati, a ne poduzmu ništa? Slaven Čolak to pitanje postavlja godinama i upozoravajući nadležna tijela i institucije na najvišoj državnoj i pravosudnoj razini. Ponovno ga otvara nakon smrti Kristiana Josipa Periša u Jankomiru, požara kod Omiša u kojem je život izgubilo šestero ljudi i ubojstva Luke Milovca u Drnišu.

Čolak traži da se i na najvišim razinama državne i pravosudne vlasti utvrdi tko je znao za opasnost, tko je bio dužan postupiti i koje su mjere mogle spriječiti tragediju. Upozorava da prikrivanje nezakonitosti i šutnja onih koji su dužni reagirati omogućuju ponavljanje propusta i povećavaju štetu, koja je u nekim slučajevima nenadoknadiva kao što je to posljednji slučaj nasilno uzrokovane smrti Kristiana Josipa Periša .

Taj obrazac Čolak naziva institucionalnim kriminalom duboko ukorijenjenim u hrvatskom sustavu. Smatra da se taj krug može prekinuti tek kad neovisna tijela ispitaju odgovornost svih koji su sudjelovali u nezakonitostima, prikrivali ih ili ih svojim nečinjenjem omogućili. Međutim, iluzorno je, zaključuje Čolak, očekivati da će promjene provesti isti ljudi čije postupanje treba ispitati. 

Jankomir i dva tjedna čekanja na snimku

Kristian Josip Periš imao je 32 godine. Preminuo je 21. listopada u zagrebačkoj Klinici za psihijatriju Sveti Ivan. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu 8. studenoga izvijestilo je o osnovanoj sumnji da su četvorica medicinskih tehničara počinila teško ubojstvo ranjivog pacijenta. Sudac istrage odredio im je istražni zatvor. 

Odvjetnik obitelji Leon Zrnić 23. listopada, dva dana nakon smrti, podnio je kaznenu prijavu i zatražio zdravstveni inspekcijski nadzor te čuvanje snimki videonadzora. Policija je snimke izuzela tek 6. studenoga, četrnaest dana nakon prijave. Okolnosti smrti u javnost su počele izlaziti gotovo tri tjedna nakon događaja. Izvješće Klinike o događaju Ministarstvo zdravstva evidentiralo je 9. studenoga. 

Zdravstvena inspekcija utvrdila je odstupanja od protokola zbrinjavanja, ili kako se to „stručno“ navodi „fizičkog sputavanja pacijenata“ te nepravilnosti u evidentiranju tih postupaka. Stoga Ministarstvo zdravstva, Grad Zagreb kao osnivač te upravno vijeće i ravnateljstvo Klinike, svatko u okviru svojih ovlasti, moraju dati odgovore kada su prije Periševe smrti provjeravali primjenu protokola. Potrebno je utvrditi i koje su ranije prijave o radu Klinike zaprimili, jesu li bile upućene državnom odvjetništvu, tko ih je razmatrao i jesu li nakon njih provedene provjere ili izrečene mjere. 

Čolak smatra da je smrt u Jankomiru posljedica sustava koji prekasno reagira, u mnogim slučajevima uopće ne reagira. Po njegovoj ocjeni, redoviti nadzor i pravodobno postupanje po prijavama mogli su zaustaviti opasnu praksu, a sankcioniranje utvrđenih povreda pokazalo bi da se takvo postupanje kažnjava. Smatra da je prijava obitelji već 23. listopada trebala pokrenuti hitno osiguranje snimki i prve nadzorne radnje. Snimku i postupanje obiteljskog odvjetnika vidi kao presudne za razjašnjenje događaja. U suprotnom bi, smatra, okolnosti smrti ostale skrivene. 

Omiš i upozorenje koje građani nisu dobili

U požaru koji se u noći s 13. na 14. kolovoza proširio iz Lokve Rogoznice prema Omišu jedna je osoba izgubila život te noći, a još petero ljudi poslije je preminulo od posljedica opeklina. Sustav za rano upozoravanje i upravljanje krizama (SRUUK), vrijedan 8,4 milijuna eura, nije aktiviran. Splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban obrazložio je to procjenom da bi poruka izazvala dodatnu paniku i zakrčila promet. MUP je istaknuo da su službe dale prednost neposrednoj evakuaciji i da tehničkih poteškoća sa sustavom nije bilo.  

Tko je i kada procijenio da bi upozorenje povećalo opasnost i na kojim je podacima temeljio tu procjenu, još uvijek ostaje nepoznanica. Prema pravilniku, kod požara velikih razmjera o uporabi sustava odlučuje glavni vatrogasni zapovjednik ili osoba koju ovlasti. Zahtjev preko županijskog centra 112 mogu podnijeti ovlaštene osobe lokalnog ili županijskog stožera civilne zaštite.

Stoga je potreban i neophodan uvid u operativne zapise kako bi se utvrdilo je li zahtjev podnesen, je li razmatrana poruka samo za ugroženo područje i je li pravodobna uputa o sigurnom pravcu, mjestu okupljanja ili organiziranoj evakuaciji mogla spasiti ljudske živote. Pozivanje na paniku bez provjerljive podloge način je izbjegavanja odgovornosti, navodi Čolak.  

Drniš i zastoj u predmetu zbog oružja

Za ubojstvo 19-godišnjeg Luke Milovca u Drnišu Županijski sud u Šibeniku nepravomoćno je osudio Kristijana Aleksića na 40 godina zatvora. Nakon ubojstva proveden je nadzor rada Općinskog suda u Šibeniku jer više od dvije godine nije poduzeta nijedna sudska radnja po ranijoj optužnici protiv Aleksića zbog nedopuštene izrade i posjedovanja oružja. Javnost još uvijek nije dobila odgovore tko je bio zadužen za predmet, zašto zastoj nije otkriven ranije i jesu li mjere koje su tada bile na raspolaganju mogle spriječiti ubojstvo. Dok institucije i njihovi čelnici prebacuju odgovornost jedni na druge, propusti polako padaju u zaborav, a pitanje odgovornosti ponovno se otvara tek kad se dogodi nova tragedija.

Razgovor sa Slavenom Čolakom:

Može li i nečinjenje biti kazneno djelo?

Može. Članak 20. Kaznenog zakona predviđa odgovornost ako je osoba bila pravno obvezna spriječiti zakonom opisanu posljedicu, a propuštanje je po djelovanju i značenju jednako počinjenju djela činjenjem. U svakom slučaju treba utvrditi tko je imao tu dužnost, što je znao, što je mogao učiniti i je li njegov propust povezan s posljedicom. Kad prijava ostane bez provjere i utvrđena povreda bez sankcije, odgovorni dobivaju poruku da se takvo postupanje može ponoviti. U Hrvatskoj se takvo postupanje, nažalost, prečesto ponavlja. I to na svim razinama.

Zalažem se za sustavno snimanje svih sudskih rasprava i postupanja pri obavljanju javnih dužnosti, uključujući postupanje u bolnicama. Snimke treba uredno pohranjivati i jasno propisati tko im može pristupiti, pod kojim uvjetima i kako se taj pristup evidentira. Tako se može provjeriti što se doista dogodilo uz zaštitu privatnosti pacijenata i sudionika sudskih postupaka. Uvjeren sam da bi bez snimke okolnosti Kristianove smrti bile zataškane, a izostanak odgovornosti povećao bi rizik da se takvo postupanje ponovi i odnese još života. 

Smatram da odgovornost snose svi koji su neposredno sudjelovali u nasilnom postupanju prema Kristianu, kao i oni koji su to postupanje „samo promatrali“, a bili su dužni i mogli intervenirati. Zakonska je dužnost zdravstvenog osoblja štititi život i zdravlje pacijenta, poduzeti mjere kako bi se nasilje zaustavilo te mu pružiti potrebnu pomoć. Zato je potrebno s jednakom ozbiljnošću ispitati odgovornost za izravno postupanje i za propuštanje intervencije te utvrditi kaznenu odgovornost svake osobe pojedinačno.

Kako takvi propusti utječu na ljude koji savjesno rade svoj posao?

Po mojoj procjeni, 80 do 90 posto ljudi u institucijama savjesno i odgovorno obavlja svoje dužnosti. Upravo je njima važno da se odgovornost utvrdi poimence. Kad pojedinci do odgovornih položaja dođu političkim putem ili po preporuci, bez odgovarajuće stručnosti i pripreme, posljedice njihova rada snose i kolege koji svoj posao obavljaju kako treba. Građani zbog toga gube povjerenje u cijelu instituciju.

Što se događa kada odgovornost dođe do najviših razina vlasti?

U javnosti često vidimo kako se odgovorni međusobno optužuju i pozivaju na nenadležnost. Tako se gubi iz vida tko je bio dužan postupiti i što je konkretno poduzeo. Kada visoki predstavnici zakonodavne, izvršne i pravosudne vlasti ne poštuju zakone, posljedice se osjećaju i na nižim razinama.

Smatram da je u proteklih 25 godina previše ljudi imenovano na visoke dužnosti po kriteriju političke podobnosti. Kad se pojedinci na tim položajima međusobno štite i dužnost koriste za osobne interese i ambicije, stvaraju se uvjeti za zataškavanje institucionalnog kriminala. Cijenu toga plaćaju građani i ljudi koji svoj posao u institucijama obavljaju odgovorno.

Kakvu su ulogu obitelj i odvjetnik imali u očuvanju videosnimke?

Obitelj je u najtežim trenucima smogla snage odmah se pobrinuti za očuvanje prvih dokaza. Uz upornost odvjetnika kojeg je angažirala, videosnimka je sačuvana. Prema informacijama dostupnim u javnosti, prošlo je više od 15 dana prije nego što ju je policija izuzela. Smatram da ju je policija trebala osigurati istoga dana kada je zaprimila prijavu. Da su ikako mogli, zasigurno bi zataškali i ubojstvo Kristiana, kao što to uobičajeno rade radi otklanjanja vlastite odgovornosti ili odgovornosti svojih „kolega“ unutar sustava.

Govorim iz neposrednog iskustva. Smatram da su brojni postupci MUP-a, uključujući postupanje na najvišoj razini, usmjereni na zataškavanje prijavljenog institucionalnog kriminala. Kada sam osobno i u ime društava Fantazija podnosio kaznene prijave protiv osoba iz državnog i pravosudnog sustava, uključujući osobe iz DORH-a i USKOK-a, MUP je te prijave proslijedio izravno na postupanje upravo prijavljenim osobama iz USKOK-a kako bi one same odlučivale o prijavama koje su se odnosile na njihovu kaznenu odgovornost. Prema zakonu i propisanim procedurama, prijavljene osobe nisu smjele imati ni uvid u kaznene prijave, a kamoli o njima odlučivati ili ih prosljeđivati na postupanje kolegama koje su same odabrale unutar USKOK-a.

Premda davanje uputa Državnom odvjetništvu izlazi iz moje nadležnosti, svoje viđenje njegova postupanja u slučaju Kristianove smrti iznosim na temelju sedamnaest godina osobnog iskustva s onim što smatram institucionalnim kriminalom na najvišim razinama državne i pravosudne vlasti, tijekom kojih smo moja obitelj i ja bili izloženi progonu, a prijavljene radnje godinama su zataškavale i odgovorne osobe u Državnom odvjetništvu, među kojima su neke i osobno sudjelovale u zlouporabama i nezakonitim radnjama koje sam prijavio. 

Hrvatskoj su potrebne temeljite promjene u svim segmentima vlasti, zakonodavnoj, izvršnoj i pravosudnoj. 

Rekli ste da su Hrvatskoj potrebne temeljite promjene u zakonodavnoj, izvršnoj i sudbenoj vlasti. Što je, po vašem mišljenju, dovelo do tolikog nezadovoljstva građana i zašto se nakon smrti Kristiana Josipa Periša ponovno tako snažno traži odgovornost institucija?

Slaven Čolak: Građanima je dosta načina na koji država funkcionira već više od dvadeset godina. U tom ne baš kratkom razdoblju učvrstio se sustav u kojem se prijave mogu godinama zataškavati, a odgovorne osobe mogu ostati na položajima bez polaganja računa. Građanima je dosta i HDZ-a, i SDP-a, i Možemo!, kao i drugih stranaka koje javnu raspravu svode na međusobne optužbe o tome tko je što pokrao, koliko je javne imovine nestalo i tko je državi nanio veću štetu. 

Po mojem mišljenju, previše je političara svoje dužnosti podredilo osobnoj promociji, materijalnim interesima i očuvanju položaja i povlastica. Interesi Republike Hrvatske i prava njezinih građana moraju se štititi konkretnim odlukama i spremnošću da se za njih odgovara. Zato su Hrvatskoj odavno potrebne temeljite promjene u zakonodavnoj, izvršnoj i sudbenoj vlasti.

Smrt Kristiana Josipa Periša potaknula je građane da ponovno i glasno zatraže promjene koje su Hrvatskoj već dugo potrebne. Njegova obitelj i cjelokupna hrvatska javnost imaju pravo znati punu istinu o okolnostima njegove smrti te zahtijevati da nadležna tijela poduzmu konkretne mjere kako bi se utvrdila i sankcionirala odgovornost na svakoj razini institucionalnog lanca, bez iznimke i razmjerno težini odgovornosti svakog pojedinca. U uređenoj pravnoj državi nadležna tijela bez odgode provjeravaju prijave o nasilju i zlouporabama te poduzimaju mjere iz svoje nadležnosti. Svaki izostanak pravodobne reakcije ugrožava pravnu sigurnost i narušava povjerenje građana u rad državnih i pravosudnih tijela.

Apsurdno je da se nakon smrti Kristiana Josipa Periša u Jankomiru politička rasprava svela na prebacivanje krivnje između Grada Zagreba i državne vlasti.

Odgovornost za ono što se dogodilo u Jankomiru treba utvrditi na svakoj razini, prema tome što je svatko učinio ili propustio učiniti. Smatram da najveću odgovornost snose oni koji su neposredno sudjelovali u nasilnom postupanju prema Kristianu. Treba ispitati i odgovornost onih koji su bili prisutni, a bili su dužni i mogli intervenirati.

Kad državna i gradska vlast prebacuju odgovornost jedna na drugu, izostaje odgovor na pitanje što je svaka od njih učinila u okviru svojih ovlasti. U tome vidim pokušaj ublažavanja političke štete, što građani sve jasnije prepoznaju. Smatram da je institucionalni kriminal duboko ukorijenjen na svim razinama vlasti. Hrvatskoj su potrebne temeljite promjene, a teško je očekivati da će ih provesti upravo oni čije je postupanje te promjene učinilo nužnima.

Uveo bih i zakonsku zabranu političkog angažmana za osobe koje profesionalno pružaju zdravstvene usluge. Smatram da se trebaju opredijeliti između rada u zdravstvu i političkog angažmana. Za mene je neprihvatljivo i štetno za društvo da liječnici istodobno rade u javnim zdravstvenim ustanovama ili privatnim klinikama te obnašaju političke dužnosti ili se za njih kandidiraju.

Gospodine Čolak, jeste li bili na jučerašnjem komemorativnom skupu koji je obitelj Kristiana Josipa Periša organizirala na Trgu bana Jelačića?

Da, naravno da sam bio. Došao sam odati počast Kristianu i iskazati solidarnost njegovoj obitelji.

Na skupu se, barem koliko se moglo vidjeti, nisu pojavili istaknuti političari. Kako to komentirate?

Smatram da je to bio dostojanstven komemorativni skup bez političke konotacije. Političari su mogli doći osobno, odati počast Kristianu i pokazati poštovanje prema obitelji, bez govora i stranačkih obilježja. Osobno bih takvu gestu smatrao znakom ljudske solidarnosti i odgovornosti koju očekujem od ljudi na javnim dužnostima. Po mom mišljenju, njihov izostanak pokazuje da u tom trenutku nisu postupili ni moralno ni odgovorno. Kad o tome razmislim, možda je i bolje što nisu došli. U pitanju odgovornosti institucija danas smo na suprotnim stranama. Uvjeren sam da će se to promijeniti kad ljudi na javnim dužnostima budu spremni preuzeti odgovornost za svoje odluke i propuste. 

Tek ćemo tada moći reći da živimo u zemlji kakvu zaslužuju svi njezini građani. To je zemlja u kojoj se zakon jednako primjenjuje na sve, a ljudi na najvišim dužnostima prvi polažu račun za svoje odluke i propuste.

M.M. /Foto: Press


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  


-->