Marko Ljubić: Čime su motivirani žestoki i netočni napadi na Davora Filipovića

18 prosinca, 2021 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Dok se desnica zabavlja autonjem Hrvoja Zekanovića ( i predjsednika Zorana Milanovića), topovi s ljevice ciljaju na Davora Filipovića.



Život u Hrvatskoj uistinu ide iz krajnosti u krajnost. Nakon erupcije zgražanja na dijaboličko preimenovanje simbolike s notornim Titom i nesretnom djevojčicom Aleksandrom Zec, ukazao se Hrvoje Zekanović, čisti desničar kojemu desno uho kategorički jamči desni politički status, deva iz Marakeša suverenistički status, a politička pamet ulogu ovećeg redikula u hrvatskoj politici, doduše ugroženog naletima “desničara” Ćipe, Karoline, Grmoje, “generala ustaške vojske” Prkačina, nekim čudom još vitalnim i živim.

Nije lako u takvoj konkurenciji, ali Zekanović se ne da. Veli naš Hrvoje, ili Zeko od milja, da se autao, da je izišao iz ormara.

Ne znam tko ga je zaključao, pogotovo tko ga je otključao, no znam da je među ljubiteljima desnih ideja i politika izazvao kaos s ovim ormarom.

Pita me pošteni desničar:

–  Što ovaj radi, zar je navalio na muške, boga ti?

–  Odakle ti to –  začuđen sam ga pitao, uvjeren da u konzervativnoj tvrđavi Hrvatske, europeiziranog prokatolika Ilčića, nadasve principijelnog i poštenog, pa i transparentnog, kako bi rekao Grmoja, ne može netko, čisto muško, sad navaliti na muško.

Evo, navaliti na deve, na Škoru i Radića kad je bilo ono za Sabor, ali na muško!?

– Pusti ti to, znaš što znači izlazak iz ormara, a ovo o cjepljenju pajdo moj, to ti je njihova bludna šifra – uporan je bio prijatelj.

No, kako bilo, postao je Zeko zec za kojim trči ljevica, iako neki hoće reć da je “HDZ-ov žetončić”.

Dokopao se Zeko HTV-a, onog rigidno ljevičarskog, no što bi HDZ mogao dobiti s takvim žetončićem, Bog dragi samo zna. Izvjesnije je pogoditi što Zeko očekuje, ali i što je uvjetovalo njegovo “autanje” znajući narav sklepanog saveza pod zvučnim imenom suverenisti, gdje se jednom rukom grle, a u drugoj iza leđa oduvijek drže nožinu spremnu.

A ljevičari?

Nisam mogao ni slutiti, iako sam se dva puta u Budnici, uoči Budnice i poslije Budnice susreo s tim mladićem, da je Davor Filipović toliko uzdrmao lijevu političku scenu. Vidio sam tijekom kampanje u Zagrebu, kada je tvrtka koju je pukim slučajem, posve slučajno i nikako drugačije, unajmio Pevex žestoko i krajnje ” domoljubno” lagala na Davora Filipovića, ono k’o pas lagala, da taj čovjek iz nekih razloga opasno uznemiruje i poštenu desnicu, i poštenu ljevicu.

U razgovorima s Filipovićem sam lako shvatio razloge takve uznemirenosti, pogotovo ovih nadasve poštenih ” desničara” s instruktorima Radićem, Bujancem, Prkačinom, Hasom nacionale, koji nisu trpjeli dvije stvari s tim Filipovićem. To što je Hrvat podrijetlom iz BiH, a nije integralist Izetbegovićevog profila, a uz to, Plenkovićev kadar. Kud ćeš gore, jel tako?

E nije. Ima i gore od toga.

Kad svim tim nevaljalostima i opasnostima dodate da je iznimno uspješan znanstvenik, da nije odokturio u postzrelim godinama k’o doktur Škoro, doktorka Željka, doktur Igor zvani Igo kršćanski Peternel, doktur Steven amerikanski, a nije ni general k’o Prkačin, nije ni blizu heroj k’o Ćipe, uz to još izdajnička hadezenjara (ova Plenkovićeva), stvarno je bilo nužno platiti par stotina tisuća kuna globalno uvjerljivim piarovcima iz Sl. Broda da ga proglase ni manje, ni više nego Srbinom.

Majka ti stara, zamislite!? A hoće biti političar?

Poštenim, kako sam ih već nazvao, bujičarskim domoljubima, bilo je to previše, pa je razumljivo da ta Plenkovićeva kadrovska odluka, jedna u nizu, izaziva cijelu kampanju protiv.

No, koji se vrag događa sad s tim ljevičarima? Evo im podvalilo Zeku, doduše autanog iz ormara, s tko zna kakvim probuđenim nagonima i senzibilitetima za ljudskim pravima, evo im sad najednom tako opasno loš desničar, pa i Hrvat, o čemu ne bi smjelo biti spora kad tako tvrdi desnica na čelu s ingenioznim Radićem, smeta.

Još izgubio izbore od Tomaševića!?

Umjesto da, kada već namjeravaju namagarčiti Plenković, navale hvaliti njegov “loš” izbor, oni navalili braniti, zamislite vi – Hrvatsku!

Zamislite vi te krajnosti. Zeko se autao, ljevica brani Hrvatsku. Pa navalilo iz svih uporišta po Filipoviću.

Valja istaknuti da ovi s ljevice ne drže naročito do logike, narod bi rekao – do pameti. To nije dobro, jer tako izravno šalju poruku da im je izborno tijelo prilično tupo, a nije. Ljevičari su po definiciji pametni.

Evo zašto im logika prokazuje tupavcima poklonike.

Ako već tog mladog izvanrednog profesora na Ekonomskom fakultetu, znanstvenika koji je na najprestižnijim svjetskim sveučilištima držao predavanja o modelima i finesama korporativnog upravljanja podučavajući menadžere najuspješnijih svjetskih kompanija, smatraju niškorisnim i gubitnikom zato što nije pobjedio njihovog favorita Tomaševića na zagrebačkim izborima, usprkos svemu što sam naveo vezano za prokazivanje od bujičarskih desničara i svačemu drugome u HDZ-ovoj neposrednoj zagrebačkoj prošlosti, kojeg vraga gube toliko postizborne energije potrebne za spašavanje, kako su toliko puta već rekli – uništenog Zagreba, ali i posrnule ljevice, na tog “niškorisnog” tipa.

Koja budala, a naročito tko barem donekle pametan troši vrijeme na gubitnike?

Ja nisam uočio, primjerice, da, kada je Dinamo pregazio Dragovoljca, nakon toga pred izazovima s kojima su suočeni, recimo za poraz od Hajduka, netko iz Dinama napada Majstorovića iz Dragovoljca.

Zamislite artiljeriju! Svi ljevičarski lumeni, počevši od prodavača novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu Klauškog (nije greška pojam prodavač, jer predavači su ljudi kao Filipović), preko Peđe Grbina, Sanje Modrić mudre i pronicave komentatorice, nadasve objektivne i argumentirane, preko smiješnog “komičara” Juričana, nekakvog Duhačeka korifeja indeksovštine, pa karijerno potencijalne Mirele Ahmetović, esdepeove uzdanice gotovo do Peđe, do samoga vrha antifa komentatorstva Nine Đule, navalili upozoravati da nam država propade, jer će Davor Filipović nadzirati rad uprave INA-a i skrbiti o nacionalnom interesu.

Navode ljudi teške argumente, a najvažniji je da je Filipović ” gubitnik zagrebačkih izbora”, pri čemu se pridodaje i da je ” Plenkovićev poslušnik”.

Pogotovo je ovo poslušnik iritantno. Umjesto da Plenković bira ljude koji mu kao Tomašević-Benčić-Juričan-Matula kadrovi njima, hebu sve po spisku i rade sve suprotno, onako demokratski, taj autokrat bira ljude koji se s njim slažu.
Pogubno, jel tako!?

S obzirom na svoju senzibilnost toliko puta dokazanu u javnim osvrtima, analizama i komentarima, gdje se zbog naprasnog izbjegavanja otkrivanja nemilosrdnih činjenica o desničarima, hadezeovcima, pravašima, katolicima, u njihovim analizama čak i vezane rečenice sudaraju s posve neprijateljskih logičkih polazišta, tragikomičnih recimo kao Juričanovo komedijašenje po Zagrebu i Holdingu u zadnje vrijeme, teško je u ovoj kampanji protiv profesora korporativnog upravljanja međunarodnog ugleda pronaći humanističku zamjerku.

Ljudi upozoravaju da bi Filipović mogao biti problem. Imaju i razloge.

Bio bi i meni da sam Tomaševićev pajdaš, ili Juričan primjerice, da ne kažem prodavač Klauški, kome tržište ovisi o dugotrajnosti Tomaševića, a smrtna mu je opasnost standard koji potvrđuje vrijednosti profesora Filipovića, jer, slučajnim pregledom audio-vizualnoga priloga u kome “gubitnik” i ” niškoristi” Filipović u gradskoj Skupštini učiteljski secira cirkusiranje ljevice i frontmena im Tomaševića, ne bih lako progutao. Bio je to masakr.

Dominacija “gubitnika” nad “pobjednikom” kakva se rijetko viđa. Jedino u potpuno poremećenim društvenim standardima, u izokrenutim vrijednosnim kriterijima, gdje i u kojima spomenuti ljevičari i pravovjerni desničari, kao Zekanović ili Grmoja, kolo vode, tako gubitnik umno masakrira pobjednika.

Slutim da bi upravo u tome mogao biti problem. Zato Filipovića treba javnom kampanjom prisiliti da se ponaša kao pošten gubitnik, da šuti i sluša. Ali, neće, pa neće.

No, fascinantna je ipak, usprkos tome što ti lumeni više nikoga ne mogu ni iznenaditi, pa ni nasmijati svojim javnim postojanjem bar kao pristojan vic, činjenica da je cijeloj toj strukturi svejedno što većina normalnih ljudi u Hrvatskoj misli o tome što javno govore.

Kaže jedan pajdaš među njima, užasavajući se nad Plenkovićevim kadroviranjem i imenovanjem Filipovića u Nadzorni odbor INA-e da će “uhljeb Davor” za “dvadesetak minuta mjesečno” primati, valjda, 300 tisuća kuna godišnje. A ljudi kopaju po kontejnerima!

Ta primjedba pokazuje svu neviđenu golotinju kritičke misli naših lumena. To je utemeljeno isto koliko i primjedba da je Asafa Powell za samo devet i nešto sekundi dobio par milijuna dolara, dok se s druge strane nesretni “proleter” muči cijeli život u tvornici cipela u Kini i to ne može zaraditi. Stvarno nepošteno, jel tako?

Tako je, gromoglasno viču Grbinovi, prodavači Klauškisti, Đulisti, dakako da je tako viče Pejović, a bome nije to lako gledati ni poštenim bujičarima s desnice da im “Srbin” za dvadesetak minuta mlati takve honorare.

Srećom, zbog obrane nacionalnih interesa referendumskom inicijativom, to još nisu saznali Bulj, Grmoja, Petrov i ekipa, pogotovo da se radi o INA-i. Odmah bi poslali Troskota, kad se već ne mogu osloniti na autanog desničara Zeku s čudnim nagonima, da to revidira.

Puno je razloga koji izazivaju sumnju u sposobnost znanstvenika koji se bavi znanstvenim promišljanjem i istraživanjem najboljih modela upravljanja velikim kompanijama da će dobro i odgovorno osiguravati razvoj i zaštitu nekoliko milijardi kuna vrijednog nacionalnog udjela u hrvatskoj kompaniji INA, čiji su suvlasnici Hrvatska i MOL.

Recimo, ako je Filipoviću trebalo više od 25 godina izučavanja tog upravljanja, dok je Juričanu primjerice trebalo samo pet minuta da ga HTV proglasi uspješnim komičarem pa se narod navalio smijati do crkavanja, ili dok je Klauškom bilo dovoljno da netko kaže – mali, zašto ti ne bi prodavao novinarstvo na fakultetu pa postao profa.

Ili dok je Petrovu bilo dovoljno da ga ugledaju radanisti s HTV-a da dospije na brifing o INA-i i sklepa odluku tešku nekoliko milijardi kuna pa tko plati da plati, dok je Tomaševiću bilo par putovanja dovoljno da shvati bit zelenila i ekologije, očito je, uspoređujući to s Filipovićevim dugogodišnjim radom i učenjem, opasno Filipoviću prepustiti upravljanje poslovnim politikama.

Jer, brate mili, sporo uči tako banalne stvari. Točno na ovu usporedbu se svodi prilično bolesna neutemeljenost kritika Davora Filipovića.

Ne trebam navoditi da bi s tih kritičkih stajališta trebalo najuriti sve kirurge iz bolnica, a uvesti za operacijske stolove ljudine s nožinama, od hajdučkih do partizanskih, da bi svećenike trebalo najuriti s oltara i propovjedaonica, a tamo dovesti novoproglašene teologe anticovid pokreta.

Čemu honorirati i uvažavati dangube i gubitnike koji su se tolike godine mučili da nešto nauče, pa ih plaćati skupo za sat, dva ili tri demonstracije toga znanja, kad je moguće postati za pet minuta ekspert za što god treba. Kao Tomašević, Juričan, Klauški, kao mudri Peđa, ili još mudriji Petrov. Grmoju ili bujičare ne dao Bog, ne smijem ni spomenuti.

E Plenki, Plenki, pored takvih velikana i uzoritosti, ti imenuješ tamo nekog Filipovića, rugajući se s tim odabirom već općeprihvaćenoj navici lakoće dijagnosticiranja i odlučivanja o svemu u Hrvatskoj.
Sumnjam da su i kolone hadezeovskih lumena zadovoljne, jer je i u toj strukturi Filipović prijetnja, ali nemaju kud. Moraju slušati šefa.

Za kraj, savjet Plenkoviću ( kad mu već Milanović, a i svi spomenuti i nespomenuti lumeni mogu davati javne savjete, dužnost je i meni ufurati se u taj trend).

Nemoj zanemarivati potencijal jednoga Peđe Grbina, koji čak i pokušaje uvrede prepisuje od Milanovićeve logične igre riječima pa Banožića zove “Bane”, niti zanemaruj dosadašnja epohalna politička djela vođe okljaštrenog SDP-a, među kojima će nema sumnje ostati zapamćena nedostignuta genijalnost te antologijski uspjeh kad su on i Bauk satima stajali na Cvjetnom trgu nudeći se ljudima za vrijeđanje, a mnoštvo prolazilo misleći da to oni prezentiraju dvoetažnu ljevicu, podsmjehujući im se bez riječi. Nisu bili vrijedni ni vrijeđanja.

Nemoj predsjedniče Vlade zanemarivati Juričana, nemoj pobogu. Ako ne vjeruješ u važnost toga tipa, pitaj Vukovića i Samodola, ozbiljni su ljudi.

Nemoj nikako zanemarivati dokazanog stručnjaka za INA Božu Petrova i kad god trebaš nešto oko te kompanije, pokušaj bar preko Troskota revizora, doprijeti do Bože i zamoliti brifing.

A Filipović?

Njemu prepusti ozbiljne i stručne stvari, jer ćeš svima navedenima očito tako pomoći izići iz dezorijentiranosti i omogućiti im realno se orijentirati. Nije lako bez kompasa, svi izviđači to znaju. Zato tako bijesno i zavijaju protiv toga čovjeka, jer im pokazuje tko su i gdje su.

Marko Ljubić/Foto: pxll

 


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •