IMOTSKI PRAVOPIS: MI ili ONI – Hoće li Hrvati završiti kao Buridanov magarac

2 studenoga, 2015 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

HDZ ili SDP? Moglo bi se napisati i obrnuto. SDP ili HDZ? Velika, gotovo nerješiva dilema. Mada bi se duhovno stanje hrvatskih glasača, u sudbonosno predizborno vrijeme hrvatskim jezikom inače moglo kazati: dvojba. Izbor između samo te dvije mogućnosti, između Mi – ili – Oni, Oni – ili – Mi? Tertium non datur? ( Nema trećega!) Ili trećega ipak ima.



nedjeljko-kaveljević-ždero1[1]

Piše: Nedjeljko Kaveljević Ždero

Ako zbog ničeg drugog onda samo zato što bi normalan hrvatski glasač morao imati još koji izbor. Barem principijelno, odnosno načelno, usuprot ovoj latinskoj poslovici.

No, nije tako lako racionalno dokučiti postoji li treći put i što je on? Ako treći put i postoji onda to stanje više nije dvojbeno nego je trojbeno. I nije dilema nego čak trilema. Zaguljeno neko predizborno stanje u koje je doveden neodlučan hrvatski glasač. A hrvatski glasač treba i mora ovaj put biti odlučan. Premda ima i nas koji nismo stranački ograničeni ili tek fanatizirani slijepci i mi bismo trebali vjerovati u postojanje trećih opcija. Koja bi obuhvatila veliku većinu hrvatskih glasača.

No također ne treba zaboraviti da pravi hrvatski glasač uvijek nekako zna da sve ‘treće opcije’ samo mudro pokušavaju skuplje prodavati svoju, inače gotovo bezvrijednu kožu. On, naš hrvatski glasač, uvijek nekako skuži da razne treće opcije imaju tek kalkulantske namjere i ništa vrijedno mu za ponuditi. Dakle, hrvatskom glasaču preostaje jedno jedino: Odlučiti. Mi – ili – Oni!

Makar hrvatski glasač zna, odluči li za ovaj put za MI možda opet zajebe. Ustvari, odluči li hrvatski birač za ONI zajebao je sigurno! A odluči li ipak ovaj put ne odlučivati nego ostati kod kuće, opet nije ništa napravio.

Hrvatskom glasaču, dakle, preostaje odlučivati premda još ima nekih nevažnih pitanja; za koga će? Nastavi li se premišljati mogao bi početi nalikovati Buridanovom magarcu. Svi znamo sudbinu te plemenite beštije. To je onaj magarac, tovar, koji nije mogao donijeti odluku s kojeg plasta sijena, odnosno na kojoj rosnoj livadi i koju ponuđenu djetelinu je bolje pasti.ribice bježe

Jadni magarac je ovako razmišljao: ako pasem samo lucerku veće su mi šanse pronaći baš onu sa četiri lista, no istovremeno su veće i šanse da se nadmem i nastavim hodati naduto dok se od nadutosti ne raspuknem u svojoj narcisoidnoj retorici, u svojoj umišljenoj sitosti lažnim uspjesima.

Pasem li na miješanoj hrvatskoj rosnoj livadi, na kojoj uz slasnu, ali i opasnu lucerku raste i djetelina grahorica bit ću barem živ pa makar i sa smanjenom šansom da svaki put pronađem sretnu djetelinu sa četiri lista koja me trenutno usrećuje rastućim izvozom Kostarikanskih banana.

Da se moje koalicijske partnere ne bi smatralo tovarima i oličenjem tvrdoglavosti prema ovoj poslovici o Buridanovu magarcu, taj konflikt, odnosno moguću biračku neodlučnost koja može odvesti hrvatskog glasača do magarčeve sudbine lako je razriješiti. Ako promislimo da navodno slobodna hrvatska glasačka volja nije uopće slobodna, jer joj je narušena ravnoteža raznim medijskim poticajima i upozorenjima najbučnijih u kampanji pa je i nesmiljeno izložena tobožnjim rizicima koji bi svrgavanje vladajućih kao mogući izbor moglo donijeti.

Lica i naličja

Nadam se da moji koalicijski partneri shvaćaju koliko je važna ravnoteža između koristi i štete koju bi takva isključivost mogla prouzročiti, te da shvaćaju razliku između ljubavi i mržnje prema domovini Hrvatskoj. Znamo da svi uvijek glasuju za one koji su im slični.

Stara je to istina i kolikogod i sam pokušavam pobjeći od nje, ta spoznaja i taj osjećaj je sve jači i sve vidljiviji. Da, ali ja više ne nalikujem na one za koje sam do sada glasovao. Ni blizu nisam nekadašnjem mirnom korektnom građaninu koji glasovanje smatra tek civilizacijskom obvezom i normalnim činom i gotovo da ni na sebe više ne nalikujem a kamoli na kakvog mirnog hadezeovca ili kakvog zadrtog esdepeovca.

Znamo također da i jedni i drugi vole tražiti  ‘Recept’ za vlastitu pobjedu dok ja tražim recept za miran san i skidanje pregolemog izbornog tereta sa svojih nejakih leđa. Samo da mi se odlučiti za koga ću. Ovi sadašnji esdepeovci su me razočarali toliko da za njih sigurno neću, ali ne smijem to reći pred svojim esdepe koalicijskim partnerom, a i oni prošli su mi nanijeli toliko osobnog zla da su rane još svježe i nezaliječene, ali ni to ne smijem otvoreno reći pred hadeze koalicijskim partnerom.

Siguran sam napokon u jednu stvar, onodobno svoju TVK (tročlanu veliku koaliciju) nisam primjereno sahranio, prebrzo sam onomad prihvatio da se raspadne i ode u ropotarnicu historije, ili hrvatskije rečeno, smetlište povijesti, očekujući da će me barem jedna od dviju velikih opcija oduševiti svojom predizbornom ponudom i ponudama.

Kako dobrih ponuda nije bilo, i vrlo sam razočaran isključivošću svih ponuda, ali osokoljen sam idejom da je moja TVK nastavila djelovati u ilegali, a kao što znate, ilegalci su soj ljudi koji nikada ne smiju biti posve zanemareni.

Uostalom, u vrijeme predizborno dopušteno je i ono što inače nije dopušteno pa i ono što se inače smatra nekulturnim i čovjeku neprimjerenim. Vrijeme predizborno želi pokazati samo svoja umivena lica a sakriti neumivena naličja, ono svima dopušta traženje alibija za vlastite neuspjehe isključivo na protivničkoj strani, u protivničkom nedostatku pameti, u protivničkim nazorima i devijacijama njihovih protivničkih nazora, u njihovoj ljepoti odnosno ružnoći.

Glasovati ili neglasovati

Da tu smo! U ovo predizborno vrijeme njihova ljepota mora biti dovedena u pitanje, to je moj pobjednički recept, svi zahvati koje su oni pokušavali uraditi izmijenili su, ako uopće jesu,  tek njihovu vanjsku ljušturu, a u srž njihove ljepote estetski kirurzi nisu ni pipnuli. Kako vidite, već danima i ja razmatram svoje goleme nedoumice za koga glasovati a za koga ne glasovati, u tom razmatranju javlja se i nova nedoumica koja mi mira neda. Volio bih, kao svako normalno ljudsko biće, uvrijeđeno lažnim i neispunjenim obećanjima, kazniti one koji meni po ničemu više nisu slični, da, to bi bilo lijepo, ali glasujem li protiv njih opet nisam na svome jer ni oni drugi nisu dovoljno vrijedni. Zaključak se nameće sam po sebi: Ne glasovati!

No, iskustvo mi također govori da i neglasovanje može proći jednako nezamijećeno pa bi kazna jednih bila nagrada drugima a rezultat te odluke neće imati globalnog značaja niti će biti toliko ubojit koliko bih želio. A nagrada onima za koje bih  se ipak odlučio glasovati također neće imati globalnih posljedica, a što je najgore neće biti ocijenjena ni honorirana pravičnom nagradom kakvu inače kao glasač očekujem.

Razmatram, dakle, stare, a kao što vidite i nove nedoumice pa sazivam neformalni sastanak moje TVAK-e uz blagu nadu da će mi se svi neraščišćeni pogledi raščistiti i osvijetliti sačuvanu vjeru u sam smisao života.

Na sastanku odmah primjećujem da i moji koalicijski partneri svojim dugotrajnim ilegalnim djelovanjem izgledaju jednako izmoždeni i zabrinuti ali oni bar pokušavaju to prikriti. Esdepe partner prvih pola sata priča o skupocjenim umjetninama sakrivenim u podrumu vikendice, te skupim torbama, a hadeze partner odmah ističe sve egzotične trofeje njegovih to jest sadašnje vlasti a osobito najnovije trofeje nedavno ostvarene izvozom banana.

Načas puštam svoje partnere da ispušu i olakšaju dušu, sve traje kratko, i domalo se vraća prava i realna zabrinutost i na njihova umorna lica. Hadeze partner esdepe partneru još pokušava nabiti na nos vremena Brijuna, potom mu spočitava da je grad Sinj ostao u Hrvatskoj ali Hrvatske je sve manje ostalo u njemu, pokazujući tako svoju skrivanu krvoločnu narav dok esdepe partner više niti ne skriva svoju jednako krvoločnu narav nego odmah poteže farbanje tunela pokazujući jednaku krvoločnost, gotovo ljudoždersku narav. Završava svoje izlaganje vikom da će i sam papa za njih glasovati a i da je Gospa Sinjska također na njihovoj – esedepeovskoj strani.

Jedva smirujem uzavrele koalicijske partnere i navodim obojici misao  nekog mislioca da vlast (moć) korumpira, apsolutna vlast (moć) korumpira apsolutno. Gledaju me u čudu obojica pa im moram dodatno pojašnjavati o raširenoj korupciji u samim vrhovima vlasti kao i o dvostrukim mjerilima istih ljudi dok su samo kandidati a kad zasjednu na vlast rade to što rade. Potom im navodim po jedan primjer lopovluka na svačijoj strani. Napokon su se primirili i tada sam lako izveo zaključak koji je za osudu svake iskvarenosti i napuštanju prevarantskog standarda ponašanja.

Osobito su ljekovito djelovali poučni primjeri iz povijesti koji su pomogli razumjeti sustave izbornih pobjeda kad je broj glasova dosezao zamalo svih sto postotaka, a kadgod i više od toga. Ne reagiraju više obojica partnera onako samouvjereno tvrdeći da su oni budući apsolutni pobjednici, moji  argumenti za ili protiv neke izgovorene tvrdnje splašnjavao je njihov samopouzdani zanos.

Objasnio sam im da se Predizborno vrijeme pretvori u goli neukus sloboda, u neukus sebeljubivosti i u neukus iskrivljenih istina. Naveo sam im da previše slobode u predizborno vrijeme treba svesti na mjeru ukusa, ljudskosti, višak hrabrosti u predizborno vrijeme treba kanalizirati negdje prema sredini mandata u vrijeme hvatanje u koštac s problemima koje ni jedna strana ne može, kad bi i htjela, sama riješiti ako nastave samo zauzimati busije i puniti oružje.

Oba moja koalicijska partnera kao i svaki normalan čovjek, glasač, znaju što je potrebno da društvo postane bolje i da ozdravi i da o njegovoj slobodnoj glasačkoj odluci malo ovisi hoće li se to što bi bilo potrebno i dogoditi. Usuglasili smo stavove da je jedino pravo rješenje Velika Koalicija. A i Predsjednici će biti lakše dodijeliti mandat za sastavljanje nove vlade. Može čak dodijeliti dva mandata.

Pitam svih, koliko će vas poslušati ovaj savjet a koliko svoju savjest? Koliko vas će podleći pritiscima medijskih manipulacija kojima smo svakodnevno izloženi? Svatko od nas snosi vlastiti dio odgovornosti za promjenu loše politike.

Svatko tko je pokušao razmišljati racionalno zna da je pravo herojstvo svladati svoje unutrašnje prijepore stečene raznim oblicima ranijih pritisaka i odgoja, osobnih frustracija na privatnoj ravni i bavljenju samima sobom kao i mnogobrojnim doživljajima koji su nas već davno zarobili i odredili na osnovu emocionalnih povrijeđenosti i omeli nas zbog privatnih frustracija u nerealiziranim a ciljanim uspjesima koji nikada nisu imali veze s državom ili ljubavi prema državi i domovini koliko sa vlastitim frustracijama.

Glasač bi, kad bi to bilo moguće, morao pokušati promijeniti sebe. I zaboraviti svoje privatne ciljeve umjesto što ih izjednačuje s ciljevima i dobrobiti države. Da, ali to nije nimalo lagana zadaća. Zato pamet u glavu! I glasujmo!

mijukić11111111111111111111311111[1]

 


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •