Zadnjih dana cijela se nacija potpomognuta antikolindovskim mainstreamom digla na zadnje noge kako bi ju omalovažili, ismijali i učinili kukavicom, jer se eto boji sučeljavanja sa Škorom, Milanovićem i ostalim legitimnim predsjedničkim kandidatima.
Svi predsjednički kandidati prikupili su dovoljan broj potpisa i svaki od njih se ima pravo nadati prolazu u drugi krug, a konačno i osvojiti Pantovčak i potpuno je legitimno da je predsjednica kao uvjet svog pojavljivanja na sučeljavanju tražila nazočnost svih kandidata, jer sve drugo bi bilo nedemokratsko omalovažavanje.
Ono što su tražili Škoro i Milanović, da se sučele samo tri navodna favorita, kako bi svoje favorizirane pozicije dvojice protiv jedne još više učvrstili, bila bi prava blasfemija i potpuna degradacija ostalih kandidata.
Majstori gebelsovskog agitpropa izvadili su iz konteksta osječkog nastupa Kolinde Grabar Kitarović njene pretjerane emocije, a iz poznate desničarske kuhinje iz koje inicijalno izlaze sve brutalnosti ponovo je krenula lavina trolanja o njenoj neuračunjivosti. I nitko da se zapita, kako pretjerane emocije jedne emocionalne Hrvatice mogu naštetiti Hrvatskoj, osobito ako se radi o emocijama u kontekstu predsjedničkih izbora kada je apsolutno populistički sve legitimno.
Kada Putin jaše polugol konja kao da reklamira Old Spice, kada se hrva s medvjedom ili kada u zaleđenoj rijeci lovi štuke, onda je to ok, simpatično, ali kada Kolinda Grabar Kitarović zagrli „našeg Lukicu“ planetarno poznatog vatrenog, onda je to svjetska sramota!?
U tom tempiranom ozračju liječenja vlastitih kompleksa manje vrijednosti tražili su njeno pojavljivanje na sučeljavanju i mnogi su sladostrasno sjedili pred TV ekranima čekajući konačan slom Kolinde, isto onako kako su čekali da sudac Meron Gotovini kaže kriv si.
Već su bile spremne naslovnice tipa „Konačan pad Kolinde“, već su bile spremne nove ankete u kojima Kolinda Grabar Kitarović pada na treće ili četvrto mjesto, a u željeno im finale ulaze Milanović i Škoro.
Gospodo drugovi, udboljevičari i udbodesničari! Ono što ste tražili to ste i dobili! Tražili ste sučeljavanje, a dobili ste Kolindu Grabar Kitarović i možete pisati jedino da vam se ne sviđa boja njenog nježno plavog kompleta, frizura ili potpetice na cipelama!
Škoro je bio totalno zakinut! Ovi zločesti HRT-ovci su ga stavili zadnjeg, jedanaestog, pa dok je on došao na red mogao je samo ponavljati k’o papagaj što je rekla većina kandidata. Ništa suvislo, ništa novo i Škoro je doista sličio liku iz Baretove pjesme „Gdje je nestao čovjek“? Škoro se ponovo, bez da ga itko pita, već po ne znam koji put odlučio kazati da će mu sigurno ukrasti izbore. Nego, kako se zovu oni likovi koji se patološki boje lopova? Kako se zovu oni koji unaprijed traže alibi za siguran poraz?
Jer iz njegovog stožera od pouzdanog izvora dolaze dramatične vijesti da je Škoro u ovom toliko željenom sučeljavanju definitivno izgubio drugi krug. Stekao se dojam da je Škoro htio nestati i pobjeći od ove neizvjesnosti, isto onako kako je pobjegao od neizvjesnosti Domovinskog rata. Činilo se da mu je cijelo vrijeme kroz glavu prolazila pjesma legendarnog Bebeka; „Što je meni ovo trebalo“?
Da sam ja bio na njegovom mjestu zapjevao bih svom napaćenom narodu kojemu su oteli Hrvatsku pjesmu „Sude mi“, u kojoj se prepoznao i Ratko Mladić i ne bi više beknuo ni jednu riječ! Jer pjevanje mu puno bolje ide!? Ali pravo je pitanje tko je Škori oteo Hrvatsku? Nije li se on u takvoj otetoj Hrvatskoj silno obogatio zahvaljujući zapravo onima po kojima danas dere?
Anto Đapić kao suvereni orator, homopoliticus koji ima svoje svjetonazorske i programske temelje ukorijenjene u HOS-u, Domovinskom ratu i kršćanskim tradicijama, govorio je sve ono što su Škorini desni obožavatelji htjeli čuti i ako im danas nije kristalno jasno da su promašili kandidata neće im biti jasno nikada.
Antu Đapića iz stranke DESNO, slučajno su po abecedi postavili s desne strana Kolinde Grabar Kitarović tako da oni koji tvrde da je Anto Đapić njen trojanski konj u Škorinom biračkom tijelu sada imaju evidentan dokaz da je tome tako i mogu DIP-u prijaviti urotu protiv Škore.
Eto, urotila se Kolinda i Đapić protiv Škore, eto Đapić govori ono što ona kao žena i aktualna predsjednica ne smije kazati, eto Kolinda je Đapićeva HOS-ovka, ustaša za domspremna, samo to vješto skriva!?
Što se mene tiče, programski je to jako dobar tandem za budućnost Hrvatske, pod uvjetom da i Kolinda Grabar Kitarović prepozna da je izmjena izbornog zakona po Đapićevom modelu ključ za sve hrvatske probleme. Osim toga, svi bi kao Đapić trebali prepoznati da je Tito ispod plašta antifašizma zapravo učinio najveći genocid nad Hrvatskim narodom i jednostavno bode uši tvrdnja da je Tito kao antifašista imao i pozitivnih strana. Kada bi se Tito našao pred sudovima, nikakav antifašizam kao olakotna okolnost mu ne bi pomogao da ne dobije sto doživotnih kazni ili štrik oko vrata.
Kada je Zoran Milanović počeo drčno braniti Titovog udbaškog ubojicu Perkovića i svoj lex specialis mogli smo samo kazati laku noć Hrvatska, laku noć normalnoj pameti i „ljubim te u karakter“!
A tek kada je „povampirila“ Dalija Orešković, autorica izmišljene afere Konzultantica pomoću koje je i gradila svoju predsjedničku kandidaturu, činilo se da je od jala i ljubomore spremna na fizički obračun s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović. Vrla pravnica, katolkinja, koja je protiv vjeronauka u školama pa njena djeca ne pohode vjeronauk, zaboravila je da joj je isforsirani slučaj Konzultantica s kojim je srušila jednu Vladu pao na Ustavnom sudu!
Ivan Pernar je bio neprepoznatljiv, osobito kada je shvatio da nema u blizini redara koji bi ga nosili sa HRT-a pa je odustao od svog redovitog performansa kojim je u Hrvatskom saboru uveseljavao naciju. Inače pristojni liberal Dejan Kovač će pak biti zapamćen po hrabrosti kako se seljački, muško-šovinistički dere na predsjednicu zato što je pred sobom imala papir na koji je zapisivala podsjetnik za replike. Jer svi su imali nekakve papire.
Od simpatičnog Nedjeljka Babića nisam zapamtio ni jednu riječ osim činjenice da je 4 x 4 šesnaest.
Drugarica Katarina Peović iliti Dolores Ibarruri- La Pasionaria, Titova genijalka, sve koji ne misle kao ona optužila je da su lopovi i fašisti, a Mislav Kolakušić je htio divaniti samo o pravosuđu pa mu nisu dali. Dario Juričan je još jednom duhovito dokazao da je neokrunjeni kralj nove korupcije u Hrvatskoj.
Sve u svemu, deset protiv jedne nije uspjelo, a oni koji su silno željeli sučeljavanje zbog toga da deset protiv jedne uspije, dobili su zapravo kompetentnu Kolindu Grabar Kitarović još pet godina na Pantovčaku!
Kazimir Mikašek-Kazo
