Da je kojim slučajem Škoro nakon što se nije uspio plasirati u drugi krug predsjedničkih izbora pozvao svojih 450 000 glasača da u drugom krugu izbora izađu i svoj glas daju Kolindi Grabar Kitarović, uz logično obrazloženje da je ona i pored svih svojih propusta i gafova bolje rješenje za Hrvatsku, što je dramatično tvrdilo bezbroj hrvatskih intelektualaca, analitičara i novinara koji su u prvom krugu bili skloni Škori, Kolinda Grabar Kitarović bi vjerojatno i danas bila predsjednica.
Ako bi i unatoč takvoj podršci Škore Kolinda izgubila predsjedničke izbore, „Domovinski pokret“ bi danas imao čistu savjest i na svojoj strani bi imao gotovo milijun njenih simpatizera, a Škoru bi bilo nemoguće optužiti da je smišljeno doveo Milanovića na Pantovčak.
A znao je ili je morao znati da će u tom kontekstu biti optužen! U tom kontekstu izjavu je dao i Stevo Culej u „Budnici“ Marka Ljubića. Stevo Culej je u prvom krugu predsjedničkih izbora dao potporu Škori, a u drugom na temelju zdravog razuma i braniteljske vjerodostojnosti dao podršku predsjednici što mu Škoro nije nikada oprostio.
Da je Škoro postupio kao Stevo Culej ili kao Milan Kujundžić, koji je nakon prvog kruga izbora kazao “moji glasači su pametni i ne treba im govoriti za koga će glasovati u drugom krugu, oni to znaju“, ostao bi velik u porazu danas bi vjerojatno imao podršku Markovića, Šole, Dujmovića, Ljubića, Mikašeka…. I svih onih novinara i analitičara koje iz njegovog medijskog stožera redovito časte pogrdama, nazivaju udbašima, komunjarama, plaćenicima, rektalnim alpinistima, korisnim idiotima, a sve uz dozu monstruoznih spinova i uvreda koje nemaju nikakve sveze s katoličkom vjerom ili iskrenim demokršćanstvom.
Tko je onda bio Milanovićev korisni idiot, ako su svi drugi koji se ne slažu sa Škorom Plenkovićevi plaćenici?
Izjednačavanje Kolinde Grabar Kitarović sa Zoranom Milanovićem nakon njenog „srednjeg prsta“, a Ona je tom je gestom isključivo stala u obranu silovanih žena i ništa više, je čista blasfemija i mizeran alibi kojim Škoro zapravo želi dokazati da je bio u pravu što je doveo Milanovića, a ne Kolindu na Pantovčak!
Kolinda i Zoran apsolutno ni po čemu nisu bili niti će ikada biti isti, a osobito ne po ideologiji i svjetonazoru.
Ona je maknula Tita s Pantovčaka, a Zoki je Tita simbolično, a antifašizam znakovito vratio u javni diskurs i s Pantovčaka je mangupski izbacio sve što je povijesno hrvatski disalo. Krenuo se s novim razdorom u hrvatskom društvu. Ne treba dokazivati i nabrajati dalje i trošiti energiju uzalud ono što je već stotinu puta napisano i dokazano.
Izjednačavanje HDZ-a pod vodstvom Andreja Plenkovića sa SDP-om pod vodstvom Davora Bernardića, ili još znakovitije, izjednačavanje HDZ-ovog tima sa timom Restart koalicije je toliko blasfemična tvrdnja koja ne bi mogla proći ni u najmračnijim vremenima Rankovićeve ili Gebellsove propagande ispiranja mozgova.
Kada nemaš program, viziju, temeljni ideološki vrijednosni sustav, onda se u predizborni repertoar uvode najmizernije uvrede ad hominem bez ikakvih dokaza uperene protiv istaknutih pojedinaca kao personalnih simbola, kako bi se bacila ljaga na cijeli korpus njihovih birača. Tvrdi se, svi su koji glasuju za HDZ lopovi, uhljebi, svi su korumpirani, svi su lažni demokršćani i svi su lažljivci, a mi smo jedini pošteni i ispravni. Cilj je obeshrabriti i raskoliti HDZ-ovo biračko tijelo!
Čuvajte se onih koji viču „drž’te lopova“, jer se obično u takvima krije lopov, čuvajte se onih koji viču da su najveći domoljubi, jer takvi su u pravilu bili najodaniji udbaški doušnici! Među njima ima pokojnih i živih pjevača za koje se mislilo da su najveći Hrvati i domoljubi! Čuvajte se lažnih proroka i lažnih Mesija!
Urota protiv HDZ-a i Hrvatske, kada se pojavio tračak nade da Hrvatska u kontekstu jačanja konzervativizma u Europi i SAD-u logičnim putem skreće prema konzervativno suverenističkim politikama, započela je pojavom Tomislava Karamarka, nastavljena je njegovom dekapitacijom uz pomoć „demokršćanskog Mosta“, do punog izražaja je došla dekapitacijom Kolinde Grabar Kitarović uz pomoć „škorojevića“ i pseudo desnice, a sada je na djelu posljednji čin te drame te se rušilačkim udarom na Andreja Plenkovića želi dovesti do HDZ-ovog gubitka ovih izbora, nakon čega bi, a to je intencija, HDZ dugoročno otišao u povijest.
Oni koji su tu urotničku dramu režirali, oni koji tvrde da su HDZ i SDP isti i oni koji tu parolu koriste samo radi otimanja HDZ-ovih birača, trebaju usporediti Plenkovićevo predsjedništvo s Bernardićevim, HDZ-ove liste sa SDP-ovim, HDZ-ove demokršćane u stranačkom članstvu sa SDP-ovim, HDZ-ove antifašiste sa SDP-ovim, HDZ-ove titoiste sa SDP-ovim, HDZ-ove katolike koji su dominantno u ogromnoj većini članstva i simpatizera i SDP-ove katolike i demokršćane?
SDP, antifašisti i „škorojevići“ danas su u svojevrsnoj velikoj koaliciji, jer koriste istu retoriku protiv HDZ-u kao stranci opasnih namjera. Ta retorika potječe još iz devedesetih kada je Ivica Račan optužio HDZ da je stranka opasnih namjera, jer HDZ nije pristao na nikakav oblik stvaranja neke nove konfederalne Jugoslavije.
Dok „škorojevići“ politikantski HDZ-u podmeću veliku koaliciju tvrdeći da su HDZ i SDP isti, zapravo su oni u svojevrsnoj velikoj koaliciji sa SDP-om sa istim antihadezeovskim programom! Upravo ta Račanova sintagma o HDZ-u kao stranci opasnih namjera, od tada pa do danas čini osnovnu razliku između SDP-a i HDZ-a u ideološkom i svakom drugom pogledu.
Kazimir Mikašek-Kazo /Foto: FaH
