Nakon strogih epidemioloških mjera našeg Stožera stiglo je napokon vrijeme euforije. Možemo opet k frizeru, u kafić, u shopping, na posao! Dobro, uz ispunjenje sitnih, ali potrebnih uvjeta kojih se i ne morate pridržavati jer vas nitko više ne kontrolira, osim vas samih. Tako ste od sada jedino sami odgovorni za sebe, hoćete li ili nećete dobiti korona virus.
Evo, s WhatsApp-a fotografija koja govori tisuću riječi. Božinović: “Ako imate suhi kašalj ili povišenu temperaturu, od danas je to gripa!”
Svima nam je napokon opet krenulo! Osim Hrvatima u BiH. Kardinal Vinko Puljić odlučio je u sarajevskoj katedrali održati misu za bleiburške žrtve. Odmah je na noge skočilo sve što je progresivno, antifašističko i europsko u ponosnoj i neovisnoj BiH. Naime, to je ponosni međunarodni protektorat!
U današnjoj BiH žive Srbi, koji su k’o bajagi izgubili rat, a za to dobili samo “pola Bosne”, Hrvati koji su dobili rat i ostali u statusu “naci-enklave” i Bošnjaci, većinski muslimanski, antifašistički narod, izuzetno osjetljiv na ljubljeni NOB i zloglasno slovo “U”. Osim u ćirilici.
Duboko ogorčeni muslimanski progresivci i antife hrvatskom su političaru, koji je izjavio da će doći na misu, zaprijetili smrću. Treba napokon svima biti jasno da je bošnjačka strana u prošlom ratu ista kao i antifašistički pokret iz Drugog svjetskog rata.
Drugovi, kamo to vodi? Makedonci tiskaju poštanske marke s kartom NDH, Crnogorci slave dan pobjede s Thompsonom, a u Sarajevu “klerofašisti” žele održati misu za bleiburške žrtve. U Sarajevu, multietničkom, multikulturalnom i antifašističkom, može proći sve, ali fašizam i ustaštvo ne, ne… To zorno dokazuju imena ulica i škola u Sarajevu.
Recimo, jedna ulica i jedna škola nose ime Mustafa Busuladžića. Mustafa se bavio nacističkom propagandom i zalagao se za progon Židova. Sulejman Pačariz je bio pukovnik i zapovjednik SS muslimanske milicije, ali ima svoju ulicu u Sarajevu. Osman ef. Rastoder bio je aktivist muslimanske milicije, pa i on ima svoju ulicu u Sarajevu. Fehim ef Spaho reis, ‘čovo’ koji je zvao muslimane da pozdrave rađanje NDH ima također svoju ulicu. Muhamed ef. Pandža, jedini hodža koji je sudjelovao u povorci sila Osovine kroz Sarajevo i jedan od zagovornika osnivanja SS handžar divizije ima svoju ulicu. Ulica Envera Čolakovića koji je bio ataše za kulturu NDH u Mađarskoj također. O Aliji Izetbegoviću da i ne govorimo. Alija je bio pripadnik SS handžar divizije.
Možda su gore navedeni i zaslužili svoje ulice i škole u slobodarskom i antifašističkom Sarajevu. No, zar nisu te ulice zaslužili i Stipe Mesić i Ivo Josipović koji su među prvima skužili što bi nastalo da se “dvoličnim” Hrvatima dozvolilo da Mostar postane političko i kulturno središte preostalih Hrvata u BiH. Mesić i Josipović nisu samo zaslužili ulice u Sarajevu nego su, što više, zaslužili da im se “u lice” kaže zašto su to zaslužili. Između ostalog, zato što su Hrvati, bez obzira na to što su ih “slobodarske” 1945. godine sve ili gotovo sve pobili, a sada 2020. godine ponovno ih proglašavaju ustašama.
Bakir nas naziva ustašama. A Milanović, Mesić, Josipović, Pupovac, Pusići, Stazić, Tomić, Gerovac, Pofuk… Malo su tolerantniji, ali su valjda i oni ustaše.
Za to vrijeme Srbi nas u Vojvodini nazivaju Bunjevcima. Srpski mitropolit u BiH, zbog mise zadužnice za žrtve Bleiburga, prekida suradnju s kardinalom Puljićem. To za kardinala i nije neočekivan potez, ali za našeg biskupa Matu Uzinića je to “bolno iznenađenje”.
Prateći BiH medijsku “Oluju” oko mise u Sarajevu doznasmo jednu ironičnu istinu. Željko Komšić, navodno “hrvatski” član Predsjedništva BiH, pozvao je na budnost. Onog trenutka kada se probudio, poslao je pomoću mobitela obavijest: “Ne budite naivni! Ja sam Hrvat i znam što će se dogoditi.”
Znači enigma je riješena. Komšić je ipak Hrvat, ali ne naivni. ‘Ko bi rek’o! Teška ironija! Kao kad u ulici Nikole Tesle nestane struje! Pa vi sada pokušajte produžiti kratku pamet. Drug predstavlja Hrvate u Predsjedništvu BiH, a glasovi Hrvata ne bi mu bili dovoljni ni za mjesto predsjednika kućnog savjeta u JNA zgradi u kojoj stanuje. Da ga slučajno zatvore on bi tvrdio da se zove Slobodan! Tu sad dolazimo do jednog prastarog diplomatskog pojma koji se zove “reciprocitet”. Narodski rečeno, kako vi meni, tako ja vama.
Komšić je čista Jugoslavenčina, a ne Hrvat. Kao takav predstavlja Hrvate koji ga ne žele kao svog predstavnika. Pa kad Jugoslaven predstavlja Hrvate u BiH koji ga ne žele, onda bi mu hrvatska politička nomenklatura to već jednom trebala otvoreno dati do znanja. Tip nam cijeli život soli pamet, a umrijet ćemo od šećera.
Duga je povijest hrvatskog poltronstva. Već sam napisao kako Srbi Hrvate zovu Bunjevci. Jeste li ikad igdje pročitali o nekoj diplomatskoj noti hrvatskih vlasti protiv toga? Naravno da niste, a i nećete.
Srpski pisac i “geopolitičar” Dejan Lucić raspisao se u stilu “sprem’te se, sprem’te četnici…da: “Hrvati pokazuju mržnju prema Srbima…, ali doći će do raspada, Italija će uzeti Dalmaciju i Istru i to bez Pavelića, Mađari Slavoniju i Baranju… A tu je ostatak koji mi moramo uzeti. Dubrovnik. Srbija mora izaći na more. I kad se raspadne Hrvatska, Srbija mora da traži od Dubrovnika na dolje. Mi imamo dovoljno Srba da to pokrijemo…”. Kako je lijepo napisao Dobrica Ćosić još 1961. godine: “Mi lažemo da bismo obmanuli sebe…”.
Matica srpska iz Novog Sada objavila je knjigu drama Marina Držića na ćirilici u ediciji “Deset vekova srpske književnosti”. “Celi Držić napokon na ćirilici” vesele se mediji u Srbiji. I ranije su se veselili kad su u istoj knjižnici objavljena djela Ivana Gundulića “Osman” i “Suze sina razmetnoga”. No, ne smijemo biti naivni. Boli njih ona stvar za “Dunda Maroja”, “Skup”, “Tirenu”, “Grižule”, “Pjerinu”, “Novele od Stanca”…
Njih zanima isključivo ono što zanima “geopolitičara” Dejana Lucića – Dubrovnik i srpski izlazak na more. I dobro se upitala u jednom trenutku bivša savjetnica Kolinde Mirjana Hrga: “Kakve veze Hrvati imaju s Dubrovnikom?” Jeste li na ovakvo komšijsko “glumatanje” primijetili i “treptaj oka” službene hrvatske politike? Niste jer ga nije ni bilo. Što bi se oni osvrtali na takve tričarije.
“EU learning corner” na svojoj web stranici piše kako je “poznati Hrvat Nikola Tesla bio jedan od prvih ljudi koji su otkrili rendgenske snimke”. I Ivica Dačić, zvan “Mali Sloba”, u roku odmah uputio je protestnu notu EU zbog “bestidnog svojatanja i kroatiziranja srpskog kulturno-povijesnog identiteta”. Tesla, rođen i odrastao u hrvatskoj Lici, jest Srbin, ali je uvijek naglašavao da mu je domovina Hrvatska. Srbin je po Dačiću valjda i Marin Držić.
Naše komšije se iz dana u dan opet sve više pouzdaju u svoju famoznu “treću armiju Evrope”. Opet bi oni Dubrovnik, Dalmaciju… Opet snatre kako imaju “dovoljno Srba da to pokriju”. Iako imamo, s nacionalnog aspekta, dosad najboljeg ministra vanjskih poslova Grlić-Radmana, na ovo istočno glumatanje nema adekvatnog odgovora. Strah, poltronstvo ili ja ne kužim rafinirane poteze svjetskih diplomatskih salona… Srbija ih očito itekako kuži.
Prosvjednu notu Srbija je uručila i Makedoniji zbog objave poštanske marke s kartom NDH. Tu su komšije u pravu. Učili su nas 45 godina da je Pavelić poklonio Mussoliniju sve od Dalmacije, otoka, Rijeke do Zadra… Sve, osim Piranskog zaljeva. To je čvrsto držala Osvobodilna fronta s Kučanom, Hočevarom i Janezom Janšom na čelu… Makedonci su objavili kartu tako amputirane NDH-ovske Hrvatske. I ta Hrvatska duplo je bila veća od današnje Hrvatske. Toj izrazito velikoj Hrvatskoj nakon kapitulacije Italije 1943. godine Tito je “priključio” i sve ono što je Pavelić “poklonio” Benitu. I gle čuda. Nakon opjevanog “oslobođenja” Hrvatska je otišla na povijesnu dijetu te spala na današnju “kiflu”.
Jednom sam čekao kod zajedničkog zubara u Martićevoj ulici s akademikom povijesnog razreda tadašnjeg JAZU-a pok. Dušanom Bilandžićem. Pristojno sam ga upitao kako objašnjava taj “vizualni lapsus”? Lukavo me pogledao i odgovorio: “Mladiću, pitate me nešto, a sami znate odgovor…”.
Uglavnom, naši na Zrinjevcu stalno šute, čkome, muče, ne bi se “šteli mešati”, a “mali Sloba” djeluje iz dana u dan. U odnosu na misu u Sarajevu i izrazito neprijateljski stav BiH vrhuške prema hrvatskoj manjini u Srbiji i u odnosu na velikosrpske aspiracije na Dubrovnik i njegovu književnost odgovorna vlada dala bi do znanja da ni BiH ni Srbija ne mogu ući u EU ako ne promijene stavove i politiku prema Hrvatskoj. Onako kao što je nama to Slovenija svojedobno dala na znanje. Da bi to doživjeli od Hrvateka koji vladaju Lijevom našom, Pupovac i manjinci morali bi se iz “svečanih loža” spustiti na slobodna mjesta u parketu, a to je u ovom odnosu snaga čista utopija.
Otvorene su kavane s 50 posto manje prostora. Mole se oni koji piju kolu i slično da ostanu kod kuće kako bi prepustili prostor profesionalcima.
Novinarka Večernjaka, bolje da joj ne spominjem ime, iznijela je rašomonsku ideju. “Kad već neće politika, zašto se branitelji sami ne obračunaju sa ZDS-om?”, upitala je. Ideja je vrijedna i mudra. Drugarica bi jednog lijepog dana, a možda i prije, mogla zamijeniti u predsjedničkoj fotelji mudrog Hrvoja Zovka.
Dakle, branitelji koji su četiri godine “nervirali” okupatore, partizane i velikosrbe baš sa ZDS-som, sad bi se po genijalnoj ideji drugarice iz 6. ličke trebali obračunati sami sa sobom i sa svojim žrtvama. Novinarki ne bi baš sjelo kad bi se branitelji, recimo, samo odrekli tog njoj i agresorima mrskog pozdrava. Ne! Po njoj se oni moraju, onako partijski i drugarski, s njime potpuno obračunati.
Dakle, trebaju se ugledati na Pupovca, Hrelju, Kajtazija, Generalski zbor… i izvršiti drugarsku samokritiku te odbaciti u smeće ZDS kojeg je u sklopu HOS-ovog amblema legalizirao stari “ustaša” Ivica Račan. “Izvin’te drugovi, ne znamo što nam je bilo…”.
Tad bi napokon bila sretna spomenuta novinarka Večernjeg, sretan bi bio i Fred Matić zvan “punjena ptica”, Stazić, Beljak, Ante Tomić, Goran Gerovac, Krešimir Sučević-Međeral, “popularni” lovac iz HRT-kviza i razno razni drugi drugovi. Iz udruge branitelja poručuju: “Ako mislite zabraniti ZDS, mijenjajte zakone! Majice koje smo nosili nisu majice HOS-a. Na toj majici bio je znak Zbora udruga gardijskih postrojbi, Udruga specijalne policije, hrvatska zastava i grb HOS-a, legitimno i legalno odobren od Ministarstva uprave…”.
Stoga, drugovi i drugarice, oboružajte se strpljenjem…
Boris Vlašić, svjetonazorski kolega Večernjakove novinarke, ima ideju kako unaprijediti program HRT-a. Nezadovoljan je Bora spominjanjem Bleiburga, Teznog, ubijanja bez reda i suđenja. Njemu se sve to, kroz njegove jugo-dioptrije, čini kao oplakivanje NDH-a, crnih uniformi i opljačkanog zlata. Arsenal iz 1945. godine. Slažem se. Dosta je desnih manipulacija.
Recimo, zašto HRT ne bi snimio romantični filmić o Barbarin rovu i Hudoj jami. Tamo nema opljačkanog zlata. Tamo su Borisovi “oslobodioci” tijekom nekoliko noći dovezli 23 kamiona zarobljenika. Tamo je otkopano oko 3000 muškaraca, žena i djece, od kojih je većina živih bila bačena u Hudu jamu koja je nakon punjenja zazidana. Jedan od istražitelja tog suludog zločina bio je Mehmedalija Alić, rođeni Srebreničanin. U svojoj knjizi opisuje “duge pletenice kose, slične onima koje su nosile moje sestre i mati. I stotine pletenica djevojaka i žena”.
Od 25. svibnja do 6. lipnja 1945. godine tisuće ljudi je izgubilo živote u Hudoj jami, od čega je većina živih gurnuta u šaht dubok 48 metara i zacementirana. Jeste li možda gledali taj partizansko-romantični film? Ni nećete, budite sigurni, tako dugo dok medijskim prostorom u RH vladaju ljevičarski farizeji. Oni se još uvijek utopistički bore s fantomskim ustašama, čeznu za opljačkanim zlatom, tupo gledaju prema istoku i nadaju se. Ali uzalud su dunje žute… Jeftina gluma više ne prolazi!
Lako je glumiti orgazam. Ajd’ odglumi erekciju!
Miljenka Jergovića ne zanimaju autsajderi kao što su Dejan Lucić i Matica Srpska iz Novog Sada. On se bavi globalnim problemima – Orbanom. “Sumnjivo lice” preko našeg Miljenka se pita: “Kako to da Plenkovića i njegove ne sekira Orbanova kartografija?” I ja se slično pitam.
Orban je negdje objavio kartu Austro-Ugarske. Nema tu Dubrovnika i toplih mora te BiH nosača aviona. Orban velik dio Hrvatske i Srbije smatra povijesno mađarskim. Važno je samo da ne sije balvane po auto cesti Budimpešta – Rijeka kako bi taj “povijesni” podatak pretvorio u današnju realnost. Na tu Orbanovu objavu “demokratska javnost” se odmah strašno uznemirila.
S Orbanom smo imali tragičnu povijest. Mađari ne vole bana Jelačića, a obožavaju Zrinskog. A ja volim Orbana i državu bez dugova. More im ne treba, ali vole naše, a mi ih pristojno gulimo za tu njihovu ljubav. Da su nam Mađari kroz povijest nanijeli samo četvrtinu zla kao braća Igora Mandića digli bi žičanu ogradu na granici i pustili struju kroz nju. Ovako imamo samo jednu vječnu nostalgičarsku ljubav…
Čitam kako prosječna žena može živjeti samo na vodi ako je se vodi u kino, na večere, na more i u shopping…u Mađarsku.
Zvonimir Hodak/Foto:Maxportal
