ZVONIMIR HODAK Drugarica sa viklerima u Zagrebu juriša na desničare!

lipanj 23, 2020 maxportal
Share Button
Koji puta se čovjek refleksno zapita: gdje to mi Hrvateki, “ratni pobjednici”, stvarno živimo? Jesmo li u nekom paralelnom svemiru, u kojem se nitko ne sjeća, nakon koliko stoljeća, na koji način smo napokon došli do vlastite države! Prije dva dana bio je 20. lipnja, dan kad se dogodio sigurno najpoznatiji atentat u povijesti Hrvata.



Nakon što su “hrvatske guske” odlutale u istočnu maglu, stigla je naplata za Trumbića, Supila i brojne druge guske koji su bili uvjereni da su južni Slaveni napokon otkrili svoj stoljećima željeni sveti Gral.

Dakle, tog dana je u beogradskoj skupštini Srbin iz “dna kace” Puniša Račić ubio hrvatske zastupnike Đuru Basaričeka Pavla Radića. Teško su ranjeni bili i Stjepan Radić, Ivan Pernar i Ivan Granđa. Stjepan Radić je uskoro nakon toga i umro.

U kakvu državu su ušle “hrvatske guske” najbolji dokaz je činjenica da je ubojica dočekao živ tzv. “oslobođenje” 1945. godine pa su ga komunisti, onako usput, sa stotinama tisuća drugih poslali na “onaj svet”.

Točno je da se to dogodilo 1928. godine, ali da ni jedan medij o tom događaju nije ni beknuo, e to je stvarno hrvatska sramota. Zamislite da je neki imaginarni “ustaša” u beogradskoj Skupštini ubio par srpskih zastupnika. Koliko bi se o toj hrvatskoj “genocidnosti” evociralo iz pera Robyja Bajrušija, Vlašića, Gerovca, Pofuka, Ante Tomića, Jurice Pavičića, Miljenka Jergovića, Jakovine, Markovine, Goldsteina, Klasića… S obzirom na to da su u beogradskoj Skupštini bili ubijeni Hrvati, ovaj najpoznatiji atentat potpuno je potonuo u medijski zaborav u kriptokomunističkoj hrvatskoj državi. Možda s pravom jer to smo i zaslužili.

Puniša Račić, osumnjičenik za ubojstvo vatrenim oružjem, branio se sa slobode istim oružjem!

Hajmo sad još malo o “intelektualnim proleterima” Lava Trockog. Sjetit ćete se  antisrpskog transparenta u zagrebačkoj Kustošiji, a koji i dan danas intenzivno smrdi… Smrad je sličan već epskom smradu “opjevane” svastike na Poljudu. Slučaj svastike ne bi mogao riješiti ni legendarni Chuck Norris, koji je ovih dana u 80. godini umro od COVID-19 u Texasu. Navodno se već danas osjeća puno bolje…

Dakle, kad se pojavio verbalni i vizualni napad na Srbe u zapadnom dijelu Zagreba skočilo je na rahitične noge sve što je progresivno, lijevo, liberalno, orjunaško i jugo-nostalgičarsko u Hrvatskoj. Rekao bih s pravom. No, ovih dana se u Vukovaru opet dogodio sraz bez verbalne i vizualne komponente. Direktni fizički obračun BBB-ovaca i Grobara. Vukovar nije mogao ni 1991. godine bez grobara pa ne može valjda ni danas. Već nekoliko sati nakon okršaja javila je “Radio Mileva” da se radi o “dogovorenoj tučnjavi”. Po uzoru na Torcidu i BBB-ovce.

Moglo bi biti čak i neke logike. Samo što je ovdje sukob započeo tako da je mladi BBB-ovac stavio u dječja kolica svoje malo dijete i uputio se u “komšijsko” Borovo selo na “dogovoreni” okršaj s Grobarima. Ako stvari krenu loše, tu je dijete od nekoliko mjeseci da mu pomogne.

Kad je dobio po “tamburi”, a dijete zavrištalo u kolicima, nazvao je druge BBB-ovce u pomoć… “Halo, stižite mi u pomoć!” kad me već dijete u pelenama ostavilo na cjedilu! Došli su BBB-ovci, ali došla je i policija. Sve je završilo tako da je 18 pripadnika BBB-a i Grobara privedeno, a tuklo se 40-ak osoba. Beba u kolicima je sve to prespavala pa je policija nije predložila ni za svjedoka. Nakon što su “ustaše” iz Kustošije danima okupirali medijsku scenu u RH i Srbiji, nakon “navijačkog incidenta” u Vukovaru zavladao je medijski muk. Samo službeno “priopštenje” policije.

Kako pisati o Hrvatu kojeg su napali Grobari dok je Vukovarom šetao s djetetom? Još bi se moglo dobro prodati javnosti da je Hrvat s djetetom u kolicima napao mirne Grobare dok su kopali grobove na “mjesnom groblju”, ali gomilu srpskih navijača Grobara?

Ipak kao zraka medijskog sunca kroz olovne oblake provukla se informacija u subotnjem Jutarnjem na 11. stranici. Mislim da se radi o “sigurnosnom propustu”.  Procijenite sami. Piše N. Patković (nema veze s guskama iz prvog dijela ove kolumne):

“Video zapisi koji su procurili u javnost pokazuju da je situacija bila prilično kaotična, u sukobu u kojem je navodno sudjelovalo 40-ak osoba, kao sredstvo napada koristile su se i upaljene baklje. U našu redakciju javili su se i neki Vukovarci koji su u jednom dijelu policijske intervencije prepoznali neprofesionalno ponašanje policajaca.”

Naime, videosnimka prikazuje kako dvojica policajaca s palicama u rukama hodaju prema BBB-cima koji se povlače, a odmah iza policajaca u istom smjeru s palicama u rukama kreću i Grobari, pa prema snimci ispada kao da policajci predvode Grobare u smjeru BBB-a.

Tu “lažnu” snimku odmah je demantirao Dragoslav Živković, glasnogovornik PU vukovarsko-srijemske… Dijete iz kolica je u međuvremenu prihvatilo blagodat nesvjedočenja jer je i njegov otac sudjelovao u “dogovorenom” susretu. Još od slučaja Pajčić policija je u Vukovaru “strogo neutralna”. Osobito ponekad.

Da se je sve ovo dogodilo u Kustošiji, video snimka bi već završila na festivalu dokumentarnog filma u Beogradu ili Berlinu, a i “Zlatni Medvjed” bi se smješkao Nini Obuljen.

Isus je ukazao Grobarima koji su htjeli kamenovati BBB-e, rekavši im: “Neka se prvi baci kamenom, onaj tko je bez ratnog zločina!” Nato se ljudi postiđeno raziđoše, a BBB-ovcima pade golem kamen sa srca.

Ministar Vili Beroš me razočarao. Slobodnije ispričano, nesretni ministar misli da su djeca bez roditelja k’o bajagi sretnija u domovima nego kad ih udomi istospolni par. “Prosto ne mogu da verujem” čudi se jedan moj srednje-lijevi znanac. Pa kako je taj postao ministar? Dom je dom. Ponekad postane i “za dom spremni”, ali kod udomitelja ima ipak familiju, domaću atmosferu. Otac i “majka”, onako zgodni i brkati, love ujutro jedan drugoga za tur, a dijete sretno gleda (da što prije zbriše…). I ja sam bio dvije godine u domu. Doduše u popravnom. I kao što čitate, nisu me popravili. Hvala Bogu! Dobro, to su bila druga, sretnija vremena.

Tito za kojeg je Snježana Banović, zagrebačka profesorica i povjesničarka kazališta, mislila da će živjeti sedam stotina godina, jako je volio “homiće” pa ih je, pun ljubavi, dao strijeljati gdje god je stigao. Danas, naše antife obožavaju Broza, ali i naše “homiće”. Pomalo oprečno, ali istinito. Ministar Beroš bi sve to trebao gledati malo više dijalektički. Nakon te njegove “nespretne” izjave (kako ga je pokušao opravdati šef Plenki) fejs je planuo. Antife ga napadale iz svih oružja. Bože, kakav zatucani ministar.

On će jednog lijepog dana, a možda i prije, biti protiv toga da dva zdrava, dobro situirana pedofila usvoje muško dijete željno tradicionalne obiteljske atmosfere. Kad takvo dijete jednom odraste, dobiti ćemo još jednog borca protiv Vatikanskih ugovora, protiv “Hoda za život”, protiv zabrane abortusa, za izbacivanje braniteljskih mirovina iz proračuna, za nasljedne i zaštićene partizanske mirovine… Neki drugi naši ministri (ne Beroš) nam ozbiljno savjetuju: “Hrvati, ne idite iz zemlje (ako nije nužno) da ne uhvatite koronu!” “Turisti, dođite svi slobodno i bez ikakvih zapreka k nama!”.

Možda je našu šizofrenu atmosferu najbolje pogodio duhoviti Francuz Alain Cavaillé čije misli vrijedi citirati:

Rođen sam bijelac, što me čini rasistom.
Ne glasam za stranke ljevice, što me čini fašistom.
Heteroseksualac sam, što me čini homofobom.
U braku sam s istom ženom više od 40 godina, što me čini zaostalim.
Pušim kutiju cigareta dnevno, što me čini ovisnikom.
Obožavam ‘foie gras’ i mladu janjetinu, što me čini pobornikom zlostavljanja životinja.
Ja sam kršćanin, što me čini nevjernim psom u očima nekoliko milijuna muslimana, itd.

U posljednje vrijeme Facebook čisti sa svojih stranica sva “retrogradna” razmišljanja. Tako je “Faktograf” i njegova Spužvica neumoljiv. Pristup je dozvoljen samo naprednim, liberalnim i slobodoumnim idejama i stavovima.

Evo jednog bisera. Otac Makarije, popularni srpski iscjelitelj je 7. ožujka ove godine lijepo, sugestivno i nadasve plastično objasnio aspiracije Srbije prema “Zapadnoj Srbiji” tj. Hrvatskoj: “Beše to rat za mir, rat za Srbiju u njenim prirodnim granicama, rat koji jeste stao, ali nije prestao, on se vodi i danas s istim ciljem samo privremeno s drugim sredstvima… Srbija mora da ima more jer je pobednica rata…“.

Bravo oče, bravo Spužvica i bravo Faktografe!!! Na društvenim mrežama samo istina… Zna naš Makarije da je Srbija “pobedila” i u Kosovskoj bitci i tako trajno dobila Kosovo…

Mudra stara lička izreka glasi: “Nikada ne vjeruj onima koji lažu…”.

U SAD-u sada bijeli policajci kleče i peru noge Afroamerikancima kako bi okajali grijehe. Hrvatska medijska žabokrečina je u deliriju. Ruše se spomenici generalima konfederacije, Kolumbu, Churchillu… Moj splitski “urednik” Tonči Jelavić me upozorava da su ljudska prava na pragu pobjede. Veliki “humanista” Vladimir Ilič Lenjin ima krasan veliki spomenik u Seattleu. Antifama nije ni na kraj pameti da ruše Lenjinov spomenik. Još davne i romantične 1921. godine tovariš Lenjin izbrusio je jednu humanističku misao koja glasi: “Ako nam je zbog interesa komunizma potrebno uništiti 9/10 ljudi, ne smijemo oklijevati”.

Nekako se bojim kad čujem predizborne programe Miranda Mrsića, Katarine Peović, Marasa, onih Bez imena i prezimena da ćemo uskoro i u Lijepoj njihovoj mi morati klečati i prati noge kapetanu Draganu, Staziću, Anki Taritaš Mrak, Radi, Beljaku, Mirandu Mrsiću, Obersnelu

Kolinda je, onako damski, pokazala srednji prst! Sramotila nas je ranije i po svijetu, grleći sportaše. Sada, ako taj njezin dignuti prst ne vide Arapi u Međunarodnom olimpijskom odboru, ode nam ona u MOO na poziciju snova. Lako joj je sada pokazivati svima nama koji ostajemo srednji prst.

Danka Derifaj, novinarka, mislim, RTL-a, finim lijevo liberalnim rječnikom pridružila se novogovoru KGK, i objasnila na fejsu: “Popi**ila sam. Odj**ite više od moje maternice i moje pi*ke…” citat se prekida. I Danka je po meni u pravu. Da bi neke frustracije nestale mora se uzeti malo jači lijek. Ali mlada i zgodna Danka je za naše farizeje OK dočim je bivša predsjednica na streljani zbog srednjeg prsta. Proleteri svih zemalja, uozbiljite se.

Samo muškarcima u braku probni rad traje doživotno, a ženama robija u braku dok ne popi**e

Stranka s imenom i prezimenom Ivice Relkovića izašla je u znatiželjnu javnost s prijedlogom od kojeg ti staje dah. Svima, pa čak i ultra ljevičarima. Potpuna zabrana pozdrava ZDS. Ustavni sud i jedno vijeće Visokog prekršajnog suda i do sada su smatrali da je taj pozdrav zabranjen još od 1945. godine kad su nas Relkovićevi oslobodili svega pa i ZDS-a. Oslobodili su oni mnoge i života, židovskih stanova, imovine, Folksdojčera…

Kad smo već kod njihovog izgona to je samo dokaz da su “oslobodioci” bili čisti, “uverski” rasisti. I tu bi moglo pasti pranje nogu, klečanje i posipanje glave pepelom zbog rasizma tobožnjih Slavena prema Germanima. No, o tom potom. Uostalom, devet država članica EU-a (Bugarska, Češka, Estonija, Mađarska, Latvija, Litva, Poljska, Rumunjska i Slovačka) potpisale su izjavu o kraju Drugog svjetskog rata tako da tzv. “Dan Europe ne smatraju danom oslobođenja, već zamjenom jednog totalitarizma s drugim”.

Dokument naravno nisu potpisale Hrvatska i Slovenija jer su samo u te dvije tranzicijske zemlje komunisti i dalje ostali na vlasti. I sad bi Relković i drugovi išli na zabranu ZDS-a i ujedno posredno glorificirali smrt kroz pozdrav “Smrt fašizmu i ‘sloboda’ narodu”. Koliko lošeg humora, koliko napora da se produži kratka pamet. Ne znaju da je lako sagraditi kuću, ali treba znati sagraditi dom. U Hrvatskoj čudima nikad kraja.

Prva ljubav se nikada ne zaboravlja. Osobito ako stupite s njom u brak…

Večernji, ekskluzivno, svim progresivnim snagama Lijeve naše javlja: “Žena hrabrost iskopčala struju skupu ‘Desne lige'”. Dogodilo se u Dugom selu. Desničari su tamo nešto palamudili pa je drugarica, sa šarmantnim viklerima, lijepa kako to i priliči hrvatskim ljevičarkama, vidno iznervirana, vičući “ustaše, ustaše” iščupala kabel za razglas i odj**ala desničare. Još da se tamo našla “žena kran” iz crvene Rijeke mogao se snimiti dokumentarni vampirski film. U produkciji Večernjaka. Šteta što ovako atraktivna roba nije izašla u Gerinom “Obzoru”…

Gera je Večernjakov Sizif. Zbog težine posla zaslužit će beneficirani staž…

 

Komentari
Share Button