Zamislite da je neki imaginarni tadašnji predsjednik naredio da se generali i vojnici povuku jer njega nerviraju “ustaška obilježja”.

Usput rečeno, 6. prosinca 2020. godine na Srđu bio je Milanovićev izaslanik, a sve je bilo puno ljudi s HOS-ovim obilježjem. Tada Zokijev izaslanik “da bi r’eč rekel”.

I tako, uz koronu i potrese, lijeva medijska falanga trese Lijepu našu k’o majmun granu punu banana. Sedamdeset i pet godina nakon II. svjetskog rata hrvatski “partizani” su opet na nogama.

Tako Krešimir Žabec, videći kako se potkiva konj, i sam podiže nogu. U Jutarnjem od 23. siječnja naslov: “Sedmorica HOS-ovaca oskvrnula su sjećanje na poginule”.

Oni koji su se borili, ginuli, ostali invalidi na Maslenici i zbog toga su ostali “izvan protokola”. Dolaze i “dižu tlak” onima koji Maslenicu nikada nisu ni vidjeli. Barem ne onu koja je 1993. godine bila u četničkim rukama.

Kaže naš mudri Krešo: “Ustavni sud je nekoliko puta zaključio da je pozdrav ‘ZDS’ ustaški pozdrav iz Nezavisne Države Hrvatske koji nije u skladu s Ustavom RH”. Mudri Ustavni sud! Onako mudri kakvim ih je učinio Vlado Šeks, trebali su zaključiti i da je kuna recidiv iz NDH. Tada bi naš Žabec svakog prvog u mjesecu otprhnuo u Beograd po svoje škude.

I tako naš predsjednik podsjeća na babu gataru. Jedanput pogodi, kao u Okučanama, pa doživi rahitični aplauz ofucanih kriptokomunista, drugi puta demaskira jednog od njih, Žarka Puhovskog, pa umjesto aplauza dobije “ua, ua, sudija”.

Sad mu je sve oprošteno uz punu podršku Krešimira Žabeca koji zaboravlja jednu banalnu sitnicu. Ustavni sud ne donosi zakone. Zakone donosi Sabor RH. I dok Sabor ne donese zakon po kojem je ZDS zabranjen kao, navodno, isključivo fašistički do tada taj ratni poklič iz Domovinskog rata ostaje legitiman i zakonit.

Neka se obrati za pomoć odvjetniku  Davorinu Karačiću da mu on prezentira sve oslobađajuće presude osobama koje su koristile ZDS u kontekstu Domovinskog rata.

Dakle drugovi i drugarice, posebno drugarice Anka Mrak-Taritaš, zapjevajte zborno: “Uzalud vam trud svirači… Za drugog su dunje žute…”

Drugarica Anka čudi se k’o pura dreku: “Kakva je to država gdje predsjednik odlazi, a oni ostaju…”

U pravu je. Kao i u Kninu, trebaju ostati oni koji rata nisu ni vidjeli, a otići oni koji nisu upali u protokol koji su sastavili oni… Znate već koji.

“Budući gradonačelnik” Zagreba (?!) Zvonimir Troskok izvršio je političko “samoubojstvo” iz zasjede. Kaže: “Došli su napraviti kaos! Predsjednik je trebao ostati, a njih procesuirati.”

Zvonimire, procesuirati one koji su u tim uniformama, rame uz rame s ostalima, oslobađali Maslenicu? Imao si se i zašto ispričati!! Ako su dolazak osudili Bojan Glavašević, Jugoslaveni, četnici, galvanizirane komunjare, Pupovac, 6. Lička iz Jutarnjeg i Večernjaka, onda nije bilo teško izbrati stranu. Hajde sad ti Pupovcu, Milanoviću, Anki partizanki, Žabecu, komunjarama, orijuni, jugo-nostalgičarima i ostaloj lijevoj bratji citiraj po tisuću puta Rezoluciju vijeća Europe 1481. iz 2006. godine o osudi zločina komunističkih režima.

Na toj strani je na dijelu masovno medijsko prikrivanje i sakrivanje zločina crvenih fašista. Korona, potresi, poplave, mjere…

Narodu je pun kufer i crvenih i crnih, s jednom malom razlikom: da “crveni” u cijelosti kontroliraju medijsku scenu u RH-a i pale vatru koja je, srećom, sve slabija. Kad se pojavi bilo kakva krizna situacija koja potrese državu, “crveni” iz svoje Pandorine kutije vade HOS kao neku liberalnu baba rogu.

Nemaju pojma da HOS znači Hrvatski obrambeni savez, da je osnovan 25. lipnja 1991.g, da su osnivači Dobroslav Paraga i Ante Paradžik, da su članovi bili i Hrvati, i Slovenci, i Srbi, da je HOS-ovac Dino Simić, Srbin iz Belišća, poginuo 14. listopada 1991. godine kod Jasenovca. Nekim čudom još se nije našao na popisu jasenovačkih žrtava.

HOS-ovac Slavko Jager, Slovenac iz Maribora, ušao je u HOS kao 25-godišnjak. Poginuo je 29. studenog 1991. godine. Teško ranjen pao je u ruke četnicima koji su mu odvijačem iskopali oči te ispalili u njega 76 metaka. Za svaki slučaj. U HOS je iz Francuske stigao i Jean-Michel Nicolier i ostavio na hrvatskim bojištima svoj život. Njegov ubojica zvan Štuka mirno živi u Subotici. Na ponos našeg pravosuđa i svih lijevih “boraca za ljudska prava”.

Osobno sam ponosan i u isto vrijeme osjetljiv na činjenicu da sam tri godine i šest mjeseci, kao odvjetnik HSP-a, ujedno bio i branitelj HOS-a i njegovih bojovnika.

Polovicom 1993. godine Vojno Tužilaštvo RH diglo je optužnicu protiv Dobroslava Parage, Mile Dedakovića-Jastreba  i Ante Đapića da su, kao članovi HOS-a, namjeravali rušiti ustavno-pravni poredak RH. Branio sam svu trojicu, što sam po ondašnjem ZKP-u mogao. Sadašnji sudac Vrhovnog suda RH Damir Kos oslobodio je svu trojicu. Presudu je kasnije potvrdio i Vrhovni sud RH.

Ovo samo na znanje Krešimiru Žabecu i ljevičarskim falagistima kad se ubuduće budu pozivali na mišljenja Ustavnog suda. Da je Ustavni sud ukinuo tu presudu, a nije, onda je sve ljevičarsko kmečanje i cmizdrenje za partizanskim epopejama, Jugom, Titom, bratstvom i jedinstvom, Sutjeskom i Neretvom… Moglo imati bar neku podlogu.

Ovako je gnjusno to ljevičarsko gađenje HOS-a i njegovih obilježja dok zaboravljaju da su HOS i njegovi borci Srbi, Slovenci, Francuzi, Bošnjaci i Hrvati ratovali i ostavili svoj život za hrvatsku državu. Time su postali istinske legende Domovinskog rata, ma što koja šuša protiv toga pričala i kmečala!

Nobelovac Gunther Grass svojedobno je dobio lažne informacije od pripadnika naše 6. Ličke da su Hrvati i Srbi pobili 250.000 Muslimana u Srebrenici i Tuzli. U Tuzli su se Hrvati i Muslimani zajedno borili protiv Srba, a u Srebrenici od Hrvata ni traga. Da se nije lijevi Gunther napušio Grassa?

Dok ovo pišem, dolaze nam nestvarne vijesti iz Beograda. Prizivni sud u Beogradu izrekao je “drastične” kazne za poznati zločin u Lovasu u listopadu 1991. godine. Tog dana su JNA i paravojne postrojbe domaćih Srba etnički očistile taj kraj od Hrvata i to na perverzan način. Natjerali su Hrvate da prođu kroz minsko polje u kojem je ostalo 69 mrtvih. Naravno, hrvatsko je pravosuđe prepustilo Srbiji suđenje za taj zločin kojeg se ne bi posramio ni sam Himler.

Za 69 okrutni ubijenih civila prizivni sud im je odrezao 23 godine zatvora. U pravno relevantnim državama svaki od perverznih zločinaca dobio bi sam 23 godine robije. No ta tragedija nije u fokusu GerovcaPofuka, Žabeca,  BajrušijaTonija IvaniševićaVedrane Rudan, Večernjaka…

Bilo bi “neumesno” da Pofuk o tom događaju pita nešto Bajagu. On s ljubavlju prenosi povijesne nebuloze jednog do zla boga lošeg povjesničara kao što je to notorni Hrvoje Klasić. Hrvojica nam otkriva novosti iz serije HRT-a o suradnji ustaša i četnika. I Hrvati su još dobro prošli. Plaćaju za te splačine samo 100 kn mjesečno. Za taj novac će doznati kako su ustaše isplaćivale pomoć familijama ubijenih četnika. U istim ovim kunama koje Pofuk svaki mjesec s gađenjem trpa u svoje džepove. Naravno, za tu seriju HRT je angažirao klasu kao što je Klasić. Indoktrinirani “istoričar” bez i malo srama glorificira jednog rigidnog komunjaru, svog rođaka, kao “revolucionara i državnika”. I to su tri strane velikog formata u ultra-lijevom Večernjaku. Kako je počelo, morat ćemo jednog lijepog dana suočiti Pofuka i Voju Šešelja kojeg su vjerojatno Klasićeve ustaše stipendirale kad se školovao u Sarajevu.

I tako smo osuđeni na Klasićeva “državnika” Miku Špiljka i na Pofukovog Klasića. Čekamo Tvrtka Jakovinu i Budu Lončara. Naravno, u “Obzoru”.

Zanimljiv je i ujedno indikativan slučaj sa pjesmom “Dajem ti srce” koju pjeva Doris Dragović. Doris je, pjevajući tu pjesmu, izazvala niz želučanih i psihičkih trauma kod naših jugovića. I nakon desetak dana pjesma je završila u bunkeru. 6. Lička na HRT-u dobro zna da neprijatelj nikada ne spava.

Diljem Hrvatske izbila je velika epidemija reklamiranja sredstava protiv pandemije. Prisegnuo 46. predsjednik SAD-a. Joe Biden. Naša lijeva medijska falanga je u ekstazi. Demokracija je napokon pobijedila uz 25.000 tisuća do zuba naoružanih vojnika. Navodno je 25.000 članova nacionalne garde bilo na svečanosti inauguracije samo opreza radi. Huuura! Toliko ih nije bilo ni na “inaguraciji” Augusta Jose Ramon Pinochet Ugarta kad je 1973. godine vojnom huntom svrgnuo izbranog predsjednika Allendea. Naš Jose Ramon nije bio previše sofisticiran da to napravi preko pošte, k’o američki Joe, nego je svrgnuo svog protivnika lijepo preko četveročlane vojne hunte. Ako se opet pojave urotnici na čelu s rogati poglavicom i nadrogirani s istetoviranim trbuhom, garda će spriječiti Trumpa da uopće više izađe iz svoje kuće.

No, dobro! Barem su naše “Ličanke” pokazale iskreno oduševljenje dolaskom drugog katolika u povijesti na čelo SAD-a. To oduševljenje i iskreni zanos nisu iskazale ni kad je naš “katolik” Joža Broz voljom “radnog naroda” četrdeset i pet godina osvajao njihova srca i brkove. Trump može do naših ušiju i očiju doprijeti samo preko HINA-e. Još da je TANJUG, ali HINA. Mali problem će nastati kad onih 76 milijuna trumpista shvati kako vrijeme sporo teče. K’o smrt, rekli bi u Lici.

Facebook i Twitter opalili su Trumpu doživotnu

Facebook i Twitter opalili su Trumpu doživotnu. U skladu s demokratskim tradicijama ljevičara i antifa. Naravno, slažem se da naivni Donald nema dokaza da je pokraden. Usput, ni jedan predsjednik u povijesti SAD-a nije izgubio izbore ako je u izborima za drugi mandat dobio barem jedan glas više nego u izborima za prvi mandat. Trump je dobio sitnih 11 milijuna glasova više nego u prvim izborima. To samo dokazuje koliko je Hillary Clinton bila naivna. Pomalo podsjeća na Jacu Kosor.

Afera s diplomama potresa hrvatsku vlast. Ako u EU doznaju da se kod nas diplome kupuju, nitko ih u svijetu neće priznavati. Ni kupovati.

Zajedljivi i ironični Borislav Ristić piše u Večernjaku: “Odlazak ljudi s Twittera i Facebooka šansa je za proširenje slobode govora.”

Župan Žinić i HDZ opet su zaprepastili “demokratsku” javnost. Odmah nakon 5. kolovoza 1995. godine na “slobodarskoj Baniji” nastala je opća bežanija s Banovine. Kao 1945. godine kad su partizani iz šuma stampedom jurišali do židovskih stanova u centru Zagreba. Mnoštvo kuća iz kojih su “oslobodioci” u jesen 1991. godine istjerali Hrvate ostale su prazne. Doslovno.

I budućem županu dodijeljena je jedna od tih kuća. Tobože, on je ratovao na hrvatskoj strani. Sad se vidi nedostatak dijalektičkog materijalizma kod formiranja kriterija. I drug Paspalj je ratovao. Za razliku od Žinića, on je bio na pravoj strani. Što potvrđuje i ogorčenje 6. Ličke što je Žinić došao do kuće bez javnog natječaja.

Od 1945. godine do 1995. godine Petrinja je bila slobodarska, banijska metropola. Mog razrednog prijatelja, pjesnika i predsjednika Općinskog suda Miljenka Pezelja ubili su četnici na sred ulice dan prije ulaska HV-a. Peco je bio tvrdoglav, vjerovao je da nije nikome ništa napravio zla i zato nije htio otići u prognanike.

Do danas zakon omerte vlada Petrinjom i još se ne zna koji je “neznani junak” ubio pjesnika i suca koji je vjerovao u ljude. Zašto onda Žinić, a ne Mile Paspalj?

Čitam u Hrvatskom tjedniku: “Mile Paspalj nije obični abolirani Srbin, nego čovjek koji je mučio Hrvate i odveo četnike da u Glinskom Novom Selu ubiju 33 Hrvata, među njima i 15-godišnju Katicu Šimanović. To je priznao pred kamerama.”

Rezolutna i direktna optužba. Mile je navodno oslobođen na sudu. Vjerujete hrvatskim sudovima???

Tomuslav Merčep je od tih istih sudova bio osuđen po zapovjednoj odgovornosti iako nije bio nikakav zapovjednik i to na više od  osam godina zatvora, a kapetan Dragan je doživio da mu hrvatski sudovi smanje kaznu. Zato u Beogradu Prizivni sud priziva aveti prošlosti i radi prekovremeno. S pravom. Oni savršeno znaju tko je njihov, a tko “ustaša”.

Naši suvremeni poltroni svim se silama nastoje prikazati kao objektivni likovi kojima je najvažniji čovjek. Nebitno je je li netko Srbin, Hrvat, agresor ili žrtva. Uvlače se u onu stvar Indexu, Nacionalu, Telegramu, Slobodnoj, Novom Listu, HRT-u RTL-u, N1 i, naravno, Jutarnjem i Večernjem. Zato što treba dati prije Milu Paspalju Žinićevu kuću. I daleka mu kuća.

Evidentno je da neki nemaju morala, a drugi imaju dvostruki moral.

Zvonimir Hodak/Foto: Maxportal