SSSR se raspao, ali je obavještajna mreža KGB ostala, a Zagreb najjači centar u Regiji

rujan 16, 2016 maxportal
Share Button

PIŠE: Goran Raguž



Upravo danas jedan hrvatski tjednik objavljuje vijest o smijeni uposlenika koji su demontirali dio ruske agenturne mreže u državi. No comment! ako im je vjerovati. Samo još jedan dokaz o neumrlim vezama sovjetsko – rusko – udbaške agenture u svom najjačem centru na Balkanu.

Nedavna razmjena “nježnosti” sa Srbijom, hapšenje svjedoka za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj kao špijuna, protjerivanje “legalnog” špijuna Rusije iz Zagreba i protumjera iz Moskve, sigurno otvaraju i u nas novu stranicu hladnog rata s uglavnom istim igračima, samo tehnički presvučenim u nešto drugačije dresove. Iako su nova sredstva i tehnologije dale moćan zamah špijunaži, i dalje je najvažniji “intel” onaj koji dolazi od živog agenta.

Bl.poč. SSSR je bio u bitnoj prednosti pred svim drugim državama prve polovice XX stoljeća. Oktobarska revolucija u jednoj feudalnoj zemlji je donijela neviđen havoc i milijune mrtvih, no i nešto novo, Staljinovu državnu upravu čvrstoće ranog Rimskog carstva. Osobito “organe” ili policiju i obavještajce bez premca u povijesti. Sve je podređeno očuvanju “tekovina” i njihovom izvozu, prvo u najbliže susjedstvo, a zatim dalje. Sve do “Amerike i Engleske”. Sve je u funkciji tog cilja, osobito tzv. “Međunarodni radnički pokret”.

Te ravnateljica mu Kominterna, prvi klasični paraobaviještajni organ moderne povijesti. Naime, svaki njen član je prolazio pored ideološkog ispiranja mozga i vojno – obaviještajne tečajeve, neke i u rangu fakulteta poputčuvenog KUNMZ a u Moskvi.

Bilo je mnogo gadova u stožeru svjetske revolucije, no jedan se izdvajao posebno, Finac, Otto Kuusinen. Ako zaista postoji kategorija apologeta režima znanih kao “zdravomisleći”, on joj je bio definicija. Ne samo što je poput svih iz okruženja trpio Staljinov i bijes i humor, već zato što mu je i “cvrkutao”. U povijest ljudskog besčašča je ušao kada mu je rođena žena potjerana u Sibir na 20 “ljeta”, a on to još pohvalio i nastavio biti načelnik stožera svjetske revolucije. Kada je kao jedna od rijeđih postotaka preživjela, prihvatio ju je “popravljenu” i nastavio cvrkutati Hazjainovoj mudrosti. Rijedak gad u vrlo oštroj konkurenciji. A cvrkutanje mu je bilo opako…

Kominterna je po sebi bila skup opakih ljudi, praktičnih teoretičara poput Lenjina, kojima su načela služila otprilike kao Groucho Marxu, propalih novinara koji uvijek sanjaju da prave vijesti umjesto da ih samo prenose, poput Trockog, drumskih razbojnika poput Staljina, oportunista poput Kamenjeva ili Zinovjeva, tadašnjih “antiimperijalista i antiglobalista” poput Johna Reeda, patoloških ubojica poput Đeržinskog i klana mu, nešto ostataka europske socijaldemokracije koja će uskoro, već 1924. g. otvoriti sezonu u gulagu za svoje na Solovjeckim otocima i svake druge pseudoprogresivne snage na svijetu, kojoj je rađanje radničko – seljačke države, izgledalo kao poligon gdje će umjesto prvo na miševima, svoje teorije oprobati uživo na ljudima.

Još za prorokovog života, dokačili su se za vratove, što je običnog kriminalca poput Staljina, natjeralo da natambura tu šaroliku bagru i čizmom ih dovede u red, prvo ih zavađajući među sobom, a preživjele koji su dočekali finale s njim, manjinu riješi u milosrdnoj inačici s legendarnih 9 grama olova, a u golemoj većini na gradnju socijalističkih piramida po Sibiru.

Ni stranci, članovi partija udruženih u Kominternu, nisu prolazili bolje. Svaki Kuusinen Staljinu je bio isti. Oni, Kuusineni, bili bi zadovoljni i zahvalni što poput ostalih, nisu dobili na “lutriji”. Staljin, nasljednici i ideja boljševičke pravde, pridruženi im i Hitlerovi nacisti, time ostaju “jedina alternativa čovječanstva” protiv neoliberalnog fašizma, masona, Mossada, CIA e i Vatikana.

Isto je danas s Putinom.

Putinu danas ne treba Kominterna u  formalnom obliku. I Staljinu je smetala, pa ju je 1943. g. jednostavno rasformirao. Sve njene Kuusinene je nastavio koristiti, samo mnogo efikasnije i jeftinije. Nije mu više trebalo da saziva besmislene sastanke, duge kongrese koji su i onako bili namjenjeni masovnom klanjanju faraonu, niti privid ikakvog “zajedničkog” donošenja odluka. U odnosu na svog današnjeg nasljednika, Politbiro je bio temeljito pometen, tako da ni u šansi nije postojala mogućnost da netko i pomisli mrvicu drugačije o bilo čemu.

Za razliku od njega, Putin je u bitno drugačijoj situaciji koja nije ni približno moćna. Putin je projekat jedne vrlo heterogene grupe i sličniji mu je N.S.Hruščov. Grupa je također podrijetlom iz KGB a i nakon svesovjetske pljačke, samo je tražila jednu ličnost, dovoljno pozlijeđenu porazom 1988. g. osvetoljubivu i koruptivnu, da zaštite već otete kapitale, u sumama nepoznatim modernom svijetu.

(Samo za kuriorzitet, u Antwerpenu su tih godina zlato i dijamanti iz partijskog fonda KPSS, doslovce u tonama, provučeni legalno kroz burzu i trgovinu. Operacijom rukovodi jedan čovjek poznat i u Hrvatskoj, a podređeni mu čine današnji Putinov “politbiro”, bitno samostalniji i bitno opasniji od ijednog znanog u mučnoj povijesti te zemlje. Iz policijskih krugova znanac mi tvrdi da su iz čiste radoznalosti kojom drže na oku svu trgovinu, zapanjeno saznali da se ukupna suma kreće oko 1,5 trilijuna USD i to bez Frankfurta, Zuricha, Londona, New Yorka, nafte, plina i drveta. Sve iznešeno u ime majke Rusije.)

Opljačkano blago u dva velika vala, treba posve novi pristup u zaštiti i marketingu Novorosijskog vođstva, svjesnog da mu je uz današnje komunikacije, internet, satelite i drugo, sve odbrojano ako ne aktivira instrumente neophodne za kupovinu javnosti na Zapadu i ako instrumente državne represije ne postavi mudrije od oca Staljina. A tu je trebalo obrisati prašinu sa nekoliko starih i zapuštenih knjiga, primarno onu Kominterninu, a u tiho i onu KGB ovu, agenturnu. Pravilno su procijenili da ovamo skoro svi spavaju i u Novoj Rusiji, čak i nakon okupacije Gruzije i Ukrajine, još vide partnera sa kojim se može surađivati. Skoro svi.

Kominternina knjiga je bila jasna. Aktivirati kontakte u svim strankama, bilo koje orjentacije i početi kupovinu, bilo antizapadnom pričom, bilo antiemigrantskom – tu malo pregledati timing Tziprasove prijetnje da će pustiti emigrante u EU, NAKON razgovora u Moskvi – bilo comminostalgičnom ili običnim novcem kojeg se ima, tada se mislilo, u neograničenim količinama. Iznenađenje je i za tvorce plana, potpuno.

Putin još na jednu godišnjicu potpisivanja pakta između SSSR a i III Reicha ga pohvaljuje, što i na toj strani spektra izaziva urnebes oduševljenja. Naciboljševizam se drugi put rodio. Stranke i lijeve i desne orijentacije se financiraju skoro javno, gdje je Marina Le Pen, samo vrh ledenog brijega. Koliko sam upoznat, u ovom trenutku, preko 20 stranaka u 3 EU zemlje, se diskretno češljaju o financijama. O ostatku, osobito na bivšem Istoku, mogu samo zamišljati.

Poljska

Prijatelj iz davnašnjih dana, poljski emigrant još iz 1968. g. sa tugom u glasu starca mi tvrdi da upravo ova desna vlada, tj. njeno vodstvo, vodi diskretne razgovore o podijeli Ukrajine i “vraćanju” Poljskoj dijela koji joj je Staljin uzeo 1945. g. Posve moguće za šefa steanke kojem je Velika Poljska stalno na stolu. Ako je to i djelić istina, Poljska će ponoviti svoju sudbinu iz 1939. g. kao i svaka nacija koja nije naučila lekciju iz vlastite historije. Da Bog da da ovo nije istina.

Češka

Srećom, Česi pamte iako njihov predsjednik Zeman očevidno boluje od “Štokholmskog sindroma”. Svi sa kojima sam razgovarao, tvrde da on ne predstavlja više nikoga osim nekolicine pretekle iz gušenja velikog Proljeća i da ne može jedan skoro stalno pijani čovjek pobrisati uspomenu na Jana Palacha i užas godina od 1945. do oslobođenja.

Slovačka

Malo je zemalja na Istoku gdje je sovjetska okupacija bila tako surova i gdje je pamćenje na nju tako živo. Kominterna je tu bila slaba i kada je bila najjača. ČSSR je bila još jedna umotvorina Versaillea i srećom po taj narod, završila je mirnije nego druga umotvorina istog ugovora, SFRJ.

Mađarska

Mađari su narod očevidno, kolektivne amnezije. Ni “oslobođenje” 1945. g. propraćeno masovnim silovanjima i ubijanjima Crvene armije, ni još krvavija 1946. g. kada su kolone i kompozicije Rusa koji su se još od revolucije zatekli na Zapadu, izručeni i deportirani od svojih bivših saveznika, primarno Velike Britanije i Francuske, prolazile i sa masovnim ubijanjima, niti 1948. g. koja je umalo bacila na koljena SSSR na cijelom Istoku, niti krvava 1956. g. kada su Mađari zadnji put u svojoj povijesti ustali protiv okupatora i masovno izginuli. Viktoru Orban, njegovi partneri i izvršitelji radova, su sve zaboravili i oprostili, samo radi svojih privatnih interesa, gdje su pravilno procijenili sebe kao glavno čvorište za ruske energente.

Nova Kominterna, udružena i sa njihovom “ljevicom” i sa njihovom “desnicom” djeluje nesmetano, a politiku fokusira na dogovorenu migrantsku krizu, Orbanovo automatsko jačanje u neospornog novog Hortija, dok u tiho razvija zamjenu za tzv. Južni tok prema jednom od strateških partnera Rusije na Zapadu, posteurokomunističke Italije.

I na pseudofašističkoj desnici, također. Sve tvrtke koje imaju državni udio, prilagođene su poslovanju s Rusima gdje već regionalni gigant MOL i nije najveći problem. Banke, transport, plinovodi, naftovodi, telekomunikacije i td. su bitno ozbiljniji. Madžarska nije samo lagodno utočište ruskom državnom kapitalu, već i njenim neobično opasnim kriminalcima koje je vrlo teško odvojiti od ruskih obavještajnih službi. Javna glasila, osobito TV, po tvrdnjama znanaca, gori su nego u najgore vrijeme Janosza Kadara.

Hrvatska

Koliko god se nogicali “nesvrstanom” SFRJ, bili su dio sovjetskog mentalnog bloka i osobito nakon rata, zajedno s uzorom SSSR om, najgori staljinistički gulag Istoka. Samo zahvaljujući svojoj ljubičici bijeloj. Tito je bio okružen službenim časnicima NKVD a, čak i kada je formalno prekinuo veze s ocem Staljinom. Vlajko Begović, najviši i po činu i po tihom ugledu među njima, okružen Stevom Krajačićem, Pavlom Gregorićem, te svima onima koji su pohađali KUNMZ u Moskvi i preživjeli, proizveli su dovoljno svoje kopiladi da i danas osjećamo posljedice njihovog djelovanja, čak nikada živahnije.

Nisu tu u pitanju samo “časne starine” na redovnoj zamjeni krvi i pomlađivanju u bar komorama, već njihovi biološki i ideološki potomci. Prekrili su scenu u Republici Hrvatskoj, točno onako kako su je pokrivali u vrijeme najgoreg UDBA- inog terora ili dok su za njeno ime pravili tvrtke i njihove kćeri po inozemstvu.

Dolazak Putina, Nove Rusije i Nove Kominterne, sve ih je zombijevski oživio. A tu su i ista glasila, da sve fino zaviju u celofan, gdje se osobito ističe “katolički” dnevnik iz Zagreba, koji je svoj redesign proslavio sa 9 (slovima devet) stranica hvalospjeva Putinovoj Majci Rusiji. Tako nisu gudili ni Staljinu kada su osnovani.

Proruska galama je tu da sakrije zadnje dealove oko prodaje ostatka Domovine, energije, njenog transporta, čvorišta, gašenje rafinerije Sisak – smeta ruskoj u Bosanskom Brodu – zabrane bušenja u Jadranu, gašenje domaće proizvodnje plina i puštanje niz vodu upravljačkih prava u INA i i vjerojatnu prodaju nekog Madžarima/Rusima nedostajućeg dijela da sve bude legalno i ok.

Razgolićeno je i da je Majka Rusija jako nezadovoljna svojom agenturom u Hrvatskoj koja očevidno niti je sakrila što se zapravo dešava, niti je uradila dogovoreno, dogovoreno vjerojatno u razgovorima u Moskvi državnog vrha. Tako treba i čitati panični vrisak jednog hrvatskog ministra o formiranju vlasti bez njega.

Kako će se ponašati nova vlada? Hoće li će odoliti pritiscima moćnog moskovskog trgovačko – špijunskog lobija? Je li spremna otvoriti istragu o djelovanju prošlih (plural, nije greška) vlada?  Je li spremna s deklarativnog postati zaista dio euroatlantskih integracija? Bi li ta potencijalna lustracija zahvatila i obavještajnu agenturu SVAKE države koja ugrožava nacionalnu sigurnost Republike? Dao Bog da jeste.

Nastavit će se, hoće svakako…

Komentari
Share Button