Hodak: Žarko Puhovski je ispustio krik slobode

2 siječnja, 2023 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Kraj jedne zanimljive godine. Čuli ste već za onu “dabogda živio u zanimljiva vremena”. Ne znam tko je autor, ali znam da su u Ukrajini “oduševljeni” tim “zanimljivim” vremenima.



Da je kojim slučajem u zambijskoj apsani, hipotetski govoreći, završio bubnjar “Prljavog kazališta” ili da je umjesto LGBTQ aktivistice iz platforme Možemo! netko iz Domovinskog pokreta, bi li tada naši medijski ljevičari skrivali i njihove identitete?

U mom kvartovskom kafiću “stalna postava” gostiju brzo se prilagodila novim pravilima štednje. Nema više “runda” pive po osobi nego jedna flaša za dvije osobe. Dovoljno za dvojicu. Osobito ako jedan uopće ne pije.

Da će vremena biti “zanimljiva” pobrinulo se i naše Ministarstvo kulture i medija. Gospođa “ministarka” izdvojila je devet milja odlazećih kuna kojima će financirati u 2023. g. područje književnosti, časopisa, glazbe… I onda novi skandal! Među onima koji su odbijeni našla se “beogradska barbika” Vedrana Rudan kao i splitski “humorist” Ivica Ivanišević. Njemu ni “prijateljstvo” s Dejanom Lovrenom nije pomoglo. Čovjek koji je svojim humorom u Slobodnoj Dalmaciji u stanju rasplakati čak i Torcidu.

Ali da njihova Vedrana neće dobiti lovu, e to ulazi u sferu “prosto ne mogu da verujem” i točka.

Loš znak za ljevičare u novoj 2023.

Vedrana igra godinama važnu ulogu u “istoriji” dva naroda. Priča se da kad Vedrana dođe u posjetu Rijeci pa pročita da u Beogradu pada kiša, odmah otvara kišobran. Onako, za svaki slučaj. Usput je i praktično jer je štiti da slučajno pljuvačka koju stalno lansira prema Hrvatskoj ne smoči nju samu. Jedni su za nju govorili da je nadarena, a drugi da je udarena. Tko je u pravu “ne bi se štel mešati” kad se već umiješala gospođa Ministarka. Loš je to znak za ljevičare u novoj 2023. g. Što će sada oni jadni bez Vedrane i Ivice!

Možda je to ipak samo najava loših vjetrova za one kolone orijune koje ne mogu odoljeti “zovu divljine” i hrle u Beograd udahnuti “vazduh slobode” kod Šešelja i Vučića.

Možda je to i upozorenje za Tomića, Dežulovića, Pofuka i cijelu plejadu ostalih da mi imamo i naših koji su vrijedni pažnje. Recimo, mogli bismo financirati “sabrana djela” Kreše Beljaka, 6.ličke, ljevičarskih novinara Jutarnjeg i Večernjeg…

Zapravo svih onih koji pojma nemaju što je svojedobno napisao Dobrica Ćosić, srpski književnik, bivši predsjednik države, član SANU: “Laž je srpski državni interes”.

Valjda baš zato toliko “naših” odlazi u Beograd da nam od tamo serviraju njihovu “istinu”.

“Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno…”, piše dalje Dobrica, a hrvatske se guske i dalje kroz maglu “gegaju” prema istoku. Vjeruju onima koje je i Dobrica Ćosić demaskirao. Ne vjeruju recimo dr. Franji Tuđmanu koji je još 1998. g, u razgovoru za list MI, proročki prognozirao da će glavna srpska saveznica Rusija kad-tad postati euroazijska sila i da će zapad opet biti ugrožen. I to se dogodilo. Pazite, on je to prognozirao još daleke 1998. g., tj. pred 25 godina. Ah taj Tuđman, tko će se baviti njegovim namrgođenim licem i prognozama.

Puhovski je ispustio krik slobode…

Kad Lovren nešto zapjeva ili kaže, medijska falanga odmah zavrišti, ali kad trans-vijećnik “Možemo” završi u zambijskoj “apsani” zbog krijumčarenja djece onda je medijski muk…

Žarko Puhovski je ispustio krik slobode i olakšanja: “Olakšanje je što smo se riješili kune, tog ustaškog novca…”. Njega su do sada plaćali srpskim dinarima i ruskim rubljima. Sad je odahnuo. Kunu nam je kao novac prvi uzeo “nezaboravni” drug Tito. Tko nas je danas lišio monetarne samostalnosti još nije do kraja jasno. Onaj tko je potpisao pristup u članstvo EU? Jesmo li je morali baš sada uvesti ili smo mogli još pričekati bolja vremena? Tko će znati. Plenki, Vujčić i bogataši smatraju kako već kasnimo s ulaskom u eurozonu. Sad će nam odmah procvjetati ruže, inflacija će pasti, zaštićeni smo od kriza, naši izvoznici će postati poslovni gorostasi, a turizam će još više procvjetati….

Međutim, Ljiljana Lili Benčik je sjetna: “Ode kuna! Od Hrvatske ostade zastava s grbom s životinjskim carstvom i Lijepa naša koju još smijemo pjevati, E, moj narode…”. Bojim se da je sve krenulo nizbrdo. Uzbrdo će trebati gurati.

Inače profesionalno suosjećam sa svima koji završe u zatvoru, pritvoru i sličnim ustanovama. Razmišljam kako je tek u zambijskim zatvorima? Moš’ mislit’, rekla bi Tanja Torbarina. Pada mi na pamet jedna “partijska” paralela. Da je kojim slučajem u zambijskoj apsani, hipotetski govoreći, završio bubnjar “Prljavog kazališta” ili da je umjesto LGBTQ  aktivistice iz platforme Možemo! netko iz Domovinskog pokreta, bi li tada naši medijski ljevičari skrivali i njihove identitete? Opet moš’ mislit’. Politički farizeji jašu i dalje Lijepom našom.

Javljaju da je papa Benedikt XVI. na samrti. To je onaj pravi. U međuvremenu, na samu staru godinu, je nažalost i preminuo. Pokoj mu duši, bio je veliki teolog, miran intelektualac i inovator. Prvi je u Crkvi osudio pedofiliju i ispričao se žrtvama i prvi je nakon 600 godina odstupio s papinske dužnosti i zbog starosti se povukao u samostan.

O Peleu

Otišao je i onaj pravi, ali u nogometu – Edson Arantes do Nascimento – Pele. Godinama se vode pomalo bljutave polemike. Messi, Maradona ili Ronaldo. Sve je to pljuckanje uz vjetar. Davno se zna tko je na nogometnom tronu. Na svjetskom prvenstvu 1958. g. u Švedskoj sa samo 17 godina Pele je pokorio svijet. S Brazilom je osvojio tri naslova svjetskih prvaka. Zabio je 1281 službeni gol u karijeri, broji 92 “hat-tricka” u službenim utakmicama i još stotine i stotine golova u raznim egzibicijama koje su onda bile popularne.

Klupski prvak svijeta u njegovo vrijeme dobivao se u dva susreta prvaka Europe i prvaka Južne Amerike.

Sjećam se kad je prvenstvo Europe osvojila Benfica iz Lisabona, a Santos je bio pobjednik Južne Amerike. Prvi susret u Santosu završio je 1:1,  što znači da bi Benfica sa svakom makar i minimalnom pobjedom postala klupski prvak svijeta. Ukratko Pele, Pepe, i ekipa su usred Lisabona pregazili Benficu sa 6:0. Peleova i Maradonina statistika ne mogu se objektivno ni usporediti – ni po titulama ni po golovima pa ni po ponašanju. Kod Pelea nije bilo “božje ruke”, varanja, kokaina… Znači Pele, Messi, Maradona. Nakon njih Di Stefano, pa Ronaldo.

Zanimljivo, ali realno, prva četiri mjesta pripadaju Južno Amerikancima. Kralj je prije kraja 2022.g. otišao za svagda. Ali njegova kruna ostaje za budućnost. Najbliži joj je Leo Messi…

Pelea su davno digli u nebesa, a onda ga je bolest (s)pustila….

Još jedan nacionalistički škandal, kak’ bi rekli purgeri. “Našeg” zagrebačkog mirotvorca patrijarha Porfirija, nakon četrdeset minutnog zadržavanja, s granice Kosova i Srbije vratilo kući. “Drama je počela u 14.30 časova. Nakon nečuvenog maltretisanja kosovskih carinika časnom patrijarhu je pokazan tzv. ‘pakrački dekret”. Srbija je odmah stavila u stanje ratne pripravnosti čitavu svoju vojsku, policiju i elitne postrojbe, napose one na traktorima iz kolovoza 1995. g. Navodno srpske elitne postrojbe iz uže Srbije, Banja Luke, Crne Gore i Borova sela i danas spremno čekaju novu traktorijadu za svog Porfirija…

Patrijarh se po svemu sudeći može samo u Srbiji i Hrvatskoj boriti za mir i da mirno “peva” “Što se ono na Dinari sjaji…”. Ej, tko to tamo peva, pitaju se strpljivi Hrvateki.

Mnogi se još sjećaju Porfirija i čuvenih zagrebačkih seminara subotom. Tu su Hrvateki naučili puno “pametnih” stvari. Na primjer “Kupite cveće voljenoj ženi, ali ne zaboravite ni sopstvenu…” ili “Bolje je biti bogat i zdrav nego siromašan i bolestan”.

No, pustimo časnog “pevača” iz Chicaga. Ako ga igdje vole, žele i hrle na njegove “seminare”, onda je to u Zagrebu. Herojski Zagreb koji je svakom osvajaču uvijek rekao DA.

Dalić pozitivac No. 1

Godina se približila kraju. Sjetih se one čuvene: što kasnije umreš, dulje ćeš živjeti. Oni koji pomalo kasne s umiranjem obično na kraju godine biraju pozitivce i negativce protekle godine. Negativaca ima na bacanje. Koaliraju u Saboru, vladaju u Zagrebu, dnevne novine im izgledaju kao da se uređuju i tiskaju u Beogradu, Nišu, Svetozarevu….

Pozitivci… Ha, prije svih Zlatko Dalić. Čovjek miran, pametan, staložen, uravnotežen i kako on voli reći ponizan. Ovog ljeta sam ga upoznao. On je za mene No. 1 bez ozbiljne konkurencije. Ona euforija i veselje koju nam je priredio pobjedom nad peterostrukim prvakom svijeta Brazilom zaslužuje da mu se dodijeli titula – hrvatski pozitivac No. 1. Pobjedama i medaljom doprinio je ugledu Hrvatske više nego sva hrvatska diplomacija i koalicijska vlast. Znam da mi ne vjerujete, ali to stvarno mislim. Uz stari nogometni pozdrav “Tko leži, taj ne bježi” želim i u novoj godini svako dobro našoj repki i Daliću.

Imam i jedno zanimljivo pitanje: “Pita Gordana Sprajc: Zašto je raji lakše otići u Irsku nego na Markov trg?”

“Mi ništa ne obećavamo i to ispunjavamo!”. Slogan je to “Stranke istine”. “Mi se nikada ne predajemo, osim ako moramo…”. E, što mislite čiji je to slogan?

Neki frankofil mi je poslao sliku francuskog predsjednika Macrona kako se na tekmi u Dohi hvali i govori: “Žena mi je pričala da je u vrijeme finala Brazil-Švedska 1958. g. isto bila ludnica”.

Jedan objektivni “promatrač” poslao mi je kartu snimanu iz zraka. Avion leti iz Katra iznad Beograda i Novog Sada s našom repkom. Natpis: “Srbi nikada bliže medalji”.

‘Dragec glumi korisnu budalu’

Javio se iz svoje jazbine i Dragec, Carlos, Zvonimir, Jovo Pilsel: “Kako bi bilo da Zlatko Dalić (a ne da to učini Lovren, kako mu govori gospođa Pokos) povede cijelu reprezentaciju u Jasenovac i učini gestu pijeteta?”. Ako je on pedagog tim momcima, zar takova škola korektnosti ne bi bila dobra? Ili je na strani “za-dom-spremnih” generala?”. Zna naš Dragec da je “historijski” primjer korektnosti prema Jasenovcu pokazao njegov idol drug Tito. On nas je preko svojih “pedagoških ustanova” UDBE, OZNE, JNA uvjeravao da je u Jasenovcu pobijeno 700.000 tisuća Jovica Pilsela, ali usprkos tomu je izbjegavao stupiti nogom u Jasenovac. Znao je da je u pitanju “Velika laž”. To zna i Dragec, ali glumi “korisnu budalu” nastojeći uvući u tu šuplju priču Dalića i repku.

Kad smo već kod “korisnih budala” u Lijepoj našoj, evo još jednog “dirljivog” primjera. Naime, u jednoj od zadnjih kolumni pisao sam o “bratstvu i jedinstvu” na “licu mesta” – u Novom Sadu. Zagrebačku umjetničku skupinu “Arterarij” nedavno su prilikom gostovanja u Novom Sadu prebili njihovi srpski “obožavatelji” nasred ulice u kasnim noćnim satima. Prebili, pa što? Toga je uvijek bilo i biti će. Ali javile su se korisne budale iz “Arterarij” koje su skužile da su za njihovo prebijanje u stvari krive ustaše.

Evo što su napisali “prebijeni”: “Vrlo smo svjesni i vjerojatnosti da su ovi mladi ljudi u tim medijima danima prije napada slušali o izvikivanju ustaških parola od strane nekih nogometaša i navijača, a koji time bacaju ljagu na cijelu Hrvatsku i na društvo u Hrvatskoj”. Ha, ha, ha!  Četnici ih premlatili u Srbiji, a oni krive ustaše. Time je borba za titulu idiota godine završena. Nadam se da će Ministrica kulture znati valorizirati ovaj vapaj mladih “skojevaca” da ih četnici drugi put još više prebiju. Pod valorizirati mislim financijski im omogućiti da što češće gostuju u bratskom i pitomom Novom Sadu kako bi četnici s njima obrisali ulice.

Sretna i berićetna 2023.!

Svojedobno su Ćirini reprezentativci potpisali peticiju za obranu digniteta Domovinskog rata. Javnost je bila podijeljena. Za jedne je to bio efektan dupli pas, a za Arterarij to je bila dupla psina. Bože, koje poltronstvo. Tipično hrvatsko. Skoro pa sliči sužanjstvu. Još je Niccolo Machiavelli napisao: “Znano je iz povijesti koliku štetu narodi i države podnose zbog sužanjstva”.

Na kraju, nek’ vam je svima sretna i berićetna nova 2023. godina koja nam odnosi u nepovrat našu dragu kunu koja je jugofilima toliko mrska, ali su spremno za njom pružali ruke. Ja ću svoju zadnju kunu uramiti kao sjećanje na prohujalo razdoblje kad je Hrvatska imala svoju valutu. Samo da nam ove protuhe iz EU-a još ne oduzmu i zastavu i ne promijene himnu. Jezika se ionako sve više odričemo sami, sve u korist lingue franca-e – engleskog. E, moj narode…

Zvonimir Hodak/foto:press

 


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  


-->