PODSJETNIK NA USTAV ZA LORU VIDOVIĆ: Zašto Vam ne smeta petokraka i četničko znakovlje u RH

25 studenoga, 2018 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Lora Vidović bi, kao državni službenik po zakonu morala imati  jednak stav prema svakom od totalitarnih režima – jer to ste obvezni po Ustavu ove zemlje!



Kod nas je već uobičajeno da mnoga gospoda koja zauzimaju važna mjesta u državnoj upravi i “kroje” nam život svagdanji zakone Republike Hrvatske, pa i sam Ustav tumače kako im se prohtije.

Tako i naš ombudsman iliti pučka pravobraniteljica gospođa Lora Vidović. Ili gospođa ne zna kako glase odredbe Ustava ili svjesno zanemaruje ono što joj s obzirom na njezin svjetonazor i političko opredjeljenje ne ide na ruku.

Upravo nas je nedavno u svome izvješću podsjetila kako se “diljem Hrvatske nailazi na ustaško slovo U“, na pozdrav “Za dom spremni” i njegovu skraćenicu “ZDS“, te iz toga izvlači zaključak da Relativizacija zločina NDH narušava temeljne vrijednosti Ustava, a izostanak reakcija otvara prostor mržnji

(Vidi: http://ombudsman.hr/hr/dis/cld/1484; 20/11/2018, str. 2, odjeljak 1., URL; pristupljeno: 25/11/2018; Opširnije: https://kamenjar.com/ustastvo-diljem-hrvatske/).

Pa kad je već tako, kao građanin Republike Hrvatske kojemu je iskreno stalo do mira u ovoj zemlji i kao netko tko ne pripada (svjetonazorski, politički, mentalno niti u bilo kojem drugom smislu) ni “ustaškom” ni “komunističkom” taboru najprije kažem kako pravobraniteljica u svome izvješću laže, odnosno, krajnje neistinito,  zlonamjerno i tendenciozno prikazuje stanje u našoj domovini Republici Hrvatskoj.

Ne znam gdje ona viđa to o čemu piše i u kojoj zemlji živi, ali ja ne nailazim ni na kakvo “ustaško slovo ‘U’ diljem Hrvatske”, niti čujem kako bilo tko viče “Za dom spremni”.

I smijem se kladiti (mada prebrojavao nisam), da pro-četničkih parola i grafita ima više nego pro-ustaških (samo što ovo prvo, kako se vidi, pravobraniteljici očito ne smeta).

I kad sam već počeo, koristim priliku upitati našu pravobraniteljicu Loru Vidović:

  1. Smeta li Vam (možda) to što je cijela Republika Hrvatska u doslovnom smislu premrežena zločinačkom zvijezdom “petokrakom”, simbolom pod kojim su nakon Drugoga svjetskog rata počinjeni najgori masovni zločini koje hrvatski narod pamti u svojoj novijoj povijesti? Znate li da su kosti komunističkih žrtava razbacane diljem Slovenije i Hrvatske u preko 1.600 masovnih grobišta, da su te žrtve pogubljene bez suda i protivno svim međunarodnim zakonima i da su ubijani ne samo vojnici poražene vojske (ustaše i domobrani), nego i žene, djeca, starci – dakle, civilno stanovništvo? Ista ta “petokraka” zajedno je s četničkom “kokardom” žarila je, palila, rušila i ubijala po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 90-ih godina prošlog stoljeća, kad su četnici i “JNA” (u savezu) počinili brojne i okrutne masovne zločine genocida, etničkog čišćenja i zločina protiv čovječnosti – što je u mnogim slučajevima utvrđeno i presudama međunarodnih sudova. Ni u jednom slučaju ja ne znam niti se sjećam da su zločinci nosili ustaška obilježja (slovo “U” ili što slično), niti da su izvikivali “Za dom spremni”;

 

  1. Smeta li Vam (možda) to što se i danas u Republici Hrvatskoj na brojnim mjestima (od vukovarsko-borovskog područja, preko Banovine i Korduna do Like i sjeverne Dalmacije) nailazi na četničke grafite, pa i to što se sljedbenici zločinačke paravojske nekadašnje “SAO Krajine” čak okupljaju na zajedničkim svečanostima u svojim odorama i pod četničkim znakovljem – primjerice, na Petrovoj gori i Banovini, ili to što u Borovu Selu i okolici ni jedan srpski crkveni blagdan ne može proći bez četničkih provokacija, uvijek uz isticanje četničkih obilježja i najčešće uz pucnjavu, dok se u isto vrijeme oskvrnjuju spomenici našim braniteljima i žrtvama (spomenik dvanaestorici redarstvenika pobijenih u zasjedi u Borovu Selu, spomenik vukovarskom heroju Velimiru Đereku Sokolu itd.)? Znate li koje znakovlje i kakvi natpisi stoje na spomenicima zločincima Vukašinu Šoškoćaninu, Vojislavu Miliću i drugima? Četničko znakovlje gospođo Vidović i natpisi koji veličaju krvnike i agresora! Ali, to Vas očito ne brine! To ne vidite i ne znate da se događa!? na području Vukovara i Borova Sela i danas srpska mladež na koncertima i utakmicama skandira: “Ubi, ubi ustašu!”, “Nož, žica, Srebrenica!”, “Ovo je Srbija”, itd., itd. Ne smeta Vam to!? Za to ne znate da se događa!?

 

  1. Zanima li Vas gospođo pravobraniteljice možda to što Republika Hrvatska već više od 12 godina (i više od 5 godina kao članica EU!) odbija provesti u život europske rezolucije o osudi i odbacivanju komunističkog totalitarizma (Rezolucija Vijeća Europe 1481 (2006) o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima; Rezolucija Europskog parlamenta od 2. travnja 2009. o europskoj savjesti i totalitarizmu), kao i “Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. godine” što ju je donio Hrvatski Sabor 30. lipnja 2006. godine?

 

  1. Vaše izmišljanje masovnog “ustašluka” u Hrvatskoj je jedna bezočna, bezobrazna i besramna kampanja koju vodite s pozicije osobe koja bi morala zastupati interese građana ove zemlje! Imamo li mi koji smo 90-ih godina doživjeli veliko zlo od onih koji su na glavama nosili “kokarde” i “petokrake” pravo biti povrijeđeni i tko će nas zaštititi?

I na kraju, gospođo pravobraniteljice, izvolite pročitati dio Izvorišnih osnova Ustava Republike Hrvatske i uvjeriti se kako je naša današnja država nastala na jednakom odmaku od ustaške NDH, ali i od komunističke Jugoslavije.

Izvolite kao državni službenik zauzeti jednak stav prema svakom od totalitarnih režima – jer to ste obvezni po Ustavu ove zemlje!

Ne može se, niti smije Ustav tumačiti selektivno, a pogotovu to Vi sa svoje pozicije ne biste smjeli činiti!

Vi ste plaćeni od poreznih obveznika za korektno obavljanje posla, a ne politiziranje i lažno prikazivanje stanja.  

“USTAV REPUBLIKE HRVATSKE
(pročišćeni tekst)

  1. IZVORIŠNE OSNOVE

Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvrđenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo:

– u stvaranju hrvatskih kneževina u VII. stoljeću;

– u srednjovjekovnoj samostalnoj državi Hrvatskoj utemeljenoj u IX. stoljeću;

– u Kraljevstvu Hrvata uspostavljenome u X. stoljeću;

– u održanju hrvatskoga državnog subjektiviteta u hrvatsko-ugarskoj personalnoj uniji;

– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora godine 1527. o izboru kralja iz Habsburške dinastije;

– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora o pragmatičnoj sankciji iz godine 1712.;

– u zaključcima Hrvatskoga sabora godine 1848. o obnovi cjelovitosti Trojedne Kraljevine Hrvatske pod banskom vlašću, na temelju povijesnoga, državnoga i prirodnoga prava hrvatskog naroda;

– u Hrvatsko-ugarskoj nagodbi 1868. godine o uređenju odnosa između Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i Kraljevine Ugarske na temelju pravnih tradicija obiju država i Pragmatičke sankcije iz godine 1712.;

– u odluci Hrvatskoga sabora 29. listopada godine 1918. o raskidanju državnopravnih odnosa Hrvatske s Austro-Ugarskom te o istodobnu pristupanju samostalne Hrvatske, s pozivom na povijesno i prirodno nacionalno pravo, Državi Slovenaca, Hrvata i Srba, proglašenoj na dotadašnjem teritoriju Habsburške Monarhije;

– u činjenici da odluku Narodnoga vijeća Države SHS o ujedinjenju sa Srbijom i Crnom Gorom u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (1. prosinca 1918. godine), poslije (3. listopada 1929. godine) proglašenoj Kraljevinom Jugoslavijom, Hrvatski sabor nikada nije sankcionirao;

– u osnutku Banovine Hrvatske godine 1939. kojom je obnovljena hrvatska državna samobitnost u Kraljevini Jugoslaviji;

– u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.), na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.”

(Izvor: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_07_85_2422.html; dijelove teksta istaknuo: Z.P.)

Zlatko Pinter/Foto:


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  


-->